Znao sam da neće ispasti dobro sa selektiranjem ekipe onog trenutka kad je skratio spisak, gde su mu kao višak ostali sve sami rekonvalescenti i trećepozivci (Todorović, Mačvan, Avramović....). Jeste to bio njegov human odnos prema ljudima koji su nosili dres reprezentacije (da se pripreme za sezone u klubovima), ali po samu reprezentaciju, to je bilo potpuno nesvrsishodno. Preranim uklanjanjem Nedovića i Kalinića, tačno se videlo da je već odavno znao kojih 12 će da vodi ne uzevši u kalkulaciju moguće povrede koje nas kao konstanta prate na skoro svakom takmičenju. I onda kad se iste dogode, spisak se sam svede na 12 imena sa sve Simonovićima, Birčevićima i sl. Druga nebuloza je bio konačni spisak sa 6 visokih što je narušilo ravnotežu između dva dela ekipe i predodredilo našu buduću usporenu igru. Na neke stvari, naravno, nije mogao da utiče. Ko je mogao da predvidi da će se Lučić i Gudurić napadački ugasiti kao sveće. Ubuduće bi trebalo da se spisak svede na 18 imena na koje se najozbiljnije računa (bez maskota ala Štime, Birča, Simon...) i da svi prođu te bazične pripreme tako da bi se u slučaju povreda, uvek mogao pozvati igrač približnog kvaliteta. Ovo što imamo u takvim situacijama je konstantno krpljenje već godinama. Na tom širem spisku će morati da se ojačaju sve pozicije sa po najmanje još jednim igračem (npr, dvojka sa Vanjom, trojka sa nadam se oporavljenim Todorovićem ili Davidovcem, četvorka sa Smailagićem i Simanićem... itd).