Mina D. Harker

@Besni lala proslavila! 🐌😅

Posle filma Small Things Like These (2024), reditelj Tim Mielants i Kilijan Marfi ponovo sarađuju i rezultat je socijalna drama Steve. Dvije priče koje razdvajaju decenije a i pol subjekata, vezuju se na prirodan način svojom tematikom i činjenicom da su Kilijanove uloge slične - pojedinac koji ne okreće glavu od neprivilegovane i institucionalno napuštene omladine. Kilijan igra naslovnog junaka, direktora i profesora u školi za specijalno vaspitanje mladih delinkvenata i uopšte problematičnih tinejdžera. (Britanci generalno dobro prave ovakve filmove, imajući iskustva sa "sivim domovima") Budućnost škole i njenih pitomaca se dovodi u pitanje, a film pokriva jedan grozničavi dan u životu učenika i nastavnika škole. Snimljen u realističnom stilu, anksiozan i u stalnom pokretu kao i njegovi protagonisti, završava se pomalo ambivalentno i naglo. Dopao mi se film, Kilijan samouvjereno i iskusno nosi komplikovanu ulogu, a i ostali glumci su jako dobri. Ima ovdje još veterana, pomenuću i veliku Emili Votson (Breaking the Waves). Preporuka za sve, a imajući u vidu da je @Klotzen pisao o prvopomenutom filmu ovog dvojca, preporuka posebno za njega. 🙂 Film je na Netflixu.

Ne znam zašto omalovažavate i kinjite vilhelminu, ali topik je postao čudan i za izbjegavanje, a eskalacija komunikacije još čudnija. Ako nam se stalno sugeriše da reportujemo ponašanje forumaša koje nas uznemirava ili nam smeta, onda takve reporte treba shvatiti ozbiljno, a ne činiti da se osoba osjeća još nezaštićenije.

Može Skarsgard, može.

"Satanistički i paganski običaji" aka Zadušnice. Gledala sam, padaju na taj dan. Debil neopjevani, a još veći debili oni koji to upijaju.

Roid rage Paklena kombinacija, what could possibly go wrong? Nadam se da će povrijeđena žena biti dobro.

Došli ste do istog zaključka, samo drugim riječima. Jedan argument je "smehotresan", drugi valjda validan. Ovdje stvarno neko ne čita pažljivo 🥲

Ima i do individualnih kuhinja u zemljama gdje smo rođeni i/ili živimo. Negdje je pileća kožica/bataci norma, na drugim mjestima je to riba ili pirinač. Mene iskreno iznenađuje ovaj dismisivni stav na priču šta mala djeca jedu; znamo da su djeca notorno selektivna i bilo mi je interesantno ovo zapažanje o kožicama, tj masnoj hrani. Makar je vilhelmina ponudila neke konkretne i zanimljive primjere iz života što nisam pročitala od druge strane.

Monte...what?? 🤯

@Darko možeš li svojim riječima i logikom da objasniš zašto ovo ide u bisere foruma? Izvini ali nastup na temi ti je vrlo bezveze, pojaviš se kao duh iz mašine da konstatuješ nečiju glupost a da nisi objasnio svoje mišljenje. Posle nemaš vremena za više...

Ne mora ni da bude do toga, zadržavam slobodu da se izrazim kako želim.

Ma to žene pričaju nešto tamo, daj više stručnjaka koji samo znaju da je evolucija spora i to.

Istine radi, ima ih koji zaslužuju. Djeca izložena nasilju u porodici ne treba po svaku cijenu da se viđaju sa roditeljem-nasilnikom, mada vidimo da postoje takve tendencije. Igrom slučaja pratim jednu hrvatsku inicijativu i za ne povjerovati je koliko sudovi i soc. službe insistiraju na uključenosti problematičnih očeva u živote djece, sve pod krinkom sprečavanja "roditeljskog otuđenja". Ne znam Kalinićev slučaj i ne kažem da je bilo nasilja, poznata mi je i pojava emotivne ucjene preko djece itd, samo kažem da bi trebalo da budemo oprezni kod ovakvih generalizacija.

I Francuzima! Stvarno? Vau, nisam ovo znala. Valjda nikad nisam ni pitala.

Pretvorili bismo se u govečad, ne mnogo različito od onog Vilhelmininog lava koji ne gleda reklame i ne jede tortu 😆 (morala sam ovo negdje da ubacim, lol) Ako evolucija objašnjava mnoge navike modernog čovjeka, kako to da su mala djeca opčinjena ekranima? Kako se upali telefon ili tv, ostavlja se sve i hipnotički bulji u ekran. I to djeca čiji roditelji vode računa da ih ne izlažu prekomjerno šarenim, pokretnim slikama.

Ako postoji krivično djelo (nisam upoznata sa detaljima) naravno da pravdu treba da potraži na sudu. Tu je u boljoj poziciji od ogromne većine "običnih" građana Srbije.

Dva su ključna problema ovdje: -Oženjen i otac sitne djece -Javni imidž koji projektuje ("porodične vrednosti" i ostalo iz tog homofobnog korpusa) Da nije tih stavki bilo bi svejedno šta i s kime radi. A ovako ispade stereotip.

Zaboravih da dodam, mislim da je možda Dejm ranije pomenula - odnos prema hrani i patterni ishrane se najčešće usvajaju u primarnoj porodici, od roditelja/staratelja i sl. Vrlo je teško odučiti se od tih usvojenih obrazaca ponašanja, kao i stalna borba da se ostane vitak tokom života, kad je osoba bila gojazna kao dijete/u periodu razvoja. Naišla sam na izraz da (masne) ćelije pamte, pa će se masti uvijek deponovati tamo gdje su "naučile" u razvojnom periodu. Da se laički nespretno izrazim 🙂 Može neko stručniji da objasni ako je ova teorija validna.

Tako je. Teško je to suspregnuti samo razumom ili snagom volje. A kad se to pokušava na nezdrave načine lako je ući u začarani krug poremećaja u ishrani. Brza, zasitna hrana, natankana šećerom je na neki način legalna droga, lako dostupna i najčešće jeftina. Otud i pojava da je gojaznost češća među siromašnijim slojevima nego među bogatima. Koji opet mogu da priušte kvalitetno/skupo, plus razna pomagala, a što je ljudima skromnih finansijskih mogućnosti nedostupno.

Djeca (i odrasli) su uvijek posezali za šećerom jer je ukusan i adiktivan, za razliku od gole rukole. Problem je u tome što su tu energiju (kalorije) ranije i trošili na fizičku aktivnost, dok sad sjede i ne mogu potrčati za busom, bole ih noge kad duže stoje. Države durade nešto. (no, really) Ping-pong stolovi, "teretane" na otvorenom, sve to ne košta puno ali navode ljude da svrate u park i odvježbaju. Tako da razumijem tvoju poentu doktore, ali je zapravo kombinacija faktora koje ovdje navodimo ona dobitna.

^ Slažem se sa Dejm, u današnje vrijeme obilnosti (bar u razvijenom svijetu) pozivanje na evolitivnu komponentu gojaznosti djeluje pase. Kako inače objasniti da su generacije naših roditelja bile u prosjeku vitkije nego naše, a današnji tinejdžeri još gojazniji od nas. Primijetila da više dječaci u tim formativnim godinama imaju višak kilograma, gledajući školarce u prolazu. Znači, brza hrana, igrice, sjedeći način života.

Molim? Odgovoreno ti je, uzgred tvoje tvrdnja o tome da majke 50+ = Hristov dolazak i autistično dijete >>> 0 djece nisu argumentovane nego tvoje lično mišljenje.

Ok, nisi me shvatio. "Samo neka je živo i zdravo" osporava >>> matematiku koju si postavio kao pravilo. Ipak ću morati da crtam (a loše to radim), da, neki roditelji preferiraju 0 djece u odnosu na 1 ili više sa autizmom, jer su spremni na rizik da djeca umru od skoro istrebljenih bolesti, samo da ne budu autistična. Vrlo lagano generalizuješ stvari na koje sam reagovala, a praksa pokazuje da nije baš tako. Pa na to reagujem. Nije to objektivno nešto strašno, ali takav mi je dan, da ispravljam krive Drine. Biće bolje. @fancy

Kao i samo učešće na forumu, a ipak se svakodnevno učestvuje i piše na njemu. Proširi ovo na život među ljudima, u civilizaciji. Svakodnevnu komunikaciju. Može čovjek da odluči da živi sam u šumi i na vrhu planine, ne sporim. Ali, ljudi najčešće biraju da budu u društvu drugih ljudi. Da li griješim? Kad smo to utvrdili, većina takođe preferira pravedno društvo sa jasnim pravilima, gdje znaju da su pravila ista za sve, smislena i predvidljiva. Haos i besmisao odgovara samo malom broju, najčešće asocijalnih ljudi. Uvijek sam na strani smisla, pravednosti i nekog reda, a protiv autoritarnih tendencija, čak i kada nemam lični ulog u tome. Koliko mi djeluje, ovdje se čeka da energija protesta opadne pa da se nastavi sa redovnim aktivnostima.

Da je tako, ne bi bilo histerije oko veze vakcina i autizma, ne bi hiljade roditelja birali da se kockaju sa životima djece odbijajući vakcinaciju. U njihovim glavama matematika je takođe zastrašujuće jasna. Da ne crtam, mislim da si me shvatio.