Mina D. Harker

Iznenađenjima nikad kraja - ne podnosim Pita Dejvidsona, ali The Home je zapravo...dobar? Okej, seting i priča su već viđeni i ispričani u više navrata, međutim film nekako šljaka uprkos Pitu, i završnica je prava splater poslastica. Eto. Preporuka.

Bukvalno.

Podržavam. Poznato je da predatori gravitiraju ka profesijama koje im omogućavaju pristup žrtvama - rad sa djecom i omladinom (iz pozicije autoriteta) crkva itd. pa se uopšte ne čudim tvojoj odluci. Nažalost i među ženama u sistemu njege i školstva postoji uznemirujuće notabilan broj pedofila ali one nemaju prirodnu alatku da povrijede djecu na taj način. Bolećivost i permisivnost prema jednoj manjinskoj grupi ne znači da treba da spustimo gard, sve zaštitne društvene ograde i zaboravimo da postoji jedna grupa koja je još osjetljivija i ranjivija od trans populacije - djeca. Eto Darko postade ti na ovoj temi feminista. Vidiš da nije teško 😄

Ae, loženje na ove jake heroine je neznano drugim generacijama, ako su/smo uopšte i čuli za njih 🤌🤫 Opet generalizuješ, ovo nije ili-ili priča. I činjenica da vrv ne bih popila pivo sa Kerol ne oduzima od prava kreatora da je naprave nesimpatičnom pa još i stave u glavnu ulogu. S druge strane, potpuno je legitimno da ti se lik ne sviđa, da.

November 13: Attack on Paris Savršeno su ovo uradili Francuzi. Klasičan dokumentaristički stil sa gomilom intervjua kako preživjelih, očevidaca tako i policije, vatrogasaca, ostalih aktera koji su izašli da pomognu nakon tog užasnog događaja. Intervjuisani preživjeli i taoci su me baš prenijeli na lice mjesta, jezivo ali ljudski, duboko, elokventno. Ove godine je bila 10. godišnjica terorističkih napada na Bataklan i druge pariske lokacije.

Po hiljaditi put - safekeeping mora da postoji. Ne znam šta u Ozilendu znači rodni list, ali lako mogu da zamislim kriminalca koji izvrši zločin/e pod starim identitetom i sjutra taj kriminalac više ne postoji. It's a kind of magic, innit.

Bingo Žene moraju da budu saradljive inače su teške, kretenke i odbojne - muškarci mogu kako hoće. Da se pomjerim iz ovog ugla posmatranja, uvijek želimo savršenog heroja/ku ali nigdje nije zapisano da to mora da bude divna i simpatična osoba. U tom smislu je serija i izbor protagonistkinje real-niji i bliži stvarnom životu. Po principu, not the hero we deserved but the hero we needed ili tako nekako. I u toj stavki vidim kod melanholika izvjesne predrasude i sklonost stereotipiziranju.

I njoj će, kapiram 😆 Možda i 3. Nego, onaj latinos je već sad more miserable od Kerol 🥲

Kerol je već u sinopsisu opisana kao "most miserable person in the world", a i upoznali smo je kao cinika na samom početku, tako da je odjebitis dio karaktera i opisa samog lika. Interesantno je da se dosta muških likova ponaša identično otkad je pokretnih slika i to je ok - može da nam se ne sviđa, ali je dio filmskog i tv tropa.

@sreta-steta Monkey Gone to Heaven je ozbiljan kontender, ili recimo Debaser. Ovo mi je jedan od omiljenih bendova, tako da bih mogla da navedem bar 10 najboljih pjesama, od Gauge Away, (pola Surfer Rose), Gigantic, Caribou, do recimo ove

99% irskih horora je folklorni horor, i pola njih imaju Hallow u naslovu. Oj prezent ji: Hallow Road Mada, ovaj film me je iznenadio; nije ono što sam na osnovu ^ gornje konstatacije očekivala. Glumački par Metju Ris i Rosamund Pajk (ona je dosta potcijenjena glumica) odlično funkcioniše u trileru koji se uglavnom odvija u kolima. Njih dvoje su roditelji tinejdžerke od koje dobijaju uznemirujući poziv kasno uveče, učestvovala je u saobraćajnoj nesreći. Ulaze u kola i upućuju se duboko u šumu, budući da žive u ruralnom području, da nađu ćerku koja je nekoga udarila kolima. Film je najvećim dijelom triler i to veoma napet, što je ozbiljan poduhvat jer priča uglavnom prolazi u telefonskom razgovoru, usput saznajemo više o likovima i problemu koji ih je te večeri sve mobilisao. Ono gdje film prelazi u natprirodno je završnica, ali tu dolazimo do novog problema - naime, film je moguće interpretirati na bar 3 načina. Ja sam došla do svog zaključka koji je vjerovatno najdalji od istine, može tu čovjek svašta da učita ako se potrudi. Ovakva priča koja je otvorena za interpretaciju zna da bude frustrirajuća, ali neke gledaoce će možda i inspirisati da ispletu sopstvenu verziju događaja na osnovu hintova koje im je film ponudio. Sve u svemu, jedan od boljih žanrovskih uradaka koje sam pogledala ove godine, svakako prijatno iznenađenje 7/10

Valja li Mr. Mercedes? Znam da je po Kingovom predlošku, Brendan Glison je uvijek sjajan, pa bi to bio dodatan motiv da pogledam.

Ovo ste svi sigurno znali, a da niste znali da znate

Wake Up, Dead Man (2025) treći dio Knives Out serijala, premijera na Netflixu 12. decembra.

Sve tačno, ali ako joj je bestseler najvažniji, piši jadna tu knjigu, uzmi pare i ne čačkaj mečku 🙈

E, isto gledam, (dodaću - sa interesovanjem) i ne mogu da vjerujem da se ona tako lagano stavlja u ovakve situacije sa tako opasnim likom. Ženo božja, budi opreznija i suptilnija, džizuz. 😬 Osim toga mi je čudna njena psihologija, gdje sve vrijeme oscilira između lojalnosti i naklonosti prema subjektu, a onda ode i igra se detektiva iza njegovih leđa. Ne znam da li shvataš šta pokušavam da iskomuniciram, prosto mi nije logično njeno ponašanje.

Nije mi se specijalno dojmio One Battle After Another, i prije nego što neko primijeti da PTA nije za svačiji ukus - volim njegove ranije radove. Ovaj film je, izuzev individualnih (i očekivanih) glumačkih bravura jedna slabo uvezana cjelina i predugo traje. Nije loš film, daleko od toga, ali je jedan od onih koje ne znam kako da ocijenim. Kapiram da je socio-politički relevantan, ali stvarnost je opet čudnija od filma, živimo u vremenima kad realan život premašuje fikciju i ponekad je čini inferiornom u odnosu na ludilo stvarnog života. Dikaprio je opet ostvario memetastičnu rolu, od Pena uvijek očekujem uspješnu transformaciju, tako da ni tu nije bilo velikih iznenađenja, Benisio takođe odličan.

Pakao.

A brate Waitse, ako bi neko ovdje i bio za Vučića, najprirodniji kandidati su oni koji podržavaju SPC. SPC, sa svoja dva poslednja poglavara, koji su Vučićevi veliki saveznici. Tako nalaže logika, bez ljutnje.

@Marvin mene je držalo jedno 2-3 sezone, možda jače, i bila mi je dobra i zanimljiva serija. Međutim, onda je (za moj ukus) postala repetitivna, more of the same, i kako se interesovanje rodilo tako se i ugasilo. Nikad je nisam završila ali dok je vozila bilo je dobro.* Tako da ti preporučujem da joj daš šansu ali ako ne ide, nemoj na silu. 🙂 *ista stvar sa Orange is the new Black i The Bear - sad ova poslednja sezona. Možda to više govori o meni nego o serijama 😆

Sava je ulazak crkve u školu na mala vrata, i čudi me da su ateisti među nama zalegli da brane ovu manifestaciju. Nije stvar u tome da je sv. Sava gateway drug za inicijaciju djece u religiju, mada vjeronauka svakako jeste; nego je stvar principa odvojenosti crkve i države u koju valjda većina nas vjeruje? Branite li naprosto tradiciju ili šta? Ostalo mi je nejasno, iskrena da budem. Nije mi namjera da antagonizujem nego da razumijem.

@berti uopšte ne diskriminišem SPC, smatram da su sve religije u najmanju ruku beskorisne, a u najgorem slučaju štetne. Ne znam što se odmah poteže Mao i Staljin, valjda može da se kritikuje SPC bez potezanja ekstrema sa druge strane ideološkog pola i Zemljine kugle.

U prilog diskusiji, mojih 5 dinara. Ako je država sekularna, onda ni Sv. Sava ni popovske procesije, ni nada. Ukoliko bi proslava "školske slave" bila edukativnog i sekularnijeg karaktera ne bih imala nešto protiv, no kako smo ušli u turbo 90-te 2.0 ne sumnjam da proslave imaju religiozni šmek, van moje zone komfora. Ne podržavam pravljenje liturgije od školske priredbe. Onda bolje ne slaviti ako će to tako da izgleda.

Zavladao je neki trend da glumci koje je pomalo pregazilo vrijeme ili nisu dugo radili, ili su imali neki skandal, ili su Čarli Šin...izbacuju dokumentarce o sebi na Netflixu. Na redu je Edi Marfi u Being Eddie. Nedostajao mi je Edi zadnjih decenija i pitala sam se zašto je naglo nestao nakon što je bio dominantan komičar tokom 80tih i 90tih. Konkretan odgovor na ovo moje pitanje film ne daje. Uglavnom silne pohvale za Edijev lik&djelo, od kolega, ali i samog Edija koji se ne trudi da bude lažno skroman, iako se njegova sujeta donekle apstrahuje zahvaljujući šarmu. Ne znam koliko se dugo snimao film, ali pominjanje Bila Kozbija u kontekstu idola bez ikakvog odmaka u odnosu na njegove zločine nad ženama mi je ostavilo gorak ukus. Jasno da njegovo postojanje i važnost za pop kulturu i afroameričke komičare i publiku ne može da se izbriše, ali nekakav, barem tonski, pijetet prema Kozbijevim žrtvama, je najmanje što bih očekivala. Ili ipak ne? I dalje mislim da je Edi klasa iznad likova kao što je Kevin Hart i sličnih mlađih komičara koji su u međuvremenu izgradili lijepe karijere, a moje pitanje "zašto je Edi nestao i gdje je bio proteklih deceniju-dvije" i dalje ostaje.