-
Posts
2,606 -
Joined
-
Last visited
-
Days Won
2
Everything posted by Pletilja
-
Nekadasnji kolega, 74, dva puta operisan na Dedinju tokom prethodnih 10 godina, pocetkom januara poboljeva - otok nogu, verovatno da je srce toliko puta krpljeno pocelo da slabi. Zadrzavaju ga u lokalnoj bolnici, odbijaju molbu porodice da ga upute u maticnu kliniku kod lekara koji ga je operisao, nakon 14 dana na odeljenju a bez nekog pomaka na bolje, stanje se pogorsava, radi se test - pozitivan na koronu, nocas preminuo. Od korone. Od mrzovolje zaposlenih. Od aljkavosti. Od nekompetentnosti. Od ljudske gluposti. Da je ostao kod kuce, uzimao diuretike i nekako se domogao Dedinja, verovatno bi docekao i drugu unucicu.
-
Meni dolece sedamdeseta, iza mene je besana noc jer sam nakljukana lekovima protiv bolova, ne znam sta mi se desava poslednja 24 casa, da li reagujem na vakcinu, da li sam pokupila povecu dozu virusa ili me je rasturila casa vocnog soka koja je pokrenula zver u mom stomaku...ipak, u svom tom budno nebudnom stanju, nocas citam o Troji, Patroklovoj pogibiji i Ahilejevoj osveti. Volim da sam senkama okruzena, ako je kraj blizu, neka bude sa knjigom u ruci. Za Boziju nogu: mnogo je teze biti ljudsko bice nego bog ili tek bozija noga. Patnja je pravedna kazna za one koji se odreknu ljubavi ma koje vrste. Na vama se jos nije osusila rosa detinjstva i mladosti, ne budite kukavica, pokazite bogovima da ste dostojni imena ljudskog.
-
Ne gresite, nakon sto je nabavio vakcine i postao najdrzavnik, vladace i njegovo trece koleno, prisutvujemo radjanju dinastiuje. 😱
-
Isto....danima iznenadna vrtoglavica, nesiguran hod, ruke su mi teske kao da su od olova. Merim pritisak redovno jer mi je preporuceno da podesavam terapiju protiv blago povisenog pritiska (sezonska pojava, zimi) i pritisak mi je savrsen, vrtoglavica nije od toga. Bila sam na 2 pogreba od 1 Januara, prosto, morala sam da odem, cerke preminulih su mi bliske kao da su mi cerke. Obe preminule su umrle od mozdanog udara, porodice su im u rasulu. A ja prisustvujem vlastitom osipanju. Juce je to bilo tako ocigledno, na Discordu sam bila sa sinom i cerkom, taj napor da delujem normalno, sabrano, da sazmem u par recenica kako sam i sta mi se desava je bio grozan napor za mene. Besmisleno je da ih opterecujem svojim dilemama i trilemama, daleko su, ako nam se ostvari plan da u Junu oboje dodju, bice im sve jasno, ako se ja ne saberem do tada. Boze, kako je starost jedna grozna, teska pojava.
-
Mnogo je 15 godina neckanja da li zelite pomoc ili ne. Menjanje terapeuta tek tako jer se vama cini da ne rade dobro svoj posao je takodje otezavajuca okolnost, ova vrsta lecenja zahteva vreme, mora da se prodje korz odredjene jasno definisane faze gradjenja odnosa sa terapeutom, nije to odlazak kod zubara.
-
Pod stresom sam, od pocetka pandemije nisam bila u vecoj guzvi nego prilikom vakcinisanja koje je zlocinacki lose organizovano u nasem Domu zdravlja. Ne bi me cudilo da se znacajno poveca broj zarazenih. Pitaju me da li imam neku reakcija na vakcinu - nemam, to sto me boli rame, sto me ziga svaka koscica, sto imam nesvestice, tahikardije, to sam imala i pre vakcine. Kod snahinih roditelja isto, kao da su nas bocnuli sa destilovanom vodom. Daleko me vise brine psihicki i emocionalni status moje malenkosti: kao da su sve zastitne barijere pale, svi pazljivo usvajani mehanizmi odbrane i zastite pred anarhijom stvarnosti su se raspali: knjigu od 300 strana dobrog autora citam vec nedelju dana, sve cesce mi se desava ona "da l sam posla il sam dosla"situacija. Sve sto mi je vet rekao o terapiji macke sam zaboravila za 2 dana pa sam morala opet da pitam kad, kako, koliko....bruka jedna. Iz kuce mi se ne izlazi a u kuci me sve nervira, "to do" lista sve duza, moja mrzovolja sve jaca a to nije moje prirodno stanje. Jedva cekam susret sa unukom, bude nam lepo ( danas je trazio da on brise sudove koje sam oprala, kao njegov tata nekad, divni trenuci "ozbiljnih"razgovora) a kad dete ode, razdire me briga, u kakvom svetu ce to blago moje da zivi? Zato sam i pisala da vakcine treba davati mladjima, mom unuku su potrebni zivi i zdravi roditelji, baka je kao shlag na torti, lepo je kad je ima ali nije neophodna za opstanak. Na znam kako da budem ona od pre pandemije. Sa ovim kakva sam sada, ne znam sta da radim, nista mi se ne svidja i najradije bih je udavila.
-
Jos jeedan dokaz da je "Berograd sve, Srbija nije nista", Ovdasnjoj nacelnici Doma zdravlja ne bih dozvolila ni u kokosinjcu da organizuje vakcinaciju. Vec sam rekla, niko nam nije merio temperaturu, niko nas nije pitao da li imamo dijagnoze, koje lekove koristimo, nista a dosao im jedan melanom i jedan Kron (snahina majka) a svo troje na antihipertenzivimam antacitima, matori do zla Boga....tako da idealna slika vakcinacije ne prebacuje uzi centar Bg.
-
Ehm....😯 da citiram samu sebe na temi za jadanje: Posted yesterday at 10:33 AM Necu da se jadam.....samo da iskazem osecaj neprijatnosti sto sam ja dobila prvu dozu vakcine a moja deca nisu....oboje su u zoni Fajzer i Moderna vakcine ali po starosnoj dobi nisu prioritet. Razumem potrebu sistema da zastiti seniore i tako sacuva zdravstveni sistem od preopterecenosti ili potpunog kolapsa ali u osnovi tog stava opet nesto nije kako treba, opet je u suprotnosti sa prirodom, u ovakvim situacijama prednost traba da imaju zdravi,mladi, radno sposobni, oni koji imaju buducnost. Spasavati ili "spasavati" nas vec poluzive, sa dijagnozama koje prate poznu zivotnu dob u ovako drasticnoj situaciji je, nekako, neprirodno, nelogicno, vakcina nema dovoljno za sve a prioritet smo mi, koji smo imali zivot, ispunili svoju svrhu. Molim da se niko od starijih forumasa ne uvredi, daleko od toga da je nase postojanje sa svim zivotnim iskustvima i saznanjima nepotrebno bas mladjim generacijam, daleko od toga da i mi, stari, nemamo nekakvu svrhu i razlog za zivot ali ova prica sa epidemijom poprima zastrasujuce oblike i resenja ne mogu i ne treba da budu laka.
-
Nema te politike koja ce se odreci prihoda od turizma i ugostiteljstva, to su ozbiljne privredne grane koje pune budzet i zaposljavaju armiju nezaposlenih a polukvalifikovanih radnika. To bi bilo kao da zakolju zlatno tele. Da ce ostati negativan test ili potvrda o bilo kojoj vakcini preporucenoj od strane WHO, to verujem. Uostalom, ove vakcine imaju oroceno dejstvo pa ako budu bas toliko blesavi i uvedu kovid pasose - vakcinisacemo se vec prema potrebama.
-
Hvala...i - ziveli! Imam odlicnu staru visnjevacu homemade, da nazdravimo za lepse dane...
-
Znam, da sam se ja pitala, vakcinisala bih se negde na leto, kad sam ja u boljoj kondiciji nego sad usred ove hladnoce, mraka, vlage....uradila sam to zbog cerke koja je daleko i nema shansi da dodje pre leta kod mene a jako je bila zabrinuta. Da je po njenom, pola njenog drustva koje je ostalo u nasem gradu bi moralo da me obilazi 2 x na dan i drzi me za ruku...ludo dete....
-
Necu da se jadam.....samo da iskazem osecaj neprijatnosti sto sam ja dobila prvu dozu vakcine a moja deca nisu....oboje su u zoni Fajzer i Moderna vakcine ali po starosnoj dobi nisu prioritet. Razumem potrebu sistema da zastiti seniore i tako sacuva zdravstveni sistem od preopterecenosti ili potpunog kolapsa ali u osnovi tog stava opet nesto nije kako treba, opet je u suprotnosti sa prirodom, u ovakvim situacijama prednost traba da imaju zdravi,mladi, radno sposobni, oni koji imaju buducnost. Spasavati ili "spasavati" nas vec poluzive, sa dijagnozama koje prate poznu zivotnu dob u ovako drasticnoj situaciji je, nekako, neprirodno, nelogicno, vakcina nema dovoljno za sve a prioritet smo mi, koji smo imali zivot, ispunili svoju svrhu. Molim da se niko od starijih forumasa ne uvredi, daleko od toga da je nase postojanje sa svim zivotnim iskustvima i saznanjima nepotrebno bas mladjim generacijam, daleko od toga da i mi, stari, nemamo nekakvu svrhu i razlog za zivot ali ova prica sa epidemijom poprima zastrasujuce oblike i resenja ne mogu i ne treba da budu laka.
-
Nesto ne razumem: ni jednoj drzavi na svetu ne odgovara lockdown jer joj unistava budzet, kapital je blokiran, pokretanje privrede nakon zastoja zahteva nevidjena sredstva, socijanlna davanja rastu do neba da bi se sprecio haos na ulicama onih koji su ostali bez posla.....zasto bi onda bilo koja administracija insistirala na zatvaranju i sekla granu na kojoj sedi a da za to nema jako ozbiljan razlog? Kao sto je postovanje njenog osnovnog principa, najvece dobro za najveci broj gradjana? Naravno da treba kontrolisati i reagovati na svaku odluku vlasti, preispitivati te odluke sa raznih aspekata ali u potpunosti negirati svrsishodnost nekih ogranicenja pa i onih rigoroznih je samo produzavanje ove svetske agonije.
-
Ako vam nesto znaci: nameravala sam isto da uradim dve, tri nedelje nakon druge vakcine i to sam ispricala sinu koji je patolog ali sad radi kao saradnik u kompaniji koja ispituje lekove. Njegov savet je da ne bacam pare, da vakcina pruza zastitu od teskih oblika infekcije i da je to najvaznije a istovremeno i sve sto treba da znam o vakcini i antitelima. Skrenuo mi je paznju i na potreban oprez dok se imunizacija ne zavrsi nakon druge vakcine, dakle, maska, distanca i disciplina do daljnjeg.
-
Pojavila se. Privela me vakcini snajka, javili joj iz bolnice da su stigle vakcine iz Bg, spakovala je roditelje u kola, dosli su po mene i nisam mogla da se neckam, vakcinisani smo in bulk, njeni nisu imali danas zakazano ali su prosli. Nisu nam merili temperaturu, nisu nas pitali od cega bolujemo jer doktorka radi statistiku pa nas je sestra bockala kao na traci. Vakcina II 15 Febuara. Nista parfem, samo dugacke gace, vunene carape i termofor, valerijana se podrazumeva.
-
Stanujem blizu bolnice pa sam se vratila kuci na pauzu od sat -dva: vakcinacija se vrsi na odeljenju opste prakse, ne razdvajaju zakazane od onih koji nisu. U predvorju cca 50 osoba naslaganih kao sardine, igle ne moze da padne na pod. Desetak zbunjenih a zakazanih stoji napolju, na blagoj kisi, negoduju jer nema teorije da dobiju vakcinu u zakazanom terminu. Ljudi dolaze i ulaze na opstu praksu pod izgovorom da idu kod svog lekara, da ih vakcina ne interesuje a staju u poslednji red onih koji su vec unutra. Ne znam da l da se smejem ili da placem, mozda da se najljutim (opet!) sto nisam jos devedesetih emigrirala u Mongoliju...
-
3 h do vakcinacije....pitam se, pitam se...ko ce da ispadne glup u drustvu: vazim za ekstremno oprezu osobu kad je bilo kakva hemija u pitanju, pa meni treba 2 l vode da progutam i pola tablete AKO procenim da bas moram. I ove 2 amalgamske plombe u zubima dozivljavam kao tempirane nuklearne bombe jer vec 20 godina ni jedan ovdasnji zubar nema opremu za njihovo otklanjanje. I sad, ja takva, ekstra oprezna i sumnjicava, idem prva od svih u mom bliskom okruzenju da primim vakcinu sa aluminijumom!? Da odustanem? Ili da primim? Mogu da ostustanem.....a mogu i da primim....koliko je sati? Jos 2, 5 h do vakcine..... Ovi moji sto cekaju da im javim kako je bilo, svi su se prijavili za Fajzera i svi cekaju. Ja ne volim da cekam, ja resavam problem. Pa kud puklo, da puklo....idem da se nalepsam, od podrske i bildovanja samopouzdanja, imam omiljeni parfem...ako cemo da propadnemo, bar da bude otmeno. Over....za sada...koliko je sati?
-
Draga, subotom u 17 h "umrezavam" se sa decom, pricaju mi o novostima u njihovim zivotima, razgovaramo o aktuelnim temama ovde i kod njih, 1 h prodje za cas, ne zelim duze da ih zadrzavam, subota je nihov dan za odmor. Naravno, i ja kazem sta ima novo kod mene ali u par reci jer i nema nekih desavanja kad si sam u vreme pandemije. Gledam ih na ekranu i srecna sam sto smo zajedno, slusam ih kad se raspricaju nih dvoje, cesto se smejemo......i nista im ne verujem. Takvi su....svoju muku ce zadrzati za sebe, nikad se ne zale, osvrnuce se na neki nesporazum, neprijatnost tek kad je razrese, kad prodje, uvek su bili takvi, oboje. Pa tako i ja, odrzavam tu sliku dame u ozbiljnim godinama koja zivi sa mackom. Preporucim neki dobar naslov koji sam otkrila, film koji sam gledala, kad je bas gadan dan, uvek mogu da im ispricam nesto iz susreta sa unukom, to uvek dobro dodje kao tema. Kada zavrsavamo razgovor, masemo jedni drugima i gledamo se cekajuci ko ce prvi da ode sa mreze, "vidimo se u subotu". Nisam depresivna, sigurna sam u to, funkcionisem. Puno pisem, imam jedan fajl "Parerga i paralipomena*" i tu rezimiram desavanja i pratim svoje psihicko stanje, korigujem kad treba i gde treba. Sve cesce zaticem sebe u konstataciji da mi je, zapravo, zivot bezbedniji, udobniji od zivota vecine stanovnika ove planete. Imam sve sto treba osim sto to sto imam od zivota vise nema boju, miris i ukus. Za te kvalitete su potebni ljudi, stvarni ljudi. I kad se Uros buni zbog restrikcija, nije to samo borba za slobodu, ljudska prava, to je borba sa smisao, za punocu zivota, borba za prisustvo onog drugog, za pokret, za talas, za strujanje.....jedan talas ne cini more, jedna kap ne cini reku. * "Parerga i paralipomena" je naslov koji sam ukrala od Shopenhauera, prva rec kao da zarezi dok je izgovarate a onda se nastavi fino klizanje sa ljupkom "paralipomenom", neodoljivo i sharmantno za nesto sto znaci - "uzgred zabelezeno". Mozda je moj problem bas u tom "uzgred", sto mi je ostalo mesto samo u publici, sto vise nisam na sceni, sto moje price vise nisu vazne....ko zna?