Vjekoslav

kod mene u posljednja 24h = 1 novozarazeni, dvoje skinuto s respiratora (sto uz dvoje preminulih prije neki dan cini trenutno ukupno nula osoba na respiratoru), a dobra je vijest svakako i da su od ponoci ukinuli e-propusnice, ergo, slobodno kretanje po mojoj zupaniji. ... policija tvrdi da nije bilo prekrsaja samoizolacije preko vikenda, medjutim, koliko sam jucer primjetio, ljudi su se opustili, i dobar dio se vise ne drzi propisanih (i jos uvijek vazecih) mjera, tipa drzanja distance u trgovinama.

kod tebe je malkic zeznuto zbog pozicije na nebu (skroz na sjeveru), al mozes probat veceras u pola deset navecer.

i umjesto u baštu otišao u kino gledat Ratove Zvijezda. ovako izgleda satelit.

da sam bio pametniji legao bih na travu.

ne bih vise od 10 minuta ni mogao izdrzati, to je bila skoro pa vertikala. nazad sam se iz parka vracao gledajuci vertikalno u plocnik, ne bi li malo ublazio bol.

ako si fulao, imas jos jednu sansu u ponoc. SpaceX Elona Muska. Muskov cilj je velikim brojem malih satelita pokriti cijeli svijet brzim internetskim pristupom, osobito rjedje naseljena podrucja bez dobre infrastrukture. Sateliti se lansiraju u paketima od po 60 komada, a prvi set lansiran je u svibnju prosle godine. Do sada je obavljeno 6 lansiranja, sto znaci da se u orbiti trenutno nalazi 360 malih satelita, a sveukupan broj satelita trebao bi dosegnuti čak 12.000. Obzirom da se sateliti koji su do sada lansirani nisu pretjerano udaljili jedan od drugog, njih vise desetaka tako putuje istom orbitom u "konvoju". https://www.satflare.com/track.asp?q=starlink#LIST

evo ih prolaze iznad Badgera, samo on mora gledati od zenita ka jugu.

zaboravih reci da je u organizaciji protesta ucestvovao i njegov stari prijatelj (isto su godiste), on je s druge strane luke zauzeo poziciju s kamerom i fotoaparatom, i cekao akciju, medjutim, nista se nije dogodilo. sigurno je drugacije, pa ne bi se moja supruga inace kupala (ona je isto fina cura). i ja! fantasticno! tocno izmedju velikog i malog medvjeda, kao sto je i predvidjeno. poceli su izlaziti na zapadu u 20:52 i plovili polako na istok preko cijelog obzora punih deset minuta (vrat mi se ukocio), preko 30 sam ih nabrojao! jesi vidjela kako sibaju u pravilnim razmacima?! i kako se odjednom stvore kao iz nekog medjuzvjezdanog oblaka / nebule? jos si ja pustio Vangelisa. fakat vanzemaljski dozivljaj. a djelo covjeka. ... ko kaze da nasa generacija ne moze iskusiti one emocije (slijetanja na mjesec) iz 1969. godine?! plus ovo je bilo uzivo, a oni su to gledali na tv-u. ... a sta ti cekas? sibaj u bastu, kod tebe krecu za tocno 5 minuta! (22:26:22)

dozvolili su ovdje kod mene pecanje, ali u granicama grada, ili opcine, i moras biti sam. nije problem pecarosima drzati distancu, oni to i inace rade. ... ne znam, nisam 100% ubijedjen da ovaj koronavirus nije i waterborn, fali podataka za 100%tni zakljucak. ostali patogeni virusi itekako su zarazni u vodi, posebno kad je nivo vode nizak (ljetni mjeseci), onda je to raj za bakterije i viruse. ne mora se on razmnozavati, dovoljno je da planduje u mikro-govancima.

e pa kad si ti fina cura koja nije upoznala cari dravskog i dunavskog pijeska. necu sada, ali na ljeto planiram. ... nego, vezano za pecanje... jucer zovem starog pitam sta mu treba, ne treba mu nista sve ima, bio je na protestu. kakvom protestu, on (sam) organizirao pecaroski protest u zimskoj luci, zasto, zato sto do Stare Drave (gdje inace ide pecat) ne moze (druga opcina), a ovdje na Dravi nema dozvolu pa je pazljivo isplanirao protest koji ce odjeknuti u javnosti, kako, tako sto je zabacio pecaljku, a na silku umjesto udice kamen, pa kad dodje ribocuvar do njega i pita za dozvolu on ce reci nemam idite po policiju i kad se ovaj vrati s policijom onda ce on demonstrativno, ali polako, vaditi pecaljku iz vode i govoriti: pecaljka se sastoji od staaaaaapa, uziiiiiiiiiice, i... udice! a posto nema udice onda to nije pecaljka i on ne peca. majko isusova mila. nitko nije dosao, bio je tamo cijelo prijepodne. p.s. kaze moja supruga - pa mogao je onda i pecati!

tocno je to, nama koji smo sluzili JNA pricali su na poligonima o (vojnim) mulama i vojnicima u 1. svj. ratu, gdje je (da odmah predjem na poentu) covjek mogao izdrzati ono sto konj nije. medjutim da ti nije palo napamet! nema navikavanja, brisi odavde prvim aviJonom! ✈️

... lako se tebi zezat, mi ovdje zivimo na rijekama. i sve su otpadne, od Drave, preko Save, do Dunava.

ja o tome razmisljam otkad su mi ukinuli jutarnje treninge plivanja. dakle (intenzivno) pratim. ovo se odnosilo na pecarose u jezerima i rijekama. oni obicno vole sajzove (tamo riba najbolje grize). kao sto vidis u studijama koje sam okacio, koronavirus jeste registriran u fekalnim vodama. .... esi 100% siguran? ja bih volio biti siguran. pise tamo u tabeli 5.1 -> human enteric viruses with potential waterborne transmission

bazene? ja nisam spominjao bazene. bazeni su klorirani, u njima nema virusa. međutim što se rijeka, jezera i mora tiče, a posebno lokacija u blizini otpadnih voda, tu već nisam siguran.

@Sunshine State Sanšajn (obzirom da je tebi u ovoj karanteni od svih nas najteže ) stiže ti iznenađenje večeras, otvori prozor i gledaj na sjeverozapad / sjever u 20h i 53min ... za ostale interreg drugare (& drugarice) https://www.satflare.com/track.asp?q=starlink#LIST locirajte (double click) svoju poziciju na karti, kliknite "Predict Passes", očitajte točno vrijeme prolaska satelita, i uživajte

aj da ovdje postavim pitanje. moze li se koronavirus prenositi putem vode? rijeke? jezera? mora? https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0043135409000785 ...

Sjećate li se korone? Objavljeno: Subota, 18 April 2020 17:20 Gledano odavde, iz proljeća 2021., vrijeme policijskih satova, kućnih karantena, praznih avenija, nestašica maski, jagme za WC-papirom, policijskih patrola, Vilija Beroša, Alemke Markotić, aplauza u osam, korona partyja i bahatih seoskih župnika izgleda kao neki davno proživljeni tuđi život. Piše: Boris Dežulović U travnju 2020. godine, usred svjetske pandemije Covida-19, napisao sam kolumnu ponešto pretencioznog radnog naslova ‘Izvještaj iz budućnosti’. Tekst koji je sadržavao neka moja razmišljanja o budućoj prošlosti, kao podsjetnik na katastrofalnu historijsku pandemiju pisan u realnom vremenu, trebao je izaći tek ovih dana, travnja 2021., ali je nesporazumom i grubim previdom uredništva na ovom istom mjestu objavljen punu godinu ranije, u broju 1061. od 17. travnja 2020., uz naslov ‘Sjećate li se korone?’ i preporuku da ga – kako je pisalo na kraju prvog pasusa – ‘istrgnete iz novina, spremite na neko vidno mjesto u kući i ponovo pročitate za godinu dana’. Umjesto podsjetnika na buduću prošlost, ogled je tako ispao upozorenjem na prošlu budućnost. Danas, naime, arhivski izvještaji i dramatične snimke najveće svjetske drame nakon Drugog svjetskog rata izgledaju kao požutjeli apokrifi iz jedne davne epohe. Gledano odavde, iz proljeća 2021., vrijeme policijskih satova, kućnih karantena, opustjelih gradova, praznih avenija, nestašica maski, jagme za WC-papirom, policijskih patrola, Vilija Beroša, Alemke Markotić, Kriznog stožera i njihovih legendarnih konferencija za novinare, aplauza u osam, korona partyja, online uskrsnih misa, pape Frane na praznom Trgu svetog Petra i bahatih seoskih župnika – sjećate se pomahnitalog don Josipa Delaša sa splitske Barutane? – izgleda kao neki davno proživljeni tuđi život. Godinu dana kasnije, sjećamo se korone kroz nejasnu izmaglicu potisnute traume, u krhotinama i fragmentima od kojih onda ponovo sastavljamo naša nepouzdana pamćenja, svatko od onoga što mu je od toga zla doba ostalo. Zaključani u kućne pritvore, imali smo tada sve vrijeme onoga svijeta za razmišljanje. Većina ga je, naravno, trošila u nešto manje kontemplativne svrhe, dijeleći po Facebooku generičke memeove, kretenske nekakve kvizove, nepojamno glupe izazove i imena zaraženih susjeda s petog kata. Oni pak što su mislili, promišljali su svijet i Hrvatsku kakvi će biti kad jednog dana sve ovo prođe. Malo, naime, historija pamti takvih vremena, kad je bilo posve legitimno u realnom vremenu misliti, znati i naglas govoriti kako svijet više nikad neće biti isti. A ni svijet, ni Europa, ni mala Hrvatska u njenom desnom donjem kutu – govorilo se tada – nakon pandemije koronavirusa više nikad neće biti isti. Danas, recimo, ni vlastitoj memoriji ne vjerujemo kad se sjetimo kako su nam u to nesretno vrijeme ustaše, četnici i partizani izgledali kao junaci neke davne i bajkovite, normalne svakodnevice. Slavni deseti travnja u vrijeme pandemije prošao je bez mise zadušnice za Antu Pavelića. Cijela hrvatska desnica, danas to zvuči nevjerojatno, bila je u mišjoj rupi, odakle je bojažljivo izvirivala tek da na Fejsu ili u Bujančevu studiju upozori kako su koronavirus u svojim laboratorijima proizveli Kinezi, Židovi, masoni i Bill Gates, kako bi nam cjepivom implantirali čipove za kontrolu uma. Na njihov užas, nacija je za to vrijeme svake večeri pobožno na televizorima gledala ljude s akademskim titulama, doktoratima prestižnih sveučilišta i stetoskopima oko vrata, a analitičari i kolumnisti najozbiljnije su pisali kako je jedna od dobrih strana korone to što je trajno začepila usta militantnoj katoličkoj inkviziciji i antivakserskim paraznanstvenim šarlatanima. Sjećate li se potresa koji je usred korone pogodio Zagreb? U to zlatno doba pandemijskog prosvjetiteljstva, u isto dakle ovo vrijeme prije samo godinu dana, teorija da je potres namjerno izazvan kako bi nam montirali antene za 5G naciji je, recimo, bila urnebesno smiješna. Tad je još bilo moguće da danas najveća zvijezda hrvatske imunologije, nekadašnji šef Imunološkog zavoda Srećko Sladoljev, na društvenim mrežama ime Billa Gatesa mrtav ozbiljan numerološki zbroji u 666, ‘broj zvijeri’, a da Hrvati plaču od smijeha. Svijet i Hrvatska više nikad neće biti isti. Kako je lijepo zvučalo! A od sviju novih i nikad više istih svjetova, najviše nam se bio svidio onaj humani i pravedni. Dežurna intelektualna paradigma bila je ona o resetiranju čovječanstva: najveći umovi toga davnog lanjskog proljeća govorili su kako je koronavirus ogolio korporativni kapitalizam i na velika vrata – pače, kroz okićenu glavnu kapiju, uz fanfare i na bijelom konju – uveo historijski rehabilitirane socijalističke ideje. Bilo je jasno, ili je barem tada tako izgledalo, kako zakoni tržišta i profita u uvjetima globalne krize jednostavno ne funkcioniraju. Zaštitne maske, na primjer. Proizvođači i trgovci podigli su cijene zaštitnih maski pedeset ili stotinu puta – stvar je bila savršeno legitimna, jer ponuda i potražnja formiraju cijenu – pa ipak je sveti libertarijanski kanon, po kojemu nešto vrijedi onoliko koliko je netko za to spreman platiti, odjednom, gle čuda, bio stavljen izvan snage. Danas upravo nadnaravno zvuči prisjećanje kako su beskrupulozni crnoberzijanci i šverceri maski po kratkom postupku hapšeni i zatvarani, baš kao u Jugoslaviji četrdeset pete, a u svakodnevni leksik uvedeni dotad omraženi pojmovi općeg dobra i javnog interesa. Kao i u ostatku svijeta, ulogu i važnost javnog zdravstva iznenada su, sjetit ćete se, shvatili i u Hrvatskoj. Kad je vojska unosila bolničke krevete u velebne i besmislene Sanaderove arene, sagrađene za neko davno svjetsko rukometno prvenstvo, svi su se sjetili obrasle ruševine nikad dovršene, velebne i vrlo smislene zagrebačke Sveučilišne bolnice. Koliko danas, godinu dana kasnije, imamo novih bolničkih kreveta? Kako napreduju radovi na Sveučilišnoj bolnici? Jesu li barem popravljene bolnice na Šalati i Jordanovcu, rastresene onim potresom? Jesu li makar ožbukane sve one trošne i vlažne stare bolnice po provinciji, čije smo očajno stanje vidjeli tek u pandemijskoj apokalipsi? Zdravstvo je, razumljivo, bilo važan dio Nove Hrvatske koju smo izolirani u karanteni planirali, ali ipak samo dio. Mjere izolacije i propusnice za kretanje izvan mjesta prebivališta – sjetit ćete se ausvajsa koji je izdavao Krizni stožer, i koji je vrijedio više od dobitnog lutrijskog listića – čak je i najzadrtije hadezeovce uvjerio kako je teritorijalna organizacija javne uprave u Hrvatskoj ne samo duboko besmislena, već i realno opasna. Prva stvar koju treba napraviti nakon pandemije, govorilo se u to vrijeme – dobro, druga, nakon projekta završetka Sveučilišne bolnice – bilo je ukidanje stotina općina i gradova, te resetiranje županijskog ustroja. Nismo bili sigurni za ostatak svijeta, ali što se nas tiče, koronavirus je bio dar s neba. Konačno smo shvatili neophodnost – ne važnost, nego neophodnost: upravo stvar života i smrti – temeljitih strukturnih reformi. Kad je ono prošle godine turizam prdnuo u čabar, a zajedno s njim i cijela ionako boležljiva i sučijava hrvatska ekonomija, kad smo naučili da je kolaps turizma tek komorbiditet hrvatskog gospodarstva – pamtite, naravno, i riječ ‘komorbiditet’ – i kad je država konačno shvatila da nema novca ni za sebe, a kamoli za posustalo poduzetništvo, prvi put u svih trideset godina slavne hrvatske države počelo se naglas govoriti o redukciji čudovišnog kumovsko-netjačkog javnog sektora. Slučaj onog splitskog doma za stare i nemoćne – sad ste se sjetili i te tragedije – jednom za svagda nam je pokazao kako načelo političke podobnosti čak i vrlo doslovno može biti smrtonosno. Jednom za svagda? Kako smo bili glupi, naivni hipiji! Nagradno pitanje broj jedan: sjećate li se kako se zvao ravnatelj tog doma? Nagradno pitanje broj dva: gdje je danas Ivan Škaričić? Ako mislite da je dirljivi konsenzus o reformi javnog sektora bio ludo naivan, čekajte da vas podsjetim na nacionalni konsenzus o poljoprivredi kao strateškom novom resursu: baš kao nekoć davno o jadranskoj orijentaciji, najnormalnije se i najozbiljnije prije godinu dana govorilo o postpandemijskoj ‘slavonskoj orijentaciji’ kao jedinom putu za spas nacionalne ekonomije. Kako je lijepo izgledala hrvatska budućnost prije godinu dana! Pandemija nije bila samo žuti karton: bila je to, govorilo se, šansa koja se pruža jednom u hiljadu godina. Srca su nam lupala kao luda, bili smo vreli zagrijani za revolucionarne reforme, glave su nam pucale od najfantastičnijih ideja, usta su nam bila su puna solidarnosti, humanosti, pomoći i novca za slabe i nemoćne, grla smo oderali prizivajući novi, pravedni svijet, čije su nam zavodljive slike oduzimale dah. Danas, godinu dana kasnije, znamo da je to bio samo Covid-19: lupanje srca, visoka temperatura, glavobolja, metalni okus u ustima, bol u grlu i kratak dah bili su klasični simptomi. Novosti

za vrijeme Austrogarske konjusarnica, za vrijeme SFRJ dvorana za fiskulturu vojnika JNA ceka renoviranje (danas u okviru studentskog kampusa)

sinoc na dzogingu skontam sipku za zgibove svega 3 metra lijevo od staze. dakle na terenu blizu juzne obilaznice koji koristim GODINAMA, ja tek sinoc, negdje iza ponoci, kad vani nije bilo zive duse, otkrijem jedan stari, napusteni okvir za bilbord, idealan za zgibove. a upravo su mi zgibovi falili na toj stazi, dakle GODINAMA. fakat nevjerojatno. ne znam da l da budem sretan zbog tog otkrica, il nesretan sto sam toliki slijepac.

Novo proleće je otpočelo s čudimakada sam se spustio u gradi odmah se susreo sa ljudimakoje nisam videl tristo godinaIznenada nešto nas obuzimako da nije nikada do sadrazlila se toplina po grudimaduša beznadna, a srce nema dnaI andjeli su raširili krilai cure su se obukle za bali moja nikad nije lepša bilaa na reveru tamni jorgovan

el miriše šta? ovdje kod mene mraz potamanio mirise voćki i cvijeća, baš tužno.

procjene zupanijskih stozera idu na odobrenje nacionalnom stozeru. tako i treba biti, kada govorimo o pandemiji, jer ovi iz nacionalnog stozera imaju siru sliku. centralizacija je druga prica, i ekonomska i socijalna, nikad Hrvatska u svojoj povijesti nije bila ovoliko centralizirana. medjutim u Srbiji je centralizacija dovedena do apsurda, odnosno zatvorenog kruga iz kojeg je nemoguce izaci. svakako ne u sljedecih 50ak godina, a i to pod uvjetom da im tamo na vlast dodje svicarska administracija.

granicu otvaramo kad skinete Vucica s vlasti.

kod mene je opet nula zarazenih u zupaniji, jucer su dozvolili gradjanstvu lov i ribolov (pod posebnim uvjetima drzanja distance), najvecu gradsku pijacu su odavno otvorili (po meni prerano), sad imaju neke prijedloge da se nekoliko baranjskih opcina ujedine u jedno podrucje gdje im onda nece trebati e-propusnice za slobodno kretanje i poslovanje. u Covid centru KBC-a Osijek stanje je dobro, odnosno imaju dovoljno kapaciteta. medjutim, ne treba se zanositi, tu je bilo vise srece nego pameti. a ta "sreca" ima i svoje objasnjenje -> zivimo u provinciji, na rubu Evrope. da smo imali pocetni udar kao Talijani, ne bi nas niko spasio katastrofe, obzirom na (lose) stanje u zdravstvu i bolnicama. uostalom, pandemija jos nije prosla. sa Srbijom se ne trebamo porediti, tamo je na vlasti ozbiljno bolestan psiho koji i inace opstaje u politici na tzv. "kriznom nivou" (tamo je kriza od 1987.) isto tako, Beograd je veliki grad, a Srbija puno vise centralizirana nego (dobrano centralizirana) Hrvatska, tako da je i teoretski nemoguce prekinuti dotok virusa u Beograd. civilna zastita i tamo postoji, sve su to ostaci SFRJ doktrine narodne obrane, medjutim u Hrvatskoj su dozvolili tim stozerima da rade svoj posao, a to nije slucaj u Srbiji, gdje je sumanuto Vucicevo politikantstvo vodilo glavnu rijec. da su u Hrvatskoj onako ludjacki zbunjivali narod, a zatim preko noci uveli vanredno stanje i policijski sat, sve sa zabranama izlaska iz stanova, ne bi na dobro izaslo. ljudi nisu stoka, ni u Hrvatskoj, ni u Srbiji. zato sam na samom pocetku ovog topika i onako ostro reagirao, kad su neki forumasi rekli da "to bas tako treba" (kad je murija mlatila nekog covjeka sa psom). ne treba. svaka akcija ima i reakciju. a pretjerana akcija ima i pretjeranu reakciju. ... moze, sve ovisi o cemu se radi. Hrvatska je medju vodecim zemljama u svijetu po broju transplantiranih bubrega upravo zahvaljujuci zakonskim okvirima. Član 1. U Zakonu o uzimanju i presađivanju dijelova ljudskog tijela u svrhu liječenja (“Narodne novine” br. 31/80), član 2. Zakona mijenja se i glasi: Dijelovi tijela s umrle osobe mogu se uzimati radi presađivanja nakon što se utvrdi smrt te osobe. Nastanak smrti utvrđuje se prema propisima o medicinskim kriterijima i načinu utvrđivanja smrti osobe od koje se mogu uzimati dijelovi tijela radi presađivanja. Član 4. mijenja se i glasi: Dijelovi tijela s umrle osobe uzimaju se radi presađivanja, ako se umrla osoba za života nije tome izričito pismeno protivila. Dijelovi tijela maloljetne umrle osobe, kao i osobe koja je bila duševno bolesna, mogu se uzeti radi presađivanja samo uz pristanak njenih roditelja ili bračnog druga ili punoljetnog djeteta ili staratelja. https://www.hdm.hr/zakoni-i-pravilnici/ pitanje je dakako da li je tako nesto moguce sa plazmom.

ne moze vise dobiti od mene pare ako izmislja gluposti i ponasa se kao da administrira profitnom, umjesto neprofitnom organizacijom. forum s reklamama mogao se i prije 15 godina otvoriti besplatno za manje od 5 minuta, tu je bilo pitanje samo opterecenosti servera. kada su se skupljala sredstva ja sam mislio da se to podrazumijeva, server, licenca i bez reklama koje titraju izmedju postova po cijelom ekranu i smetaju osnovnoj svrsi debatnog foruma -> mjestu gdje ces na miru ucestvovati u diskusijama. zato sam naveo primjer planinarskog doma gdje je prizemlje zauzeto kladionicama, a prvi kat prostitutkama, jer tu onda nema vise mjesta za planinare, i gubi se osnovni smisao takvog drustva. a takve stvari se cesto dogadjaju na Balkanu, kad se rukovodi neprofitnim organizacijama kao da su profitne, a profitnim kao da su neprofitne. ja nekako vjerujem da ovdje nemam posla s adezeovskim Hercegovcima u Osijeku koncem osamdesetih / pocetkom devedesetih. od takvih zahtjevati transparentnost uistinu jeste Mission Impossible. to bi dakle bilo to sto tice mojih ocekivanja. ti i ja se generalno i razlikujemo upravo u toj stavci, zar ne? tvoja ocekivanja od ove regije definirana su tvojim odlaskom iz nje, ja sam pak ovdje ostao, i prirodno je da se borim. forum je i dalje prihvatljiv, pisao sam ja i na gorim plaftormama, medjutim nacin na koji ga vode nije. ovo s reklamama je ionako samo jedan detalj. ... opet se bahatis, umjesto da razmislis. greska je u samom startu bila sto je sve palo na tvoja pleca (pa cak i, sto je potpuno apsurdno, one "upgrade stvari" o kojima smo diskutirali na "tajnom topiku", koje ti uistinu ne mozes rjesiti jer one nisu tehnickog karaktera), pa si sad nervozan. tvoje "freelance-ovanje & hourly rate" moze se platiti, ja sam recimo spreman da administratoru placamo za njegov posao (tako se uostalom i radi u svakoj normalnoj udruzi). kao sto sam i spreman jednom godisnje placati server, licencu, i forum bez reklama. dakle izracunaj koliko bi to kostalo, napisi koja je to cifra (izrazit ces ju u brojkama, a ne u slovima tipa "dovoljno" i "nedovoljno"), pogledaj aktivni broj forumasa, i iznesi svoju procjenu koliko bi ko morao uplatiti da se ta cifra pokrije. nema rastajanja, zaboravi na tu opciju. ovaj forum bastini tradiciju B92, na njega vode linkovi sa starog boarda, ovaj forum nije nicija privatna prcija.