Vjekoslav

cek malo, kod vas su dozvoljena okupljanja gradjana? u HR je i dalje vazeca zabrana odrzavanja svih javnih dogadjaja i okupljanja više od pet (5) osoba na jednom mjestu.

http://hr.n1info.com/Vijesti/a507436/Brac-postao-novo-zariste-koronavirusa-Ljudi-odlaze-s-otoka.html Novo žarište je otok Brač:

imas bronhijalnu astmu i pusis? ... a el i pijes? nota bene, cigarete i korona mogu zajedno (barem do groba). medjutim cigarete i vino, ne! Vino može biti deo antivirusne strategije nedelja, 15 mart 2020 19:46 Objavljeno u Vino i zdravlje Prodaja i potražnja vina ovih dana drastično opada širom sveta, pa i u u Srbiji, a možda ne bi trebalo. Evo zašto, prenosimo jedan od najnovijih napisa u stranoj štampi. Da li vino spada u delotvornu strategiju borbe protiv epidemije virusa korone? Ne baš, ali postoje dokazi koji ukazuju na to da crveno vino i elementi iz njega mogu imati snažno antivirusno dejstvo. Nadaleko poznati polifenol iz crvenog vina resveratrol inhibira replikaciju virusa korone MERS-CoV (Bliskoistočni respiratorni sindrom), kao i njegovog prethodnika SARS-CoV, oba bliski rođaci pandemijskog COVID-19 koji upravo pravi rusvaj širom sveta. Laboratorijska in vitro ispitivanja pokazala su da resveratrol blokira ekspresiju proteina neophodnog za replikaciju virusa, što rezultuje produženim preživljavanjem ćelija nakon zaraze. Iako još nema kliničkih studija o onome šta se odvija između crvenog vina i aktuelnog virusa korone, postoje podaci koji povezuju konzumaciju vina s nižom učestalošću raznih vidova prehlade, od kojih su veći deo prouzrokovane drugim virusima vrste korona. Sećate se epidemije gripa H1N1 od pre nekoliko godina? Možda i ne ako ste pili vino, jer su ti neki sastojci vina snažni inhibitori raznih virusa gripa. Posebno značajno u ovoj priči je što vino ima antivirusno delovanje širokog spektra. Antivirusni efekti resveratrola i drugih vinskih komponenti široko su proučavani u velikom broju virusa koji uključuju virus hepatitisa C, respiratorni sincicijalni virus (koji se najčešće zove prehlada), virus varicele zoster (herpes), virus Epstein-Barr, virus herpes simpleksa, virus afričke svinjske groznice, pa čak i virus ljudske imunodeficijencije (HIV). Vinski sastojci delphinidin, antocijanin koji daje obojenost vinu ali je ujedno antioksidans i epigallocatechin gallate, najznačajniji antikancerogeni sastojak zelenog čaja, inhibiraju virus zapadnog Nila koji prenose komarci, virus Zika i denge. Kvercetin, još jedan poznati vinski flavonoid, ima takođe antivirusni repertoar. Zašto vino ima tako široku delotvornost zapravo nije teško objasniti ako uzmemo u obzir da su vinski polifenoli fitoaleksini zapravo zaštitne materije koje biljke proizvode kako bi odbile stres iz okoline koja ih okružuje, a tu spadaju i virusi. Ti su biljni virusi često slični onima koji uzrokuju bolest kod životinja, pa stručnjaci upoznati s materijom preporučuju da ukoliko želite biti zdraviji, posebno je važno konzumirati biljke koje su inače izložene stresnim situacijama, a grožđe je svakako među njima. Konkretno, koja je najbolja strategija da sačuvate svoje i tuđe zdravlje tokom epidemije virusa? Perite ruke, ostanite kod kuće ukoliko se ne osećate dobro, a ako se do sada niste vakcinisali protiv gripa, učinite to. A u smislu dodatne zaštite, pijte svakoga dana po malo vina, najbolje crvenog. IZVORI INFORMACIJA: 1) Lin SC, Ho CT, Chuo WH, Li S, Wang TT, Lin CC. Effective inhibition of MERS-CoV infection by resveratrol. BMC Infect Dis. 2017 Feb 13; Takkouche B1, Regueira-Méndez C, García-Closas R, Figueiras A, Gestal-Otero JJ, Hernán MA. Am J Epidemiol. Intake of wine, beer, and spirits and the risk of clinical common cold. 2002 May 1; Annunziata G, Maisto M, Schisano C, Ciampaglia R, Narciso V, Tenore GC, Novellino E. Resveratrol as a Novel Anti-Herpes Simplex Virus Nutraceutical Agent: An Overview. Viruses. 2018 Sep 3; Abba Y, Hassim H, Hamzah H, Noordin MM. Antiviral Activity of Resveratrol against Human and Animal Viruses.Adv Virol. 2015; Chan CN, Trinité B, Levy DN. Potent Inhibition of HIV-1 Replication in Resting CD4 T Cells by Resveratrol and Pterostilbene. Antimicrob Agents Chemother. 2017 Aug 24; Mlcek J, Jurikova T, Skrovankova S, Sochor J. Quercetin and Its Anti-Allergic Immune Response. Molecules 2016 May 12

Zašto je loše piti samo jedno vino? petak, 24 april 2020 20:28 Tekst Ališa Huberman Objavljeno u Vinske priče Ališa Huberman Budimo iskreni – svi imamo neko vino koje najčešće i najradije pijemo. To može da se odnosi na stil, sortu, region, pa čak i na tračno određeno vino jednog proizvođača. Iako je sasvim normalno da imamo lične preference, neretko se dešava da se previše ustalimo na istom i kada probamo neko novo vino koje odskoči od onoga na šta smo navikli, brzo ga i nezasluženo odbacimo. Oni koji profesionalno degustiraju vina nastoje da se oslobode ovakve subjektivnosti i ostanu otvorenog uma za različite ukuse, međutim to je takođe preporučljivo i za rekreativne ljubitelje vina. U engleskom jeziku postoji fraza cellar palate. Cellar se odnosi na vinski podrum, dok palate znači „nepce“. Ona opisuje stanje koje se pojavljuje kod vinara koji se previše naviknu na sopstvena vina ili vina iz svog regiona i veoma retko piju bilo šta izvan te svojevrsne zone komfora koju najbolje poznaju. Navikavanje nepca na veoma specifične ukuse i arome i izostanak bilo čega drugačijeg iz vaskolikog vinskog sveta veoma je ograničavajuće, pa se zato kod vinara može loše odraziti na proizvodnju sopstvenog vina. Ali, ovo nije „boljka“ koja pogađa samo proizvođače vina. Neretko se i kod konzumenata koji nisu u vinskoj profesiji mogu čuti izjave poput „pijem isključivo šardone“, „ne volim organska vina“ ili „ne pijem crvena vina, jer od njih dobijam glavobolju“ (što je zasebna tema o kojoj smo već pisali). Ono što bi svi koji često piju ista vina trebalo da razumeju jeste da time svesno kondicioniraju nepca na stalno isti ukus. Možda bi trebalo da se zapitaju da li se tako lišavaju nečeg podjednako dobrog ili možda čak boljeg iz široke vinske ponude. Zakoračiti na to nepoznato i svakako veliko prostranstvo može biti pomalo zbunjujuće, i lako je isprva se izgubiti u njemu. Međutim nagrada koja sledi vinoljupcu, kada se prepusti svim blagodetima vinskog sveta vredna je napuštanja sigurnosti istovetnog. Tako da, kada sledeći put okusite neko vino koje vam se na prvi utisak učini čudnovatim i previše različitim od onoga što su vaša nepca navikla da očekuju, nemojte odmah sklanjati čašu. Dajte mu drugu šansu bez obzira što nije u pitanju ni stil, ni sorta koju preferirate! Možda vas na kraju ipak prijatno iznenadi. ...

u Zagrebu (navodno) poceli, ali potajno. na stranicama http://www.stampar.hr/hr nema takvih obavijesti, medjutim, Index tvrdi Na koronu se možete testirati i bez uputnice, evo koliko ćete morati platiti V.M.Prije 2 dana 773 Foto: Marko Prpić/Pixsell SVE ČEŠĆE se čuje da će za putovanja trebati potvrda da niste zaraženi koronavirusom. Pomorcima za ukrcaj na brod, primjerice, takva potvrda već treba, a mogu se čuti i najave da će Hrvatska tražiti od turista da na granicu dođu s takvom potvrdom. Štampar se tiho ubacio u posao Od početka epidemije mnogi su se raspitivali, zabrinuti za svoje zdravlje, mogu li se negdje testirati bez liječničke uputnice i ako nemaju simptome bolesti. Spremni su bili za to platiti, ali ih se uvjeravalo da je to nemoguće i da testovi koji se mogu platiti nisu dovoljno pouzdani. Međutim, bez ikakve najave ili obavještavanja javnosti Nastavni zavod za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar bacio se u biznis s testiranjem na covid, uz plaćanje, naravno. Rezultati u roku od 24 sata "Test košta 1506 kuna. Ne trebate se najavljivati. Samo dođite u naš drive-in s maskicom, uzet ćemo vam bris i podatke i rezultati su gotovi za 24 sata", rekli su nam u Andriji Štamparu. Testiranje se radi istim testovima kao i kada dođete s liječničkom uputnicom pa je i pouzdanost jednaka. Jedina razlika je što nakon testiranja, ako dolazite svojom voljom i bez uputnice, morate na blagajnu da biste platili test. Primaju kartice, rade i nedjeljom "Sve primamo. I gotovinu i kartice", rekli su nam u Andriji Štamparu. Osim što su vrlo fleksibilni oko plaćanja, u Andriji Štamparu imaju i prilično raskošno radno vrijeme. Rade, naime, sedam dana u tjednu od 7.30 do 19 sati pa svatko tko želi platiti 1500 kuna i doznati svoj covid-status to može napraviti brzo, jednostavno, ali ne baš jeftino. Uz to, čini se da Štampar ima i popriličnu maržu na svoju uslugu. Ministar zdravstva Vili Beroš, naime, više je puta rekao da pouzdani test na covid-19 košta oko 100 eura, odnosno cca 750 kuna. U Štamparu, dakle, uslugu testiranja i rad laboratorija naplate još toliko.

ne mora biti. vidi ovo: ... OSJEČANIN MJESEC DANA NA RESPIRATORU Treći test pozitivan nakon liječenja i dva negativna?! (Foto: DPA/PIXSELL) Objavljeno prije 6 h i 7 min Da je SARS-CoV2, poznatiji kao koronavirus, još uvijek neistraženo područje, koje svakodnevno iznova iznenađuje medicinare i znanstvenike, dokazuje i slučaj 69-godišnjeg pacijenta koji se već mjesec i pol liječi u KBC-u Osijek. Naime, o slučaju tog, do 10. ožujka iznimno vitalnog, sugrađanina, a s čijim identitetom nećemo izlaziti u javnost zbog osobne zaštite pacijenta, svjedoče nam njegova kći i zet. Zdrav i vitalan "Koronavirus je uistinu iznimno neobičan i, čini se, svima nama još gotovo potpuno nepoznat. Važno je naglasiti da moj otac nije imao nikakve kronične bolesti, znači, bio je vitalan umirovljenik, koji je redovito odlazio na ples i druženja i živio je sam. Sve je počelo 10. ožujka, kada je dobio grlobolju. Obratio se svojoj odabranoj liječnici, koja mu je propisala antibiotike. No antibiotici nisu nikako pomagali i ocu je bilo sve lošije. Potpuno su mu se poremetili okusi, pa je sve što je slatko njemu postalo preslatko i nejestivo, a sve što je slano - preslano. Izgubio je tek i sedam dana gotovo ništa nije jeo, te je izgubio čak tri kilograma. Kako je tada već počela epidemiološka situacija s koronavirusom, a suprug i ja roditelji smo troje male djece, nismo željeli ići k njemu, ali smo se jako zabrinuli. Zbog toga smo nazvali Hitnu pomoć i zamolili da ga obiđu, no oni su savjetovali da se od njegove liječnice zatraži uputnica za Infektologiju KBC-a Osijek. To smo i učinili i suprug je s maskom i uza sve mjere opreza odveo oca u bolnicu. Liječnici su prvo posumnjali da ima upalu pluća i počeli liječenje, no nakon testiranja doznalo se da je ipak pozitivan na koronavirus. Njegovo se stanje pogoršavalo tolikom brzinom da je vrlo brzo završio na respiratoru. Život mu je visio o koncu i liječnicu nisu davali previše nade da će se izvući. Kada se nakon mjesec dana ipak probudio s respiratora, svi su to ocijenili čudom. Vjeruje se da je to ipak zbog toga što u podlozi nije imao nikakvih kroničnih bolesti", priča nam kći tog Osječanina. Ali testiranje je pokazalo koliko je ovaj virus nepredvidljiv. "Tatu su testirali na koronavirus odmah nakon skidanja s respiratora i test je bio negativan. No, kako je mjesec dana ležao na aparatima, mišići su mu potpuno atrofirali i on sada mora s fizioterapeutom ponovo učiti hodati. Tako da je i zbog toga prebačen na Infektologiju. Tamo mu je nakon 48 sati iznova rađen test i opet je bio negativan. Kako je tamo sada već gotovo dva tjedna, došlo je vrijeme da ga otpuste, jer nema više nikakve fizičke pokazatelje bolesti, pa su ga još jednom htjeli testirati prije otpuštanja, ali tada se test pokazao pozitivnim. Znači, dva testa bila su negativna, a treći, nakon dva mjeseca, opet pozitivan. Liječnici su to objasnili vjerojatno nekom zaostalom mrtvom stanicom virusa i velikom osjetljivošću testa. No jasno je da on više nije zarazan te nema nikakve pokazatelje bolesti i osjeća se dobro. Sada se ipak mora čekati novo testiranje, koje bi trebalo biti negativno da bi ga se otpustilo iz bolnice", priča njegova kći. Zanimljivo je i kako epidemiolozi u ovom slučaju nisu nikako uspjeli pronaći izvor zaraze, odnosno uopće se ne zna kada se i kako ovaj Osječanin zarazio. Naime, nitko od ljudi s kojima se družio i s kojima je bio u kontaktu nije se zarazio, čak ni jedan član njegove obitelji, iako je zet morao biti u samoizolaciji jer ga je on osobno vozio u osječku bolnicu. Osjetljivi testovi Obitelji i ovom umirovljeniku zasigurno će ostati mnoga pitanja nad glavom, ali da ništa bolje nije ni sa strukom i da se i ona još bori sa stotinu upitnika, priznaje nam i prof. dr. sc. Domagoj Drenjančević, voditelj Odjela za kliničku mikrobiologiju, gdje se obavljaju testiranja na koronavirus za pet slavonskih županija. "Poznat nam je slučaj ovog našeg pacijenta, i nije jedini. Imali smo nekoliko takvih slučajeva, a o istome su još u početku epidemije izvještavali i liječnici iz Koreje. Naime, on zasigurno više nije zarazan, ali moguće je da stanica još izlučuje i producira neki oblik virusa. To zasigurno nije cijela čestica, nego vjerojatno defektna čestica virusa. Defektni virusi neka su vrsta virusnog smeća, a testovi koje rabimo iznimno su osjetljivi i oni to registriraju. S druge strane, moguće je i da bris nije dobro uzet. Treba znati i da proces umnožavanja kod virusa ide u ciklusima, pa nije svejedno kada se testirate i baš zbog toga se rade opetovana testiranja", kaže prof. Drenjančević. Nefreteta Z. Eberhard Prof. Drenjančević: COVID je uistinu još dosta nepoznat i svi učimo o njemu SVI JOŠ UČIMO “COVID je uistinu još dosta nepoznat i svi učimo o njemu. No slično je i kod drugih virusnih bolesti, ali ono što se kod njih zna jest da takve osobe sigurno nisu zarazne i da su zdrave. Imunosni sustav ga je pobijedio i to je završena priča, vjerujemo da je tako i kod koronavirusa, ali to se još mora dokazati. Ovaj gospodin je ozdravio, ima dobru kliničku sliku i svi smo sretni zbog toga te mu želimo što skoriji potpuni oporavak”, kaže prof. Drenjančević.

nego, el vozio ko od vas kroz zito? full gas? (ak niste, to je jedna od onih 99 stvari koje se u zivotu moraju probat)

07. svibnja (maj), Slavonija uz smokve idu i cvrccci, zar ne? (i pokoji fazan u pozadini) ... Stara se Slavonija opet Otkriva ganutome srcu. Slušam... U klasju pjeva cvrčak Da dani žetve dohode, I da će skoro smeđi hrčak Žitu doć u pohode. Po stazi, koja poljem vodi, Dalekoj đermi žena hodi, I pjeva za sebe, na putu, Pjesmu široku, otegnutu, Ko ova zemlja što je rodi. (Dobriša Cesarić) ... @Bushman pa što nisi snimio (audio) Josipu Šojkić? btw. ova ti je fotka 5+

hmmm... ovo je bilo zanimljivo procitati. nazalost Vaso, to je meni samo potvrda da ste se uvijek bavili povrsinom i posljedicama, a ne sustinom i uzrocima. ja recimo imam posve drugo misljenje o tome zasto je takav thread naprosto predodredjen da bude svinjac. dakle ne mislim da je problem tog topika u nekolicini forumasa i moderaciji, vec u samom konceptu / platformi koju takav topic nudi. rekao bih da je tu prvi problem posve objektivne prirode. naime, to nije virtualni kutak koji ce na ucesce privuci nekog gradjanina USofA koji ne zna srpski, ili hajde, barem stokavicu. takav se jos, u ovih 20ak godina, nije pojavio. dakle topic je predvidjen za sve jugovice koji zive u Americi, odnosno prvenstveno za Srbe koji su pobjegli od Milosevicevog rezima. i dakako, za domacu raju. kome je pak do diskusija o americkoj unutrasnjoj i vanjskoj politici na internetu postoje na stotine, ako ne i tisuce foruma na kojima pisu / diskutiraju (naravno na engleskom jeziku) sami Amerikanci. dakle koga uistinu zanima sto se to dogadja u toj vrazjoj Americi, i sta sami Amerikanci misle, on sigurno nece ici na B92 ili Vox92. drugi pak problem nije objektivne, vec ideoloske prirode. zasto? zato sto taj thread od samog starta sluzi prvenstveno kao platforma za prosvjecivanja Srba i Srbije, a tek onda (sekundarno) za eventualnu, i u pravilu povrsnu, diskusiju o americkoj politici, ili pak stvarnim politickim, ekonomskim & inim problemima koje imaju gradjani Amerike. i tu se izazovi forumskih prosvjetitelja od vremena medjunarodne izolacije SRJ i Milosevica do danasnje Vuciceve Srbije fakticki nisu mijenjali. medjutim, tu sad dolazimo do problematike srpskih prosvjetitelja. Kinik je svojevremeno okacio jedan tekst koji analizira prosvjetiteljstvo u knezevini Srbiji, kad su Srbi iz Austrougarske vodili glavnu rijec. ko zeli, neka ga potrazi na starom boardu. frapantno je koliko tu ima slicnosti! i u motivima, i u praksi. i na koncu, u samim ciljevima, koji dalje od vlastitog nosa, i vlastitog (osvetnickog) bijesa, na svom prosvjetiteljskom putu nisu dobacili. dakako, ja shvacam da se ova moja kritika, pausalno procitana, svodi na brisanje americkog topika s ovog boarda, sto ne vjerujem da se ikad moze desiti. a posve sigurno ce nekoga i jako naljutiti. no mozda ponekog i potakne na razmisljanje. ...

Marijan Lipovac iz Vecernjaka je autor. ja pak vec neko vrijeme trazim zgodne tekstove po netu, nekako smo izgubili iz vida taj aspekt ovog topika (uvijek se na njemu moglo pronaci dobrih / zanimljivih stiva). i tvojih, dakako.

ako nije vec ocvao, bas bih mogao skociti bicom u Baranju i vidjet.

shvacam. ... a nista onda, kad odradis tu keto dijetu, mozes hladno preci na dijetu lubenicom. tu onda neces imati problem s manjkom fizickih aktivnosti i vjezbi. brzo hodanje s opterecenjem kod dovlacenja velikih lubenica u kucu (jacanje kicmenog stupa + aerobna izdrzljivost), rezanje lubenice (jacanje sake i podlaktice + razvoj motorike), konstantno trcanje na wc (sprinterske discipline / dizanje anaerobnog praga), te cucnjevi kod sjedanja / dizanja s wc solje (ergo ova dijeta nije za svakog, odnosno nije za naseg Honeya Badgera). jos ako opteretis dasku od wc-a s jedno 20-30kg olova, a samo dizanje izvodis iz cucnja, eto i dodatnih vjezbi za ruke / prsa / core / noge. i nije to sve! pa sama lubenica moze posluziti kao medicinka, a zasto ne i kao pilates lopta! umjesto stolice koja ti samo krivi kicmu, dok pises na forumu lijepo sjedis na lubenici!

a ispod brdovite panorame, tunel! http://www.prachensky.com/michael/projekte/talpino/talpino-adria-port.php ... https://en.wikipedia.org/wiki/Jiří_Menzel ... Česi su još 1967. imali projekt izgradnje 410 kilometara dugog tunela do Jadrana AUTOR Marijan Lipovac Željeznički tunel trebao je profunkcionirati baš ove, 2020. godine. Turisti bi se ukrcavali u Češkim Budějovicama u brze vlakove koji bi ih vozili tunelom kroz Austriju i već za dva sata iskrcavali bi se na češkom otoku Adriaport. Tu bi provodili odmor na svom komadiću sjevernog Jadrana. Ljeto je 2020. U Českim Budějovicama turisti se ukrcavaju u brze vlakove koji ih voze tunelom kroz Austriju i za dva sata iskrcavaju pokraj Kopra na češkom otoku Adriaport gdje će provesti odmor na svom komadiću sjevernog Jadrana. Ovaj futuristički scenarij zamišljen prije pola stoljeća ovog se ljeta dakako neće ostvariti: ne postoji ni Adriaport ni podzemni koridor od Češke do Jadrana, već će Česi u najboljem slučaju na svoje najdraže more putovati zračnim ili strogo kontroliranim cestovnim koridorima uz mjere zdravstvene zaštite zbog koronavirusa. Hrvatskom se proteklih desetak dana proširila vijest da će Česi ponovno spasiti hrvatsku turističku sezonu, kao i u vrijeme Domovinskog rata, a predstavnici dviju država doista su počeli razgovarati o mogućim modelima kojima bi se Česima omogućilo ljetovanje na Jadranu kao što je zatražilo gotovo 200 čeških turističkih agencija. Mnogi sumnjaju u realizaciju ove ideje i gotovo da je tretiraju poput spomenutog plana o gradnji 410 kilometara dugog željezničkog tunela koji je trebao profunkcionirati upravo 2020. Projekt s ciljem pretvaranja Čehoslovačke u pomorsku zemlju još je 1967. osmislio ekonomist Karel Žlábek i dobio je potporu državnog vrha. Bili su izrađene i potrebne studije, no tunel ipak nije krenuo u realizaciju. Neposredni izlaz na more trajno će ostati utopija, no ljubav Čeha prema Jadranu, naročito hrvatskom, doista je dirljiva pa ne čudi što rezultira i „morskim“ idejama ili avanturističkim pothvatima. Češke investicije u turizam Još su živa sjećanja na turiste iz nekadašnje Čehoslovačke koji su cijelu godinu štedjeli da bi si mogli priuštiti ljetni odmor te su unatoč brojnim restrikcijama komunističkog režima svojim slabašnim škodama kretali na naporan put prema jugu. Česi su ostali vjerni Hrvatskoj i dolaskom slobode koja im je širom otvorila granice i znatno podigla standard te su danas, s oko 800.000 posjetitelja godišnje, šesti po broju stranih turista u Hrvatskoj koju mnogi doživljavaju drugom domovinom, poput oskarovca Jiříja Menzela, a osobito oni koji u Hrvatskoj imaju svoje nekretnine, ali i jahte. „Vaše more – naše more”, naslov je Menzelova dokumentarca iz 2010. posvećenog posebnom odnosu Čeha prema Jadranu koji se razvija još od kraja 19. stoljeća kada i stanovnici industrijski i društveno razvijene Češke prihvaćaju trend putovanja radi fizičkog i duševnog odmora, a posebno na more. Interes Čeha usmjerio se na Jadran s kojim su dijelili pripadnost istoj državi, Austro-Ugarskoj, a dodatan motiv bio je i osjećaj slavenske uzajamnosti. U Češkoj je 1888. osnovan Klub čeških turista s ciljem njegovanja i promicanja turizma. Klub je počeo organizirati i putovanja u okolne zemlje, a veliki pothvat bilo je 14-dnevno putovanje u Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru od 13. do 30. travnja 1897., prvo organizirano putovanje Čeha na Jadran. Skupina koju je činila 71 osoba putovala je vlakom sa sedam vagona, a domaćini su ih oduševljeno dočekivali. Vodiči su im bili lokalni uglednici: u Solinu i Splitu arheolog Frane Bulić, u Dubrovniku književnik Ivo Vojnović, u Cetinju vojvoda i pjesnik Marko Miljanov, a u Mostaru pjesnik Aleksa Šantić. Takav doček nije imala nijedna strana skupina turista. Drugi izlet organiziran je od 2. do 24. svibnja 1899., itinerar je bio otprilike isti kao i 1897., a isto tako i srdačna dobrodošlica. Cilj ovih posjeta bio je upoznavanje slavenskih zemalja na jugu, a drugi razlog bio je odmor uz more. Česi su bili među pionirima hrvatskog turizma ne samo kao gosti, već i kao organizatori. Kao poduzetnici ulagali su i u Opatiji kao središtu turizma na Jadranu, a hotele i pansione otvaraju i u Poreču, Lovranu i Puli. Jedna od najpoznatijih i najvažnijih priča o zaslugama Čeha za razvoj turizma dogodila se u Baški gdje zahvaljujući naporima lokalnog Kupališnog društva prvi turisti dolaze 1908. godine. Među njima bile su dvije češke obitelji, 1909. čeških je gostiju bilo 38, a 1910. gotovo 1000. Bila je to zasluga praškog izdavača Emila Geistlicha koji je u češkim novinama promicao Bašku i opisivao njezine ljepote. Obećao je da će pomoći Kupališnom društvu pa je u Češkoj prodavao njegove dionice te je 1910. osnovana Kupališna zadruga Hrvatsko-češko morsko i klimatično kupalište Baška čime počinje uspon tog turističkog odredišta, posebno među češkim turistima. Geistlich se i sam uključio u turistički biznis te dao sagraditi hotel Baška. Hotel smješten odmah na plaži građen je kao prizemnica iz koje se moglo „iz sobe ravno u more“, kako je glasio reklamni slogan. Geistlich je otvorio i Češki restauracijski paviljon s češkom kuhinjom i budějovičkim pivom, a kao kuharice angažirao je tri Pražanke. Češke kuharice doveo je i u restorane svojih konkurenata. Mjesni pekar naučio je peći češko pecivo, a brijač je kao pomoćnika uzeo Čeha da od njega nauči „češke manire“. Broj turista u Baškoj rastao je iz godine u godinu, sve do 1914. kada je zbog rata sezona završila ranije. Povratak turista uslijedit će tek 1921. nakon povlačenja talijanske okupacijske vojske. Razvoju turizma u Baški pridonijela je i liječnica Zdeňka Čermáková koja je došla kao apsolventica medicine na Geistlichov poziv kako bi se češkim turistima osigurala i liječnička skrb. Ondje je, međutim, uz kraći prekid ostala do smrti 1968. Ambulanta u Baški nosi njezino ime, dok je Geistlichu podignuto poprsje. U gradu Krku za razvoj turizma zaslužan je Čeh Jaromír Macháček koji je 1910. osnovao Dioničko društvo primorskih kupališta u gradu Krku. Česi su zaslužni i za razvoj turizma na Rabu, o kojem je brošuru objavio novinar i slavist Adolf Černý s porukom da treba sačuvati slavenski karakter otoka. Temeljem toga 1909. Središnjica učiteljskih društava u Moravskoj odlučila je otvoriti svoje odmaralište i poslala onamo Marie Steyskalovu, ravnateljicu ženskog internata u Brnu, koja je unajmila jednu kuću i nekoliko stanova. Černy i Steyskalová nastojali su da se na Rabu osnuje češko kupalište, no plan se tada ipak nije ostvario. Steyskalová je međutim trajno zadužila Crikvenicu gdje je 1910. osnovala prvu češku dječju koloniju na Jadranu i stekla zasluge za početak lječilišnog turizma u tom gradu. Prva sredstva prikupila je prodajući školjke s Raba u Brnu. Nakon prvih boravaka češke djece u unajmljenim sobama, 17 je godina postupno građeno lječilište koje su svi zvali Češka kolonija. Sastojalo se od pet zgrada u neposrednoj blizini mora, okruženih šumom i vrtovima ružmarina. Imala je vlastiti mol, plažu, bazene, rendgen i sav komfor i opremu koju je za to vrijeme moderno lječilište moglo imati, pa čak i češku školu. U Kaštel Lukšiću je 1909. liječnik Jindřich Šoulavý kupio ljetnikovac obitelji Cambi i otvorio pansion s plažom koji je reklamirao kao cjelogodišnju klimatsku stanicu. Česi su se na Jadranu osjećali kao doma i nisu ih smatrali strancima kao druge turiste. No domaćinima je ipak bilo neobično da stranci dolaze u njihovo mjesto, kupaju se, sunčaju, ljenčare i uživaju pa su takav bezbrižan stil života u Dalmaciji prozvali „češki život“. Nisu znali da njihovi gosti ostatak godine marljivo rade da bi si priuštili ljetni odmor. Negativni napisi U to vrijeme bilježe se i negativni napisi o češkim turistima pa Franjo Horvat Kiš u knjizi Istarski puti 1919. bilježi: „U Medulinu ima mnogo Čeha na kupanju i svi žive od konzerve svake ruke. Ovaj ima gusku, onaj patku – u konzervi. Danas se slože pa jedu za ručak gusku kod ovoga, sjutra patku kod onoga. Jedna ovakva konzerva stane jedan forint i dvadeset novčića. Najedu se četiri osobe i još ostane za večeru...“ U nastavku Kiš citira lokalnog gostioničara: „Ima ih preko dvjesta ovdje ovih Čeha, ali svima nama od njih malo hasne. Ispije pivo to je sve. Objeduje pod smokvom u tratini. Ako dođe u gostionicu, još je na teret. Od ručka mu moraš ostatke čuvati za večeru, za njim čistiti i to zato da popije politru piva.“ Slično se pisalo i u Obzoru 1921: „Dosad su Česi, koji su dolazili na ljetni boravak, to prakticirali tako da su si u hotel nosili jelo i dali servirati samo vodu.“ Fama o Česima kao vjernim gostima, ali lošim potrošačima postoji i danas, no u Češkoj je jednako tako bilo antireklama za hrvatski Jadran, a najpoznatije su bile priče o češkoj učiteljici koju je pojeo morski pas. U jednim češkim novinama 1907. prenesena je vijest da je kraj Sućurja na Hvaru morski pas pojeo mjesnu učiteljicu i to je bilo dovoljno za nastanak legende, koja živi do danas, da turistima na Jadranu prijete opasne ribe koje posebno vole češke učiteljice. Bilo kako bilo, Česi su posjećivali sva ljetovališta na Jadranu, sve do Dubrovnika. O tome 1912. piše u časopisu Kluba čeških turista: „Svuda se srećeš ne samo s pojedincima, nego i s cijelim društvima zemljaka, zapinje ti za uho češki govor, negdje nalaziš cijele kolonije, a o porastu češke plime možeš se uvjeriti i na vlastite oči i uši. Svi koji su uočili ljepote slavenskog juga toliko su zadovoljni da postaju oduševljeni pioniri pokreta na jug.“ U Dalmaciju se iz Češke uglavnom putovalo preko Trsta do kojeg se dolazilo vlakom, a zatim se do pojedinih odredišta odlazilo parobrodima. Putovanje cestama nije se preporučivalo jer su bile loše. Izbijanjem Prvog svjetskog rata zaustavljen je i turizam, a nakon rata oporavak je išao polako, uz očekivanje da se vrate nekadašnji gosti, iako se Češka i Jadran više nisu nalazili u istoj državi, već u Čehoslovačkoj i Kraljevini SHS, odnosno Jugoslaviji. U početku su Česi odlazili na Baltik jer su odnosi čehoslovačke i njemačke valute bili povoljniji, a tek 1922. opet se vraćaju na Jadran. Te ih je godine bilo 25.000. Iz godine u godinu broj se povećavao poboljšanjem turističke ponude i usluga te boljom prometnom povezanošću. Turisti iz Čehoslovačke bili su na trećem mjestu, nakon Nijemaca i Austrijanaca, pa ih je 1936. bilo oko 68.000. U nekim mjestima bili su prvi, poput Crikvenice koja im je bila najbliža. Među turistima su prevladavali pripadnici više srednje klase, kao i poznate osobe poput premijera Antonina Švehle i Františeka Udržala koji su ljetovali u Kuparima, dok su primjerice književnica Růžena Svobodová i književnici František Xaver Šalda i Jiří Wolker odlazili u Bašku. Dolazili su i skromniji ljudi, poput učitelja, studenata i izviđača. Tridesetih godina počinju dolasci autobusom u organizaciji putničke agencije Čedok, ali i osobnim automobilima. Uvedene su i zrakoplovne veze: prva zračna linija između Čehoslovačke i Jugoslavije bila je 1930. Prag – Zagreb, 1935. Prag – Brno – Bratislava – Zagreb – Sušak, i to amfibijskim zrakoplovom koji je u Sušak pristajao direktno u luku, a 1938. uvedena je i linija Prag – Dubrovnik, preko Brna, Zagreba i Sarajeva. Od 1936. Čedok organizira i posebne „jadranske vlakove“, iz Praga preko Brna i Bratislave kroz Mađarsku. Osim Jadrana, čehoslovački turisti obilazili su i Dinaru, Biokovo, Velebit, Plitvička jezera, slapove Krke, kao i Zagreb, Samobor i Daruvar. Crikvenica na dobru glasu Najviše Čeha dolazilo je u Primorje, gdje je bilo najviše čeških hotela, pansiona i sanatorija, gotovo trećina poduzeća. U Kraljevici su postojali pansion i hotel Praha. Crikvenica je bila na glasu i zbog lijepih plaža, dobrih hotela, sadržaja. Osim dječjeg sanatorija postojali su i pansioni Slavia i Morava koje je držao Albín Starešina, a František Koudelka hotel Bellevue. Marie Škodová je bila suvlasnica pansiona Vila Mir. Oni željni mira odlazili su u Selce gdje je Alois Beránek otvorio hotel Rokan. U Baškoj je turizam obnovljen 1921. jer su do 1920. ondje bili talijanski vojnici koji su bili okupirali Krk. Geistlich je brzo obnovio hotel. Godine 1921. od 1069 gostiju iz Čehoslovačke ih je bilo 1010. Geistlich je 1922. umro pa je posao nastavila njegova supruga Anna. U Malinskoj je smještaj Česima nudio liječnik Ivan Majnarić čija je žena Libuše Zentelová bila Čehinja. Bračni par Kuchař vodio je pansion i restoran Paradis, a Josef Strnad pansion Praha. Na Rabu se u novim političkim prilikama situacija promijenila u korist češkog kapitala. Predratne učiteljske pansione na Rabu kupio je Albert Machař koji je sagradio i dva nova luksuzna hotela, Palace hotel Praha i Bristol koji su gostima nudili odmor u vrtovima sa suptropkskom vegetacijom, igralište za tenis, češku kuhinju i vina iz vlastitih vinograda. Česi su bili prvi turisti na Pagu gdje je 1925. ljetovala studentska kolonija smještena u jednoj školi jer nije bilo nikakvih smještajnih kapaciteta. U Kaštel Lukšiću se pansion Jindřicha Šoulavog proširio, kao i pansion Františeka Šilera kod Splita koji je sagradio zgradu u stilu rimskih palača. U Sutivanu na Braču Jindřich Šorm imao je hotel Praha, a Bohumil Šlachta hotel Vesna. Hotel Praha bio je i u Dubrovniku gdje je bilo mnogo čeških poduzeća. U Gružu je Dragutin Poláček imao Grand hotel Petka, u gradu je u hotelu Central Bohuslav Hejda vodio češki restoran, a František Doubrava češku kavanu Sport. U većini hotela nudili su se češka kuhinja, časopisi i novine, a bila je i češka posluga. Najveće ljetovalište bili su Kupari koje je 1921. Jaroslav Fencl pretvorio u prvi turistički resort na Jadranu nakon što je prethodno zakupio uvale Kupari i Srebreno. Ondje su bila dva hotela s dvije depandanse, vlastitim vodovodom i elektranom. Osim iz Čehoslovačke, dolazili i turisti iz drugih zemalja, a održavali su se i kongresi i konferencije. Česi su otvarali pansione i u Mlinima i Cavtatu. Povratak Čeha nakon rata Drugi svjetski rat ponovno je zaustavio turizam. Početkom 1939. još su se slali turistički prospekti, Čedok je planirao turističke vlakove, no njemačkom okupacijom Češke sve je stalo jer je za putovanje osim viza trebala i dozvola Gestapa. Turisti iz Čehoslovačke na Jadran se vraćaju tek nakon normalizacije odnosa s Jugoslavijom 1955., u potpuno drukčijim društvenim, političkim i gospodarskim okolnostima. Zbog Željezne zavjese najčešće su putovali preko Mađarske pa im je umjesto sjevernog Jadrana novo omiljeno odredište postalo šire područje Makarske, a slabiji imovinski status mnoge je prisilio na ljetovanje u kampovima. S nešto manje od milijun noćenja 1966. turisti iz Čehoslovačke činili su manje od deset posto turističkog prometa, a zanimljivo je da se već 1969. dogodio nagli porast, na čak 2,2 milijuna noćenja. Zbog jačanja komunističke represije uslijedio je pad, da bi vrhunac bio 1985. s više od tri milijuna noćenja. Srpska agresija 1991. ponovno je zaustavila hrvatski turizam, ali već iduće godine Česi su se vratili i ostvarili oko 800.000 noćenja, a 1993. dvostruko više. Znatno se pojačao udio Čeha u ukupnim brojevima pa su tih ratnih godina ostvarivali čak 22 posto svih noćenja u Hrvatskoj. Krajem rata i povratkom drugih turista udio je ponovno pao, ali povećale su se realne brojke. U ratnim godinama Česi su, kao i u prvoj polovici 20. stoljeća, uglavnom ljetovali u Istri i na Kvarneru koji su bili relativno udaljeni od okupiranih područja. Posljednjih dvadesetak godina Čeha ponovno ima posvuda te kao i nekada na „svom“ moru nisu samo gosti, nego i investiraju u nove kapacitete zahvaljujući kojima Hrvatska ostaje privlačna strancima čak i u ovo vrijeme dok je većina čovječanstva prisiljena na kućnu izolaciju. ... http://www.iztzg.hr/UserFiles/file/institut/Jasenka-Kranjcevic-i-Mirjana-Kos-Ceski-arhitekti-i-pocetci-turizma-na-hrvatskom-jadranu.pdf ...

ja se ispricavam, nisam ispratio, u cemu je problem u lubenici?

7/1080/2 14 na respiratoru ... kod mene 0/137/0 1 na respiratoru od ponedjeljka rade ambulante dentalne medicine i primarne zdravstvene zastite u domovima zdravlja. a radi i ZOO. cist ili razrijedjen, akutan ili kronican, to uistinu jeste postmodernisticki fenseraj. kao uostalom i koloplet narodne medicine & imuniteta, koji je negdje prije McLeod analizirao.

ne zna se, otkad su im ukinuli gricki top, Zagrepcani su izgubili orijentaciju u vremenu. https://www.vecernji.hr/lifestyle/simbol-grada-zagreba-gricki-top-vise-ne-puca-prvi-put-od-prvog-svjetskog-rata-1391071

HINA/PIXELL/EU2020HR/ Luka Stanzl/ik Uoči sastanka na vrhu EU, organizacije civilnog društva održale paralelni “Virtualni summit With or Without (E)U” 5 svibnja, 2020 S.D. Predsjednici država ili vlada EU sastat će se u srijedu 6. svibnja na summitu koji je trebao biti kruna predsjedanja Vijećem EU u Zagrebu, a sada je, zbog pandemije koronavirusom, pretvoren u virtualni susret. Hrvatskoj je bilo stalo, podsjetimo, da se na ovom sastanku koji se održava 20 godina poslije povijesnog Zagrebačkog summita naglasak stavi na proširenje Unije na Zapadni Balkan. Međutim, u tekstu deklaracije koja će sutra biti usvojena, prema uvidu Jutarnjeg lista, ne spominje se ni riječ „proširenje“, niti riječ „članstvo“, već samo „potpora europskoj perspektivi Zapadnog Balkana“. “Podsjetivši na summite u Zagrebu 2000. godine, Solunu 2003. i Sofiji 2018., EU još jednom potvrđuje svoju nedvosmislenu potporu europskoj perspektivi Zapadnog Balkana. Partneri sa Zapadnog Balkana ponavljaju svoju privrženost europskoj perspektivi kao odlučnom strateškom izboru. Vjerodostojnost ovih obećanja ovisi također o jasnoj javnoj komunikaciji i implementaciji neophodnih reformi”, stoji u nacrtu završnog dokumenta kako ga donosi Jutarnji list. U završnoj deklaraciji naglasak se stavlja na zajedničku europsku borbu protiv korone i pomoć koju je za tu borbu EU uputila Zapadnom Balkanu. Albanija i Sjeverna Makedonija dobile su status kandidata, ali nemaju još početak pregovora, a nakon što je Makedonija zbog blokiranja od strane Grčke promijenila ime u Sjevernu Makedoniju, javila se Bugarska koja spori makedonski jezik. Crna Gora i Srbija su u pregovorima, BiH je predala zahtjev za članstvo, ali još nema status, a Kosovo još nije ni priznato kao država od svih članica EU. Lideri trebaju dokazati da im je stalo do temeljnih vrijednosti EU Paralelno, organizacije civilnog društva iz Hrvatske, pod koordinacijom CROSOL-a i organizacija iz regije, planirale su u Zagrebu organizirati summit u sjeni u kojem bi ukazale da nije bitna samo forma pregovora, već je krucijalan sadržaj onoga što zemlje moraju poduzeti te zadržavanje stečenih demokratskih vrijednosti na razini cijele EU. Zbog korone i one su se prebacile na on-line raspravu koja je održana dan prije razgovora na najvišoj europskoj razini. „Virtualni summit With or Without (E)U – Ususret summitu EU-Western Balkans” okupio je predstavnike civilnog društva regije, a kao rezultat objavljena je Deklaracija koja će zajedno s prikupljenim potpisima biti poslana liderima kako bi osigurali da se u razmatranju o budućnosti Europe čuje i glas civilnog društva. Na Deklaraciji su radili CROSOL – platforma za međunarodnu građansku solidarnost Hrvatske, Kuća ljudskih prava Zagreb, Documenta – centar za suočavanje s prošlošću, Civil Rights Defenders, Balkan Civil Society Development Network, Beogradski centar za bezbednosnu politiku, Helsinški odbori za ljudska prava iz Sjeverne Makedonije i Albanije, Institut za demokratija “Societas Civilis” Skopje, Inicijativa za monitoring evropskih integracija BIH, Politikon mreža i Sbunker. U Deklaraciji se traži ubrzanje pregovora i implementacija reformi u procesu pridruživanja, ali se i upozorava kako „svako odgađanje rješavanja pitanja koja zadiru u vladavinu prava, ljudska prava i demokraciju u samim članicama ima ekstremno negativne posljedice na proces demokratizacije zemalja Zapadnog Balkana“. Uz ostalo se traži i suradnja s civilnim društvom pri dizajniranju i implementiranju reformi te njegovo uključivanje u Konferenciju o budućnosti Europe. Zaključuje riječima: „Bez pune demokracije (koja je znatno više nego samo višestranački sustav, a uključuje puni spektar demokratskih institucija uključujući neovisno sudstvo, medije i watchdog organizacije) i poštivanja vladavine prava i ljudskih prava unutar i van EU, ne postoji vizija mira i razvoja u budućnosti. Ako EU ne može jamčiti i ostvarivati svoje proklamirane vrijednosti, mi pro-europske nevladine organizacije koje djelujemo na području temeljnih prava i vladavine prava, demokratskih institucija, uključivanja građanstva, zaštite okoliša, borbe protiv korupcije i zaštite migranata – moramo se neizostavno zapitati: With or without (E)U? (s Europom ili bez nje)“. Izražava se nada da je zajednička budućnost unutar Europe, ali i šalje izazov liderima da to na summitu i dokažu. Zemlje Zapadnog Balkana nemaju snage same provoditi reforme Sama činjenica da se u završnom dokumentu summita izbjegava riječ „proširenje“ pokazuje da se nešto što se prije prikrivalo više i ne prekriva, kazala je u virtualnoj raspravi Dina Bajramspahić iz Instituta alternativa iz Crne Gore. Upozorava kako se u Crnoj Gori više nitko i ne sjeća kako bi mogli funkcionirati bez nadzora izvana, ali i kako se svi zastoji, poput onih oko pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom, negativno odražavaju i na susjedstvo gdje se tada gubi volja za reformama. Poglavlje 23. i 24. od vlastodržaca traži da samovoljno moraju limitirati svoju moć, što će oni učiniti kad bi znali da postoji neko svjetlo na kraju tunela, konstatira. Glavnina sugovornika rasprave je na početno pitanje „sa ili bez Europe“ odgovorila kako je, bez obzira na procese koji se zbivaju u članicama poput Mađarske ili Poljske, riječ o lažnoj dilemi jer su demokratski procesi u zemljama Zapadnog Balkana uvijek bili vezani za europske integracije i bez te želje za pridruživanjem Europi vlasti se neće odreći ni djelića svoje moći. „Sa ili bez EU“ je izraz legitimne frustracije, ali zapravo nije pitanje. BiH ne smije biti izostavljena iz planova integracije, smatra Emina Bošnjak iz Sarajevskog otvorenog centra. S njom se slaže i Ivan Đurić iz Inicijative mladih za ljudska prava iz Srbije. Europa nije bastion demokracije kakva je bila prije 20 godina, ali mi nemamo snage da kroz proces demokratizacije prolazimo sami, rekao je, ali i ukazao na zanimljiv podatak: „Ovaj summit ne zanima nikog u Srbiji, ni građane, niti medije, što je krivica EU. Nije problem Sputnik, nego je problem što se Europska unija uopće ne trudi da se njen glas čuje. Mi podržavamo EU, ali ne možemo preuzeti njenu odgovornost“. Gordan Bosanac iz CROSOL-a smatra da je budućnost civilnog društva upravo u zajedničkom europskom radu na očuvanju vrijednosti liberalne demokracije koje se sve više dovode pod znak pitanja. Ovaj materijal nastao je uz financijsku podršku Europske unije u okviru projekta “Towards an open, fair and sustainable Europe in the world – EU Presidency Project 2019 – 2021”. Za sadržaj je isključivo odgovorna redakcija portala Faktograf.hr i ne može se smatrati službenim stavom Europske unije.

ma naravno da je ok i za koronu, didecildimetilamonijum klorid se koristi i u industriji, i u hotelima, i u bolnicama (za sterilizaciju kirurskih instrumenata). e sad, za mjeru, vidi u uputstvima (sama aktivna supstanca je korozivna, mada pise da je finalni proizvod za sve povrsine), medjutim ako gledamo s ekoloske strane, to je valjda jasno. sto manje to bolje. http://gestis-en.itrust.de/nxt/gateway.dll/gestis_en/491462.xml?f=templates&fn=default.htm https://saponia.hr/media/1691/tehnicka-uputa-bis-kombi-25.pdf kemija je znanost. zasto bi, pobogu, izbacivali kemiju iz kuce? mozemo li, takvom logikom, iz nase kuce izbaciti i fiziku? mogu li dobiti na uvid fotografiju sarenog rublja prije i nakon pranja sodom bikarbonom? to su vec tri pitanja, medjutim evo i cetvrtog - zasto je Hobbit bio toliko popularan u hipi generaciji? ... nego, jedan info s fejs of d plejs, bio ja rano jutros kod frizera. odnosno frizerke, kod koje i inace idem, a koju znam i s plivackih treninga. na ulazu u radnju pumpica s dezinfekcijskim sredstvom za ruke, ja sam pricekao vani dok je ona dezinficirala skare, cesljeve, masinicu, stolicu, i komplet radni prostor prije nego sam sjeo, zapisala je moje osobne podatke i vrijeme pocetka / zavrsetka sisanja (zbog evidencije nadleznih sluzbi), imao sam masku na licu, kao i ona, nije me davila nepotrebnom pricom (zbog cega je i inace moja omiljena frizerka), malkic je bilo blesavo oko zulufa i usiju (jednom ruku je drzala vezicu od moje maske, a drugom sisala, pa sam na trenutke ostajao bez zraka), sve u svemu, zadovoljan sam. i frizurom i epidemioloskim mjerama u toj frizerskoj radnji.

nije li to malkic previse? 4kg na mjesec bio je neki sigurnosni standard (dok je mene ta problematika zanimala). bar sklekove i cucnjeve da radis svaki drugi dan, ne valja ti tako brzo mrsavit bez fizickih vjezbi.

ali to je za povrsine, ne za ruke.

ma, kad si uistinu zarazen, onda je sve na tebi kontaminirano, od glave do pete. jednom davno mi je to supruga objasnjavala, meni naime nije bilo jasno zasto ne bih mogao kad npr. imam grip, ili ospice, ili neki drugi zarazni klinc, neki predmet dezinficirati, i onda ga kao, jelte, sterilnog, ostaviti drugima na uporabu. nema teoretske sanse. nego, kakve ti to maramice koristis? ja nisam dosad naisao na vlazne maramice, a da su virucidne. samo antibakterijske (a i to je pitanje).

moze naravno. evo jednog banalnog primjera iz moje svakodnevne prakse. prije nego udjem u supermarket stavljam rukavice i masku, uzimam ona velika kolica sto stoje vani, crvena lampica, inficirao sam rukavice. ulazim u trgovinu, guram kolica, trebaju mi naocale za citanje jer su one proklete etikete na proizvodima presitne. dakle vadim naocale inficiranim rukavicama, stavljam ih na lice, virus ulazi u moje tijelo preko ocne sluznice (a mozda i preko nosa, vrazicak je ta koronica). to je dakle sto se mene tice. sto se pak drugih tice, a tu se izgleda nismo razumjeli Klotzen i ja, zasto bi uopce postojala zabrana rukovanja ako mozemo sve dirati dok smo vani, samo ne nase lice? dakle u vlastitom stanu, koji provjetravamo, cistimo, i dezinficiramo predmete koje smo unijeli izvana, ponasat cemo se, naravno, kao da smo u covid free zoni. inace bi svi posandrcali za jedan vikend. medjutim, kad izlazimo iz naseg stana, trebamo se ponasati kao da smo pozitivni. jer mozda i jesmo. zato se dezinficiraju ruke prije stavljanja rukavica, zato se ne rukujemo s drugima, zato ne pipamo i ne diramo bas svaki predmet ili povrsinu na koju vani naidjemo. eto, moje laicko misljenje.

pa o tome pricamo od samog starta.

zezas ili si ozbiljan? nakon pritiska na pumpicu valjda slijedi utrljavanje tog dezinfekcijskog sredstva sto ti je iscurilo na ruke. 11/933/3 ... 14 na respiratoru ... otvoreni sportski tereni i djecja igralista https://civilna-zastita.gov.hr/UserDocsImages/CIVILNA ZAŠTITA/PDF_ZA WEB/Odluka - dječja igrališta III.pdf

ako ih perem u lavabou napravim poplavu u kupatilu, ako ih perem iznad kade sav se iskrivim. morat cu nesto smislit. niste u pravu. u redu, to shvacam, mada i sam mozes napraviti dezinfekcijsko sredstvo. ali zar nemate na ulazima u trgovine, radnje, urede, ili bilo koje javne prostore dezinfekciona sredstva za ruke koja se koriste i kad ljudi ulaze i kad izlaze?