Darth Bane

@djole U pravu je Glenn. Srpsko drustvo funkcionise po principu neke velike "kasabe" - nesto kao neki dzinovski metafizicki organizam, koji odbacuje one koji strce! Bez obzira iako si Srbin, oni te odbacuju kao neko strano telo. Ponekad je to samo zato sto je neko drugaciji - dovoljno je recimo, da si jako posten covek! Ti njima vec smetas - jer ako neces da krades sa njima - koji ces im mandrak?!To je samo jedan banalan primer. Ali znam neke ljude, koji su zavrsili jako lose - nisu bili ubijeni, pa cak ni proganjani, ali jednostavno na neki nacin izopsteni - uvek su bili nesrecni i na kraju umrli , u bedi i nemastini, jednostavno protracili svoj zivot! Ja se takodje osecam jednim od tih , slicno kao Glenn Gould, iako sam Srbin - i to srpski Srbin!

Pod Vucicem - nikad nije bilo gore!!!

Pod strasnim udarcima sudbine glava mi je bila krvava - ali ne i pognuta !

Znam da je tebi bio bolji, hocu da cujem i od ostalih sta misle o tome.

Dobro, ali kakvu tezu ti zastupas: da je bilo bolje ili gore nego danas ? Ili isto?

Cek, hoces reci da je bilo dobro u bivsoj Jugoslaviji?

Ti ces da mi kazes? Ono sto ti radis se zove "cetvorenje dlake" ! Dali je bas bilo 20 % ili je bilo 15 % - jeli to bas toliko bitno, od krucijalne vaznosti za diskusiju?!

Dobro, onda je ekonomija bivse SFRJ bila super! Razbijali smo! I zavrsavam diskusiju!

pa nista nije pogresio: od 5.5 miliona ljudi koji su bili zaposleni - 1.1 milion je otisao u Inostranstvo! A to je 20 % ili jedna patina! Sta tu ima nejasno?!

Evo jos jednog dobrog clanka - na srpskom: http://www.makroekonomija.org/0-dragovan-milicevic/sfrj-–-iluzija-ili-stvarnost-boljeg-zivota/ "...1983. Jugoslavija je službeno bankrotirala, iako to nikad svojim građanima nije objavila (no objavili su drugi), te prestala plaćati sve obaveze prema inostanstvu, što je rezultiralo velikim nestašicama. Jugoslavija je, dakle, 1991. godinu dočekala s oko 20 milijardi dolara duga. Njen dug se prodavao za 30 centi za dolar, dakle smatrao se nenaplativim. Prethodno joj je Međunarodni monetarni fond umanjio dug za 1.8 milijardi jer zemlja jednostavno nije imala sredstava za vraćanje ni kamata, a kamoli glavnice. Usto je SAD, u očajničkom pokušaju da spreči rat i raspad države, Markoviću dala besporvratno oko 3,5 milijardi dolara kako bi stabilizovao dinar, no taj novac se istopio u šest meseci. Ovom je prethodilo nekoliko decenija izgradnje ekonomije čija je struktura bila takva da joj je opstanak zavisio baš od stalnog povećanja spoljneg duga! Upravo suprotno danas popularnim mitovima, ekonomija Jugoslavije nije bila zasnovana na dobiti industrije – nje nije bilo, naprotiv, celokupna industrija Jugoslavije je radila s gubitkom, već isključivo na zaduživanju, deviznim doznakama radnika u inostranstvu i turizmu." Boldovano: demanti teorije zavere da je Amerika isplanirala raspad Jugoslavije.

Verovatno je mislio na procenat onih koji su vec radili. jer, u inostranstvo na privremeni rad su isli valjda ljudi sa nekim radnim iskustvom?!

Evo matematike: -broj stanovnika = 20.5 milijuna; - procenat rado aktivnog stanovnistva = 62 % = koeficijent 0.62 - participation rate - to su oni koji rade = 43.3 % = koeficijent 0.433 20.5 x 0.64 x 0.433 = 5.5 milijuna!

Ma jeste morao da se okopava ali se nije morao saditi kukuruz! Pogotovo jer je bio planinski kraj, kukuruz zasadjen na hektar- dva?! Malo koristi od toga - cista nebuloza!!!

Ovo je tacno - u vezi okopavanja kukuruza. I ja sam ga okopavao - iako nismo ziveli na selu , ali cale je poticao sa sela i isao je da pomaze roditeljima - mojoj babi i dedi. To je bio - kao neki ritual! Radilo se kampanjski - i ponekad se okupljalo i po par desetina ljudi!? Dodju i komsije i rodjaci i prijatelji! To se radilo izgleda po nekoj inerciji, tradiciji, inace nije bilo mnogo koristi od takve poljoprivrede. Vise kao hobi. Ali, hebes takav hobi.... Bio je to Sizifov posao!

Jako dobar clanak. Preporucujem. https://mises.org/library/why-nostalgia-old-communist-economy Samo par izvoda: " … Even the figure of over $12 billion that the countries of Western Europe received in U.S. aid as part of the Marshall Plan pales in comparison with the $47 billion, that Yugoslavia received in the form of industrial equipment and money as reparations for war damages after World War II. In addition, there is strong evidence that the role of the U.S. interests in Yugoslavia after the Second World War, represented in Truman’s and Eisenhower’s foreign policy, was similar to their role in Western Europe. This role consisted in providing political and economic support for the regime as a counterweight to the “hard” socialism of the Soviet Union and its European satellites...." " … When it comes to the other economic indicators, such as household income, inflation, or unemployment, the situation was not rosy in the last ten years of Tito’s rule either. Despite the pumping of huge amounts of foreign funds into the country, household income declined sharply in the second half of the 1970s. The annual inflation rate was measured by two-digit numbers, and a few years before Tito’s death, it accelerated and reached 40 percent per year. Despite the departure of over 1.1 million (or 20 percent of the workforce) Yugoslavs to temporary work abroad, the unemployment rate climbed from slightly below 7 percent to about 12 percent from 1970 to 1980. Such growth rates of unemployment and economic emigration are characterized as a sign of a deep recession in economic literature. Thus, the Yugoslav economy was in a terrible condition in the late 1970s, but this was masked by the increase in foreign loans of epic proportions, combined with a dramatic increase in economic emigration. It might be time to revise our beliefs about the “heroic achievements” of our former homeland and acknowledge that, despite the steadily rising influx of foreign funds in the form of loans without collateral, foreign currency remittances of millions of emigrants, and politically motivated U.S. economic aid, the Yugoslav economy achieved only a modest growth. However, even this modest growth was not sustainable without continued foreign aid. What happened in the 1980s and 1990s, was only the revelation of the actual state of the Yugoslav economy. Just like a chronic alcoholic must face the reality of his addiction, so did we, sooner or later, have to face the reality of the powerlessness of the Yugoslav economy to function without external doping."

To I ja kazem! Cilj je da bude manje od pola clanica UN. Premda ja mislim a bi Srbija trebala da pokaze malo vise fleksibilnosti a i kajanja za sva zlodela koja su ucinjena - zarad buducnosti i nje same a i citavog regiona. Dosta je bilo nacionalizma.

Ti kao Milosevic kad je svojevremeno 'ladno izjavio " Pobedili smo NATO"!

Sta je bila Ceska pocetkom 90-tih?! I nikada nije bilo lako dobiti kanadsku (ili australijsku) iseljenicku vizu! Ovo drugo: ima veze sa zivotom - I te kako! Jos uvek sam istraumiran od zivotarenja - bitisanja u tom kazamatu - kako u SFRJ tako kasnije u SRJ! I nisam jedini - mnogi ljudi su mentalno I emotivno osteceni - evo I dan -danas kazu da je pola Srbije na bensendinima!!!

Ne slihta se on Vucicu - to je vasa projekcija realnosti , jer niste u stanju da primate nikakve kritike. POkazujete I kako cete se sutra odnositi prema vasim neistomisljenicima sa pozicije kada (I ako ) sutra dodjete na vlast. Ne trpite nikakvu kritiku.

Bio je i OTO - Opstetehnicko obrazovanje. Tu se dosta radilo sa shper- plocama. Pribor smo kupovali u knjizarama: imali smo neke testerice kojima smo sekli te sper ploce i neke turpijice kojima smo ravnali isecene povrsine. Nije bila bas lagana rabota jer one testerice su ili cesto pucale ili sekle nakrivo - ako se nije pravilno rukovalo.

Definitivno. Secam se da smo te tapiserije radili u nekom od nizih razreda .... 5-om ili 6- om.

Nisam siguran. Pocinjem da se prisecam nekih detalja - eto sad se secam da smo , izmedju ostalog, imali za domaci da uradimo po jednu - tapiseriju!

Mislim da se ucio jos od 5-og razreda.

Pun naziv predmeta je bio " Osnovi Domacinstva"! I zaista, sada mi se cini da je bio mozda i "najpametniji " predmet - ucilo se zaista puno prakticnih stvari koje vecina ljudi moze da primeni u svakodnevnom zivotu. U svakom slucaju mnogo korisniji od veronauke, a verujem i od gradjanskog vaspitanja.

Vi se opet sprdate - ali zacini mogu biti vrlo lukrativan biznis. Elem, ja se secam redova za secer. Pa zatim za brasno. Pa kafu. Stalno su me slali kao dete da idem da cekam u red. I onda taman dodjem na red - a roba se rasproda. Pa sutradan ponovo!. Na more se islo. Isli smo ficama - moji roditelji sa prijateljima. Secam se reciju moje majke " ... kako me blam kada Svabe ( i drugi stranci iz Zapadne Evrope) prodju pored nas ..." . Premda ne bi da potcenjujem ni ficu ni stojadina ali .... Zatim, svake godine smo na oko 2 meseca pre 25- og maja poceli da vezbamo za slet! Koje je to maltretiranje bilo!? Sada se vec ne secam detalja - ali cini mi se da se odvajao jedan dodatan cas - na kraju nastave , za vezbanje za slet. A u osmogodisnjoj skoli , posto tada nije bilo veronauke, a ni gradjanskog vaspitanja, ali zato smo imali jedan cudan predmet - Domacinstvo! Iz miloste smo ga zvali - Dosadjinstvo! Ni pod pretnjom smrcu ne bih mogao da se setim sta smo zapravo ucili na tim casovima . Ali dobra strana mu je bila - lako se dobijale petice i cetvorke - predmet dobar za popravljanje proseka ocena ( kao npr Zvezda u Ligi Sampiona - dobra drugim klubovima za popravljanje gol- razlike! ). I bilo je vrlo zabavno - predavac je bila neka smotana, Pirocanka, pa smo se svi na tim casovima zajebavali, niko to nije uzimao za ozbiljno. .... nastavak sledi...