...

Sigurno je 98% mojih postova editovano u prvih 5 minuta i jedino sto me malo nervira je sto nisam u stanju da pregledam post kako treba prije nego kliknem dugme i postujem. Sto svakako nije greska sistema i nije big deal. Nadam se da ce makar ovaj post uci u onih 2%.

Moracu ovih dana da oberem sve papricice da ne propadnu. Pocele su kise i zemlja u kojoj su paprike je suvise mokra i plodovi su poceli pucati: Ovo drvce sam skoro obrao, ostalo je jos nesto zelenih ali cu ostaviti jos neko vrijeme jer rocoto podnose hladnocu puno bolje od svih ostalih tipova paprike. Ove cu pokiseliti malo kasnije, ne znam samo da li da napravim brine od sirceta ili da pokiselim u slanoj vodi, da pustim da fermentira kao tursija.

Dragi Vjeko, ne skacem iz aviona u wing suitu, da bih sletio bez padobrana u brdo kartonskih kutija kao ovaj lik na primjer: Ili kako se zvao naj sto je skocio padobranom iz svemira, Felix cinimise, cek da nadjem... ~~~ Evo ga: Da je u pitanju nesto ovako, ne samo da bi me napunilo adrenalinom, nego bi mi bez sumnje napunilo i prepunilo gace. Ja idem da sporo trcim pola radnog dana, tesko da ce me to "napuniti" adrenalinom. Adrenalin koji ja ocekujem je blago uzbudjenje radi cijelog dogadjaja i trcati u velikoj grupi je dobro zato sto si mogu birati koga cu pokusati da stignem, od koga da probam da se odvojim i slicno. Slusao sam svoje tijelo i na ove dvije utrke u kojima sam ucestvovao, adrenalin me nije sprijecio u tome. Ako prezivim, pricacu.

Hmmm. Da li bi pomoglo da Rusi prestanu da se dopinguju?

Nisam siguran da razumijerm korelaciju izmedju broja medalja i odnosa evropskih drzava prema USA. Jos manje sam siguran da spada u ovaj topik ali svakako hvala za insight.

Pretpostavljao sam da je neki ban u pitanju, bas steta. Ne mogu da vjerujem da se nisu dozvali pameti od dana SSSR-a, kada su slali svakakve monstrume napumpane svim i svacim na olimpijade i druga takmicenja. Pominju se i neke kontroverze oko izbora Katara za ovo prvenstvo. Na primjer: Empty seats and ghostly silence have been the sad feature of this PR disaster for the sport, the IAAF, Lord Coe and Qatar https://www.theguardian.com/sport/2019/sep/30/doha-world-athletics-championships-crowds-iaaf

Ocekujem bolji performans na utrci, nego na treningu. Ne zaboravi, ucestvovao sam vec na dvije zvanicne trke i nisam bio nesto pretjerano vusran velicinom situacije. Hackney Half je imao vise ucesnika nego sto ce ga Amsterdam maraton imati i tu sam trcao najbolje vrijeme do tad, skoro sam razbio ispod 2h, falilo mi je 45s. Adrenalin i takmicenje mi mogu samo biti od koristi, nikako smetnja. Ne bojim se ja gomile, ja sam punker. I da, ne letim tamo, putujem Eurostarom - vlakom. Smooth as fcuk.

Imam ja nacine kako si podsvjesno umanjiti taj osjecaj da se radi o ogromnom naporu. Danas na primjer sam teskom mukom istrcao prvih 4,2km. Rekao sam sebi, za maraton je jos 9 puta ovoliko i nastavio. Vec nakon 5km je postalo malo lakse, tockici su se podmazali i sve je leglo nekako bolje i usao sam u autopilot mode. Prenuo sam se i vratio na matematiku nakon blizu sat vremena kad sam vec bio u 15. ili 16. kilometru i velim sebi, ovo je vise od trecine, nije jos puno ostalo. I tako, imam te cneke tehnike koje mi koriste da iscjepkam i vrijeme i distancu na manje strasne komadice. Kada sam zavrsio polu maraton danas, znao sam da u meni ima jos snage za najmanje 15km da se ne napinjem previse, mozda ne bih mogao ici bas ispod 5:40/km ali ispod 6m/km sigurno. Nakon 35. kilometra ne sumnjam da ce biti tesko ali da nije tako, ne bi ni vrijedilo truda, me thinks.

Do sad, kad god osjetim da sam se dovoljno zamorio i da moze dovesti do povrede ako guram prejako, ja stanem, usporim i polako zavrsim trening. Niti jednom nisam isao ni blizu 100% koliko sam mogao, to ostavljam za trku i ako budem trebao, a trebace, gurnuti i zavuci u zadnje rezerve mentalne i fizicke izdrzljivosti, znam da imam odakle.

Nisam uopste impresioniran sa 42km. Iako je najduze sto sam istrcao 32km, teren po kom sam trcao je dosta zahtjevniji od Amsterdama i uopste nemam straha od toga. Zadnjih par mjeseci treniram redovno, trcim 40-70km sedmicno i jedan dan u sedmici imam dugoprugaski trening od min 21km. Uspio sam istrcati 21.1km (polu maraton) ispod 2h i nikad u zivotu nisam bio u boljoj formi. Sljedecih maratona ce biti, cekam da mi jave jesam li uspio dobiti mjesto na London marathon iduce godine, a mozda prijavim jos neki van UK iduce godine. Necu jos da pravim definitivne planove, da prezivim Amsterdam je sad prioritet.

Pratim i ja prvenstvo koliko stizem i fantasticno je. Gledam rankings, Ameri pokupise sve medalje (27), iza njih Kenija i Jamajka pa cini mi se Kina i onda GB sa 5. Nigdje Rusa nema, takmice li se uopste?

Sve cu poslusati koliko god je moguce. Vizualizacija - da. To sam vec krenuo danas, nasao sam trasu i malo sam proucavao: https://www.tcsamsterdammarathon.nl/files/2019/08/Parcourskaart-TCS-Amsterdam-Marathon-42-km-1.pdf Lorenzove testove, pragove, piramide, kondicijske baze, nemam blage veze ni sta su. To cemo ostaviti za iduci maraton. Sklekove, zgibove i ostalo, skoro da nisam ni radio, a znam da sam trebao. Tesko je naci vremena za sve, ja nisam profesionalni sportista, moram i da radim da platim racune. Danas sam odradio polu maraton, 21.1km za 2h 12m laganini. Mislio sam u naredne dvije sedmice da przim plankove, sklekove, yoga i rastezanje, sa tek povremenim izlascima na kardio trcanje i intervale po 100m sprint, da pokusam razviti i brzinu, jer se osjecam izazvanim na 100m, pa da budem spreman, nikad se ne zna. p.s. Hvala za podrsku.

Jednom je meni u basti, iz trave izrasla gljiva koja je izgledala fantasticno. Mislim da je bio vrganj, bio sam 99% siguran da jeste ali mi onaj 1% nije dao mira i nisam je iskoristio. Najvjerovatnije se nista ne bi desilo da jesam ali je postojala mogucnost da me otruje i nije mi zao sto nisam probao. Preveliki je ulog, a povrat nikakav da se covjek kocka.

Danas mi komsija Paul, nicim izazvan, proturi danasnje novine kroz ogradu: Kao da je znao da smo o vjevericama raspravljali.

greska

greska

Hendricks je trenutno najbolji gin na trzistu i ko zna i hoce dobar gin, kupi Hendricks. Nije bas za da se nateze iz flase, vise je za kulturnije koktele kao na primjer Classic Gin Martini. To je vrlo classy pice i treba ga znati spremiti iako nije tesko niti zahtjevno. Pozeljno je imati i Boston shaker (nije neophodno ali bolje izgleda), dugacku, uvrnutu kao burgija barsku kasiku i Noilly Prat francuski vermouth kojom se samo malo led sapere prije nego se naspe gin i servira se u martini casu sa maslinom na cackalici ili koricom limuna, tzv - lemon twist. Gordons i Beefeater su OK za nategnuti iz flase ili potopiti u tonic i nije lose imati u kuci za eventualne goste kojima se ne daje najbolji (najskuplji) stuff. Generalno sam izbjegavao kupovati zestoka pica ispod 40%, a ako ne grijesim, ta dva gina su 37.5% ili tu negdje. Tanquerey je rangiran dosta vise od ova dva i ako razlika u cijeni nije velika, svakako bolje Tanqueray. Opet, nekada nije lose i promijeniti, ako i zbog cega drugog, ponovo se pocne cijeniti ono sto se imalo ranije.

Kunic je rabbit, a zec je hare na engleskom. Ja sam prirodno znatizeljan i generalno volim da probam nove stvari, koliko god da su neobicne. Jedino podvlacim crtu ako su u pitanju ugrozene vrste, to ne zelim da podrzim ni u kom obliku. Cudnog povrca sto se tice, u zadnje vrijeme sam se zadao da isprobam sve sto se nudi i moram priznati da nije sve po mom ukusu. Ima nesto sto se zove bitter melon i uzasno je gorko, skoro nejestivo. Ili ja nisam znao da pripremim kako treba. Nije mi sde narocito svidio ni yam*, a ni cassava. *Poznato mi je da u USA i Kanadi vjerovatno, pod yam smatraju narandzasti sweet potato. Pravi yam je nesto drugo. Sto se vjeverica tice, vec sam objasnio pa da ne ponavljam. To meso je izvrstan izvor proteina, jedno od zdravijih mesa koje se moze konzumirati. U UK, gdje su sive americke vjeverice invazivna vrsta i velike stetocine, to je cak i pozeljno. Ja bih vrlo rado pomlatio sve koje mi ovdje dolaze praviti stetu i do jedne bi zavrsile u dobrom gulasu ili bureku.

Priprema sjemena za iducu sezonu, continued: Orange Jalapeno, Bhut Jolokia, Sugar Rush i Serrano. Jalapeno i Bhut Jolokiu nisam probao, za jalapeno znam da su dosta blage, a Bhut ujedaju za srce i nemam ni namjeru probavati za sad. Sugar Rush nisu uopste ljute ili vrlo malo ali imaju jako dobar ukus i lijepa je biljka, a plod mesnat i socan. Serrano su za mene perfektne papricice, perfektnog ukusa i ljutine koje definitivno sijem i iduce godine.

Zecevi i kunici su razlicite vrste zivotinja i zecevi se ne uzgajaju, samo kunici. Ti vasi kalifornijski i novozelandski su definitivno, 100%, vrste kunica, te ako bas stvarno ne zelis, ne moras da ga jebes da bi znao. Nisam jeo zeca nikada ali kunice jesam i to divlje, koje nije narocito tesko ovdje kupiti jer su velike stetocine na farmama i odstrjel se vrsi preko cijele godine. Meso kunica, kao i vecine divljaci, nije masno pa mu treba pomoci tako sto ce se peci pokriveno slaninom ili dinstati u tecnosti inace moze ispasti suho i tvrdo. Ovaj tvoj nacin mi se cini kao da bi ga isusio, pavlaka kao podmazivac nekako dodje suvise kasno. Ova dva recepta koja je kronos postavio su najblize nacinu kako sam ja spremao kunica i imao sam dobar rezultat. Na isti nacin mozes spremiti i vjeverice, sto je meni velika zelja.

Ima i ovaj:

Vrijeme je relativno, brzina svjetlosti je jedina konstanta u univerzumu. Nije lako ni razmisljati kad je sva krv ode u ektremitete, djeluje kao da mozak radi na autopilotu, neka vrsta meditacije. Nemam jos dugo cekati, za cas ce to.