Boj ne bije svijetlo oružje no srce u junaka!
Imao sam svašta pod sedalnim delom na 4 i više točkova, ali mi nikad nije bitno bilo koliko košta nego šta može da uradi i koliko me ne nervira.
Slatko sam se navozao u Puntu Mk1 od divljih 55 konja, naučio da vozim u Kampanjoli sa 12 godina, a sa Dačijom Sanderom obavio 90% dunđeraja koji sam zaplanirao za boravak nad ljubičicama.
Evo ga i dan danas fercera kod tasta sve noseći hidraulične cilindre za bagere u gepeku.
Amortizeri još originalni i još uvek necrkli nakon 9 godina i 150k+ km tovarne vožnje.
Upravljanje je slično upravljanju dušekom na moru, motor je elastičan ko kičma dede od stotinu leta, a kvačilo meko k'o pojedini intimni delovi malopre pomenute starine.
Lim je isti onaj od koga se prave konzerve za sardine, a kederi ne dihtuju nakon dva izlaganja jačem suncu.
Ipak, ja obožavam taj auto, jer iako je vrlo skromnih performansi i kvaliteta završne obrade, nema foliranja i proseravanja. To što vidiš to i dobiješ.
I nikada, ali nikada nije stao. Čak ni kroz potok kad je teran.
Elem, prodaje se Dačia Sandero, originalna farba, prvi vlasnik, bez ulaganja, vozio deda do pijace sa kraćom nogom, NOV, NOV, NOV 😂