Prošlo je sasvim dovoljno vremena da konačno može da se kaže da se sleglo. Sleglo se koliko god da je to moguće, s obzirom da sezonu ovakvog formata, sa ovim brojem nezaboravnih utakmica, uz ovoliko emotivnih cepanja i klackalica, nismo još imali priliku da doživimo. A doživeli smo nešto posebno i vredno ponosa. Navijači Partizana su dobrih par meseci imali priliku da gledaju kako njihov tim igra najbolju košarku u Evropi, iako jedan solidan vremenski period od početka sezone ništa nije slutilo na to.
Ono što je najbitnije, otklonjene su neke sumnje koje su postojale među Partizanovcima. Bojazan od nepoistovećivanja sa ekipom, Željkova trenerska 'izlapelost', nostalgija za nekim drugim vremenima i 'paklom Pionira', sve to je iščezlo onog trenutka kada je bilo evidentno da smo postali tim, a Arena domaći teren dostojan Partizana, u svakom smislu te reči.
Što se tiče samih rezultata, svima je, očekivano, glavni fokus bio na Evroligi i, koliko god da je napravljen odličan rezultat, dugo će ostati žal za propuštenim. Ceo taj 'it's coming home' momenat je u startu bio šaljivog tona, uz potajna, ali ne i nešto preterano realna očekivanja da se ostvari. Na kraju smo došli do toga da je Kaunas bio već viđen, a nezamislivo je postalo opipljivo, te je epilog i pad bio psihički pretežak, a sam kraj sezone je, posledično, prošao u nekoj čudnoj atmosferi i 'šta bi bilo...' razmišljanjima.
Na kraju smo, srećom, ostali dovoljno pribrani da, protiv najvećeg rivala, sezoni sačuvamo epitet 'uspešna', a trofej ABA lige posle 10 godina vratimo u vitrine kluba kao krunu svega urađenog.
Nema potrebe individualno komentarisati igrače i ulaziti u dublju analizu njihovih učinaka. Bili su ono što treba da budu, deo tima, podređeni ekipi, svako sa svojim doprinosom kada treba, u većoj ili manjoj meri. Šteta je što će ostati tu nekih neispunjenih potencijala (makar kod nas) i što neki od njih neće biti deo okosnice tima i naredne sezone. U svakom slučaju, manje-više svi zaslužuju da budu pomenuti, a za svakog od njih, pa i ove malo manje bitne, izvučen je poneki hajlajt ili kompilacija više njih koji su obeležili sezonu (neki su moji lični favoriti, neki su 'daj šta daš' 😄)
Yam Madar
Dante Exum
Aleksa Avramović
Kevin Punter
Danilo Anđušić (ovo je bilo zajebano)
James Nunnally
Ioannis Papapetrou
Uroš Trifunović Zach Leday
Tristan Vukčević
Mathias Lessort
Alen Smailagić
Balša Koprivica
Svakako je vreme da se i ovde zvanično stavi tačka na posebnu sezonu koja je iza nas, s obzirom da smo već neko vreme prešaltani na ono što nam sleduje.
It's coming home - Vol. 2
Raspored za novu sezonu je uveliko određen i sezonu otvaramo utakmicom ABA lige u Areni protiv Mornara krajem Septembra. Pre toga nas očekuje Turnir Nikos Galis na Rodosu sredinom Septembra, gde ćemo imati i najjače provere pred početak sezone protiv evroligaških ekipa - Fenerbahče, Makabi, Panatinaikos.
Ceo raspored za predstojeću sezonu je u spoileru (obojene su EL utakmice).
Što se tiče ovog leta, rostera i prelaznog roka, krenulo je turbulentno. Nije moglo bolje da počne, s obzirom da su novi ugovori kapitenu i Zeku svakako najveći i najbitniji potpisi. Neverovatno mi je da će takvi igrači provesti četiri godine u Partizanu i gotovo sigurno biti svrstani među legende kluba. Ubrzo se u klub vratio i dugo prizivani Ognjen Jaramaz i potpisao ugovor na dve godine. Naravno, ništa manje vredni pomena su potpisi i ostanci Alekse i Nanelija, iako su donekle bili i očekivani.
Bilo je izvesno da će neki od bitnih igrača napustiti klub, međutim, slučaj 'trash folder Madar' i saga sa Mirotićem su podosta zakomplikovali razvoj situacije i potpuno promenili fokus i dinamiku prelaznog roka.
Klub su napustili Jam Madar, Dante Exum, Matijas Lesor, Janis Papapetru i Tristan Vukčević.
Dante je bio jedan od najbitnijih šrafova igre Partizana i očigledna je ideja da se nastavi sa istom filozofijom kao prošle sezone na poziciji 'jedan'. Kao zamena je doveden PJ Dozier, igrač sličnih fizičkih karakteristika, kojeg možemo da očekujemo u sličnoj ulozi.
Papapetru je pored nekih sjajnih momenata, ipak ostao nedorečen u Partizanu, a kao direktna zamena je doveden Mateuš Ponitka, igrač po Željkovoj meri, univerzalac sa visokim BBIQ, raznovrstan u napadu, dobar u odbrani.
Trenutno roster najviše škripi na visokim pozicijama. Čeka se adekvatna zamena za Lesora, a prekopotrebna je i bekap opcija na poziciji četiri. Kao i prošle godine, ostaje i ta bojazan što se tiče pozicije plejmejkera, s obzirom da je trenutno Jaramaz taj koji treba da pokrije odlazak nešto kreativnijeg igrača, uz pojačanu Aleksinu minutažu.
Za sada roster izgleda ovako. Ako se uzme u obzir Jaramazova forma i problem sa povredama, valjalo bi razmatrati i igrača na poziciji 1/2, jer je i Anđuša često kandidat da bude izvan 12.
1. PJ Dozier, Ognjen Jaramaz, Aleksa Avramović
2. Kevin Punter, Danilo Andjušić
3. James Nunnally, Mateusz Ponitka, Uroš Trifunović
4. Zach Leday , _____________
5. _________ , Alen Smailagić, Balša Koprivica
Biće teško, konkurencija je velika, mnogi su napravili ozbiljne ekipe, tržište je specifično, ali ako nas je nešto prošla sezona naučila, to je da sportski sektor čine profesionalci koji znaju šta rade i treba imati maksimalno poverenje u njihove odluke.
Na nama je da uživamo u košarci i nadamo se da će ova sezona da liči na prošlu. Čeka nas puno spektakala, prepustite se i budite svesni da ćemo za ovim nekada da budemo nostalgični.
Želim nam svima da podelimo puno radosnih momenata na ovom topiku, sa minimalno mračenja, a kranje prikladna numera za kraj je ona stara: PODJIMO U HALU NA NOVI BEOGRAD....