Priča o domaćim i stranim igračima je populizam, i to one najgore sns vrste. Što nije ni čudno jer je služila kao pokriće za neuspehe i uhlebljenje podobnih.
Igrači koji su doneli dobre rezultate pre 10 godina su to uradili jer su bili kvalitetni igrači sa potencijalom i željom za napretkom, a ne zato što su im prezimena bila na "ić".
Od 2017. godine je možda jedan mlađi igrač dobio adekvatnu šansu, ali je zato dvocifren broj igrača dočekao penziju kod nas, tako da je jasno čemu priča o domaćim igračima.
Kad se već navodi Žalgiris kao primer, oni su prošle godine imali samo 3 domaća igrača starija od 30 godina, ove godine samo 2, a kod nas ih je bilo 7, od kojih i ove godine plaćamo još dvojicu minimum.