Uuu, dobra tema!
Srbija - Ceska, novembar 1996, kvalifikacije za WC1998.
Cesi svezi osvacajci srebra na EP, pali u finalu tek u produzetku. Nedved, Smicer, Berger, Pavel Kuka i meni tada jako drag Karel Poborski. Nase naravno sve znate. Pedja Mijatovic blizu pocetka utakmice daje gol za 1-0, i tako se zavrsava.
Cale me je vodio na utakmicu, samo smo zato dosli u BG. Ja sam se mucio da vidim teren jer sam bas bio mali, drugi razred osnovne. Bio sam zadivljen Marakanom, brojem ljudi i atmosferom, ali pomalo razocaran samim dozivljajem pracenja/gledanja utakmice na stadionu (bio sam skroz kontra i iskosa od strane gde je pao gol) - hala mi je vazda bila bliza srcu :) . Pak, setnja u reci ljudi od Marakane do Slavije posle utakmice mi je bila nezaboravna. Neke skorasnje setnje u kojima sam isao u istom pravcu, u reci ljudi, su mi evocirale uspomene.