Radionica k'o radionica, tu se i fleksovalo i varilo i lupalo cekicem i svakakva buka i galama se desavala a laste bi samo vredno izletale i uletale kroz stalno odskrinuta vrata i kljukale gladne pticice. Mi klinci smo to odozdo gledali i bilo nam mnogo lepo ๐
Jednom smo nasli pticice da su ispali napolje, deda ih je vratio nazad ali uginuli su. Laste su se svake godine vracale u isto gnezdo, jednom im se srusilo preko zime samo od sebe pa su ga ponovo izgradile bukvalno na istom mestu. Deda je mnogo voleo zivotinje, drzao je golubove, zeceve, pcele, od klasicne seoske zivine imao je svega po malo, o svemu tome se brinuo kao da su mu rod rodjeni. Uvek bi isao po vasarima i kad vidi nesto sto mu se dopadne doneo bi nama unucicima, pa smo tako imali morske prasice, hrckove, pekinezera (pored velikog kuvasa u avliji), nekoliko macaka raznih sorti, ma svasta ๐
Eh, detinjstvo...