Jump to content

Leaderboard

Popular Content

Showing content with the highest reputation on 12/05/2023 in Posts

  1. Puno ljudi iz generacije mojih roditelja su se odlucili na taj korak nakon penzionisanja , pre svega iz nuzde, kako bi deci resili stambeno pitanje, a onda su dosle godine kada su ti potrebni lekari, bolnice, terapije. Da je Srbija ravnomerno razvijena drzava , zivot u provinciji ne bi bio veliki problem, ali to nije slucaj, pa se i dalje putuje po 200 km da bi dosao do lekara, ili cekas u lokalnoj bolnici par godina na intervenciju.
    3 points
  2. Po nekim upisima bi se reklo u SM i bilo kom manjem gradu i selu živi samo onaj ko ne može da živi u Beogradu kao da je život u beogradu životni cilj svakog stanovnika Srbije. Osim nužde, tu sam se zatekao, tu jedino imam posao malo ili nimalo prednosti mi ne pruža Beograd, što više para da imam otišao bih toliko dalje od Beograda. Ne misli svako kao ja, srećom, pa ima i ljudi koji vide sebe u SM, ne žele da je napuste, mogu svoj život kvalitetnije da organizuju nego u haosu Bgd.
    2 points
  3. Druze, ljudi iz Beograda putuju 2 sata dnevno do posla (sat tamo + sat nazad), kolima, prevozom, kako god hoces. Jedino biciklom ili trotinetom mozda bude brze kad je lep dan i ako nisi bas daleko. Ne daj Boze da si u "starom" delu Beograda a da radis na NBGD. Ili jos gore da si na levoj strani Dunava a putujes do NBGD. Tako da ako ti je posao na NBGD, dolazio iz SM ili NS, i nije tako strasno kao dolaziti iz Borce, Karaburme i slicnih BG opstina, da ne pominjem Mirijevo, Rakovicu i slicno.
    2 points
  4. Odigrao za ovo kolo u EL sve pobjede gostiju, izuzev utakmice Bajern - Milano, to sam zaobišao.
    1 point
  5. Ne bih rekao da nisam u pravu. Ti mi pričaš kao da ja ne vozim skoro svaki dan već 20 godina. 😄 Doduše, imam menjač, kao da to menja stvari nešto drastično. Ponavljam, osim tog najlakšeg dela puta na otvorenom (koji je uglavnom uspavljujući posebno kad ideš ujutru na posao, bez obzira što uvek slušaš nešto u kolima), ti moraš da izađeš iz grada iz kog si krenuo i da voziš i kroz deo grada u koji ideš. I to ideš u periodima dana kad je saobraćaj u špicu i ujutru i popodne, ne voziš u 3 ujutru. I ne pričam o tebi i meni konkretno koji možemo da obavimo stvari u toku radnog vremena ili da radimo remote ili kako već, pričam o ljudima koji dođu npr sa Mirijeva ili iz Novog Sada na Novi Beograd da rade a ne da mrse muda u toku radnog vremena i idu da završavaju poslove.
    1 point
  6. Meni se dopalo Pokoravanje, ove druge knjige ne bas mnogo jer, kako si lepo primetio, nije to knjizevnost sa velikim slovom K. Od Ishigura ne preporucujem nista ( citala sam samo jednu knjigu i shvatila da to nije za mene, a jos manje je za tebe), ali imam 1 veliku preporuku😍 Malo je dela u svetskoj literaturi takve estetske i stilske prefinjenosti, kao i istančanog osećanja tragičnosti života, kao što je roman Godina smrti Rikarda Reiša. Saramago koristi činjenicu da je najveći pesnik portugalskog jezika Fernando Pesoa (1888–1935) potpisivao svoje pesme različitim imenima i stvorio čitavu porodicu svojih bližih i daljih duhovnih srodnika – heteronima – koje je ’zadužio’ da u pesničkoj formi odgovore na najbitnija pitanja ljudske egzistencije. Jedan od njih, Rikardo Reiš, neposredno nakon Pesoine smrti pokušava nemoguće – da živi život umrlog pesnika. Oko takvog neverovatnog zapleta Saramago gradi roman koji je sav istkan od paradoksa...“ – Jasmina Nešković „Saramago nas uvodi u jedinstveni lavirint u kome se mešaju ’privid stvarnosti i istina privida’.“ – Le Monde
    1 point
  7. Ne postoji ni teoretska šansa da kolima stigneš iz NS do bilo kog dela BG za 35-40 minuta, osim da voziš 150+ na sat sve vreme i da oko tebe nema nigde nikog uključujući i semafore. Prvo, ne krećeš ti nikad iz najbliže tačke Beogradu iz X grada niti ti je destinacija najbliža tačka u Bgd tom gradu, treba proći kroz deo Beograda i deo tog grada iz koga si krenuo (ako je to NS zna da bude zajebano jer ni to nije baš mali grad i ima mnogo automobila). Takođe, nije isto voziti kroz njive autoputem jer to uspavljuje ili voziti kroz grad što te drži budnim i opreznim. To su besmislice i ljudi se na taj način samo teše u fazonu "nije to daleko". Naravno da je smorčina dolaziti iz udaljenih delova grada na posao u drugom kraju ali svakako je bolje čak i uz ovakvu kriminalnu situaciju u pogledu saobraćaja, kako javnog tako i automobilskog, kada si u tom istom gradu nego dolaziti iz drugog grada.
    1 point
  8. Na sreću nisam niti mislim da je to neko impresivno iskustvo ali niko ne može da me ubedi da je to isto kao i svakodnevno putovanje iz drugog grada. Ovde makar prolaziš kroz grad i možeš nešto usput da pozavršavaš, nije isto kao kad voziš autoputem kroz njive. Ja imam tu sreću da mi je posao na 20 minuta peške ili 5 minuta kolima, ali imam dosta kolega iz drugih delova grada i jebiga, ljudi rade i žive.
    1 point
  9. I najnoviji je Nobelovac ( Jan Fose) Norvezanin, ali ga ja najverovatnije necu citati jer jednostavno jel " ne postizavam". Jednog drugog (Norverzanina) toplo preporucujem, Per Peterson: Hajde da krademo konje Kradja konja u nemackom, norveskom ( verovatno i na drugim germanskim jezicima ima malo drugacije znacenje od konjokradica kod nas) znaci zapravo neko drugarstvo iz detinjstva u koje mozes da se uzdas celog zivota jer ste toliko slicni, isto mislite i zelite da cak i konje mozete da kradete. Atmosfera je u njegovim knjigama Hamsunsovska ( sa izuzetkom da je radnja barem 70 godina kasnije), ali i tu provejava Norveska sa ljudima koji jako malo govore narocito ne o svojim osecanjima, gde deca imaju utisak da ih roditelji ne vole jer svoju ljubav nikadfa ne pokazuju i tako deca odrastaju pa su i sama skrta na recima i pokazivanju svojih osecanja. Roditelji i brat autora izgubili su zivot devedesetih na nekom feribotu u pozaru i kroz celo njegovo delo ( ima sedam - osam knjiga) provejava neka beskrajna tuga. Petersona nazivaju inace autorom norveskog Weltschmerza.
    1 point
  10. Naravno da niko ne zeli da putuje 2 sata, ali neki prosto moraju. Zapravo, rekao bih da vecina mora. I to gradskim prevozom. Iz SM ti treba 50min do recimo Airport City-a ili tako nekog poslovnog kompleksa. Svakako, do sat vremena. Ko ide redovno ima i TAG uredjaj pa ne ceka na naplatnoj rampi. Iz NS ti treba nesto vise. Ja sam imao lika na nekom prethodnom poslu koji je odlucio da se zivi sa devojkom u NS i da svaki dan putuje (sluzbeni automobil). Dok putuje obavi jos nekoliko telefonskih poziva, ili odslusa neki podcast, nesto pusti da uci. Mnogo je komotnije kada vozis na otvorenom putu sat vremena, nego starni-kreni po gradu. Ali kad dodje taj metro... 🙂
    1 point
  11. Moram da ispričam, nisam se odavno tako smejao kao jutros... Potpada u kateogriju onog vica "zašto žene ne znaju da parkiraju... Zato što ih čitav život ubeđuju da je "ovo" 25 cm. Naručila moja draga supruga preko Amazona vanglu da mesi hleba, pite, proje, šta god (a da pri tom ne polomi ponovo prst, što je pre godinu dana uspela, ali to je za drugu priču), stiže danas paket, kutija tako 25x15x10... Kaže ona, šta je bre ovo, što je tako mala kutija? Ja otpakujem i izvadim ovo: Plačem od smeha i pitam, pa dobro jebote jesi videla dimenzije?? Kaže ona, pa jesam, pisalo 14 cm... Oplakah. Šta reći.
    1 point
  12. Napustio nas je i Voja Krstarica... Aj sej... Ken vi voč?
    0 points
×
×
  • Create New...