"Ne znam zasto imam potrebu da me svi vole", moja cerka, prosle subote, nas redovan termin na Viberu....tema se nametnula zbog preopterecenosti na poslu za koju cerka tvrdi da je posledica njene potrebe "da je svi vole". "Mama, da li sam ja manipulator? Pomazem oko posla i tamo gde nemam striktne ingerencije, jednostavno, nekako vidim gde je resenje pre drugih i sad sam bas umorna, previse njih racuna na mene". Sta da joj kazem? Da je rodjena ljubazna i dobra, jedna fina dusica, uvek mudra, sa finim osecanjem za pravdu, takticna, vrhunski komunikolog oduvek. Neko ko ume i neprijatne stvari da saopstava na lep nacin postujuci istinu pre svega i dostojanstvo onog drugog. I sad je umorna, na pocetku 5 decenije zivota, puna sumnje u sebe i svoje motive.
" Ne zelim da se menjas, nemas ti potrebu da te svi vole vec potrebu za harmonijom medju zvezdama, za ravnotezom, skladom, univerzalnom, kosmickom pravdom", to sam joj rekla. Da predahne, pozbavi se sobom i svojim ambicijama, da definise ciljeve i napravi plan kako da do njih dodje. Dobra je u tome i iza nje je dug put, ni malo lak i jednostavan.
Odmori se, pticice mamina, idemo dalje....