Nisam znao gde da pišem o ovome, ali ajd, dešava se u dijaspori, pa ovde ću.
Naime, danas je Halloween, svi mi koji živimo vani znamo šta to znači - trick or treat! Meni je taj običaj veoma lep. Ja nemam dece, ali mi je lepo da vidim da se roditelji i deca trude u tom maskiranju, druže se, idu zajedno po komšiluku, zezaju, ne znam, meni je to beskrajno simpatično. Supruga se srećom setila u subotu uveče da je danas neradan dan i ne rade prodavnice, pa smo jurili u 20h i kupili hrpu slatkiša da se ne obrukamo večeras.
Zašto pišem? Gledam po društvenim mrežama/Whatsappu statuse naših ljudi, uglavnom kolega koji su ovde u Nemačkoj već godinama, imaju decu i šta masovno stavljaju - “Danas je Sv. Luka, slavite našu slavu, recite NE Halloween-u”.
Pa jebem mu mater, zašto?! Slavi slavu, niko ti ne brani i treba da čuvaš svoje običaje i kulturu, ništa sporno, ali šta ti smeta ova jedinstvena prilika da se sa svojim detetom i na drugačiji način zabaviš, da upozna kulturu i društvo u kojem živi i odrasta, da se druži sa drugom decom iz komšiluka (ionako svi naši kukaju kako su nemačka deca asocijalna i ne druže se), da proširi malo svoje vidike, pa neće se pretvoriti u pedera katolika ako se kostimira i pokupi par slatkiša po komšiluku, sunce ti jebem… da ne govorim o užasnoj kratkovidosti, da takvim ponašanjem osuđuješ svoje dete da se nikad u potpunosti ne integrišu u svoj novi dom i da večito budu stranci… mene bre ovakve sitnice (iza kojih še valja ogroman problem) izluđuju kod naših ljudi.
Ja ako budem imao decu, dogovrio sam se sa suprugom koja jeste pravoslavna vernica, ali slavićemo i Halloween i oba Božića i oba Uskrsa, iako onaj “drugi” nijedno od nas ne slavi, ali slave ga svi ostali, zašto da isključujem dete iz svega toga, pogotovo što deca to ne bi razumela. A i ne treba da razumeju jer je imbecilno.