Dobre ekonomije nema bez dobrih uslova za razvoj biznisa, socijalnog mira i pravne države. Interes je i poslodavca da radnik bude zadovoljan, da ne ostaje prečesto bez radnika i bude prinuđen da stalno prima i obučava nove, da radnik bude motivisan za rad, posvećen poslu a to podrazumeva i dobre uslove rada, mogućnost napredovanja, obezbeđenu porodicu, stanovanje, ličnu bezbednost. Bolje će rezultate dati radnik koji svojom voljom radi baš u toj firmi i baš na tom poslu nego onaj koji radi tu što mora, nema izbora.
Ukupno okruženje za biznis je bolje ako privreda nije ugrožena stalnim štrajkovima ili pretnjama štrajkom, napuštanjem posla, bolje je za pojedinačnu firmu i za privredu i ekonomiju zemlje ako se produktivnost podiže primenom novih tehnologija, poboljšanjem uslova rada i podizanjem motivacije zaposlenih nego ako se ekonomija zasniva ne jeftinojm radu. Poslodavac ima koristi ako posluje u mirnoj, uređenoj, stabilnoj i uglednoj zemlji, ima veću šansu da se posveti tazvoju.
Država "živi" od poreza, uzeće ga i od poslodavca i od zaposlenih, uložiće ga u infrastrukturu, bezbednost, socijalu, jačaće institucije, javnost, otvorenost, pravosuđe, pridobijanjem poverenja svih u sistem obezbeđuje sebi dugoročno stabilan izvor finansija i privredi stabilne uslove poslovanja.
Vidim da je krenuo trend skraćenja radne nedelje na 4 radna dana, ne vidim da to dolazi kao kad se tražilo 48 časova radna nedelje, štrajkovima, pretnjama, revolucijama, kao da sada ideja kraćeg radnog vremena dolazi od poslodavaca a ne verujem da mu je cilj smanjenje profita, naprotiv.
Brže se plovi nizvodno nego uzvodno, duže i bezbednije se pliva i dalje stigne na mirnoj vodi iako je na brzacima brže lakkše dođe do havarije. Stari trgovci su govorili da nije cilj velika zarada na jednom poslu nego da kaplje sitno ali gusto.