oldie but goodie

[didžej hel]

 

[freethrow]

Zar nije ShareeF!???

 

 

edit: Dugo nisam kačio ništa iz torture chamber, evo malo, puštajte ovo deci:

 

https://www.youtube.com/watch?v=ctmUel-Y4pI

 

Edited July 15, 2020 by freethrow

[didžej hel]

trebalo bi da bude. btw, ja sam mislio da je abdul srednje ime. me live, me learns 

 

fyi, 4. sezona, neka epizoda 4-5

optužise dušmani omara za necovjestvo, za sada se dobro snalazi u pritvoru @freethrow

[Ne sam Safete]

 

 

[didžej hel]

 

[Barkley#34]

Vestbruk čita i averuje.

[Kronostime]

56 minutes ago, uini said:

 

Eh, tada su se utakmice gledale na vhs kasetama i lista zakazivanja u video klubu je bila duza od potpisnika za Sapicevu kandidaturu na izborima.

Al` imalo se sta i gledati.

[didžej hel]

ima i sad šta da se gleda, nego si logično malko razmaženiji na temu nego onomad

[Kronostime]

Eh, kad se setim svoje prve satelitske antene i risivera: komsije mislile da radim za strane sluzbe, a gledala se NBA all night long preko hakovanih dekoder kartica.

Dobro - i pornici.

[freethrow]

@Kronostime

 

 

[Zvezdinho]

 

[Barkley#34]

https://mondo.rs/Sport/Kosarka/a1351842/Kobi-Brajant-basket-u-Njujorku-Harlem.html

[didžej hel]

durant je isto imao dobru partiju u ruckeru ali ne mogu da postujem igrače new jersey netsa

[madafaka73]

NAPAD U TROUGLU

Počeci napada u trouglu (Triangle half-court offense) se vezuju za Justin McCarthy "Sam" Barry-ja sa University of Southern California, gde je radio od 1929-1940 kao pomoćni, a od 1940-1945 kao prvi trener.

Ovu vrsta napada je kasnije usavršio njegov igrač Tex Winter, nekadašnji trener Kansas State (čak i napisao knjigu o njemu 1962. godine pod nazivom "The Tripple Post Offense"), da bi finalne obrise dobio u Chicago Bulls-ima gde je Tex bio pomoćnik Phila Jacksona. U poznim godinama, Tex je pratio Phila u Lakerse u vidu konsultanta, a sa njim se i Triangle offense preselio u LA.

Neka bazična postavka ovog napada, koji podrazumeva formiranje trougla tri napadača, je centar na niskom postu, krilo na 45° i bek u ćošku. Spacing je ključan, igrači bi trebali da stoje 4,5-5,5m jedni od drugih. Na slabijoj strani, drugi bek je na 90°, a preostali igrač u oblasti između lakta i linije za tri, u visini linije za slobodna bacanja. Ovakav raspored igrača širi odbranu na obe strane polja napada, te pravi probleme kod strane pomoći i defanzivnih zamki. Objašnjenje svega ostalog bi zahtevalo tablu i kredu i godne iskustva.


 

ŠTA SE DESILO SA NAPADOM U TROUGLU?

Napad u trouglu je nesumnjivo bio najdominantniji tip napada u periodu od dve decenije. Od 1991. do 2011, timovi koji su ga koristili su uzeli 11 od 20 mogućih NBA titula. Ali, ova statistika može i da zavara: tih 11 titula je doneo jedan jedini head coach i osvojila tek dva tima (pri tome, oba su imala veći kvalitet od svojih suparnika). Stavite Michael Jordana ili Kobe Bryanta u bilo koji ofanzivni sistem i pobedićete u 60+ utakmica u sezoni. Napad u trouglu nije bio isključivi razlog zbog kojeg su Bullsi uzeli šest titula, a Lakersi pet. Ali je taj napad korišćen ekskluzivno baš u ta dva kluba. Nije objašnjenje za njihov uspeh, ali je zauzimao centralno mesto njihovog funkcionisanja, bio bitan sastojak njihove dominacije. Tim je čudnije da ga u 2012. godini ni jedan klub ne koristi. To je mrtav napad.

Ok, zašto je umro?

Lakonski odgovor bi mogao biti - zato što je previše kompleksan. Po pravilu, teneri u svakom sportu su plagijatori. Kada vide nešto što funkcioniše, njihova prirodna reakcija je da ukradu ideju i primene je. Izuzetak je, izgleda, samo kada je taj sport košarka i kada je ta ideja Napad u trouglu. On je tajanstven i zastrašujući. Svi ga razumeju po malo, ali ga skoro niko ne razume u potpunosti, on je istovremeno i misteriozan i blizak: paktično da nema NBA simpatizera koji ga ne može prepoznati po imenu, ali isto tako niko van trenerske sfere Phila Jacksona za njega ne može jasno reći kako funkcioniše. Ali taj nesklad, kaže ovaj trener, nema preteranu važnost.

"Trougao je krajnje jednostavan", insistira Jackson. "Treba vam samo dovoljno energije za kretanje gore-dole po parketu, zato što je to napad koji se primenjuje po celom terenu (94-foot offense). Sve se događu u taktu 4/4, kao rap muzika. Tako uvek objašnjavam njegov tempo igračima".

Naravno, ono što Jackson podrazumeva pod "nekomplikovanim" ne treba prihvatiti bez rezerve, jer par minuta posle tvrdnje da je Trougao "krajnje jednostavan", on spominje da postoji približno 35 različitih opcija koje se mogu koristiti kada se lopta vrati na vrh reketa. Napad u trouglu se oslanja na mogućnost učesnika u njemu da čitaju protivničku odbranu u realnom vremenu, pa je on zaista onoliko prost koliko i "najgluplji" igrač odbrane na parketu. Tu leži deo razloga zašto nikada nje postao normativan. Drugi deo može biti u samoj percepciji Jacksona, kao lika koji je duboko u Zenu, od čega običan čovek obično ustukne. Ali, ima ovde nečeg važnijeg što je teško izmeriti; postoje predrasude o Trouglu koje idu van njegovih tehničkih detalja. Skoro kao da postoje neki ljudi koji žele da Trougao nestane.

"Ljudi ponekad posmatraju neki tim i kažu - `Ovi igrači neće funkcionisati u Trouglu. Trougao neće ovde raditi.` To je tako besmisleno", kaže Phil. "Ljudi imaju takav stav prema Trouglu, kao da je kuga. To je potpuno pogrešno. Jednostavno, zahteva određeno vreme".

Ako vam Philova upotreba reči "kuga" deluje previše dramatično, razmotrite ovo: priznati američki esejista i kritičar američke pop kulture Chuck Klosterman je imao priliku da razgovara sa jednim trenerom o Trouglu i razgovor je trajao više od sata, ali tek kada je obećao da će razgovor ostati off the record. Razlog za to? Nije želeo da bude prepoznat kao Triangle kouč, jer se plašio da bi mu to ugrozilo reputaciju. Chuck je iz ovog razgovora zaključio da o trenerima koji vole da koriste Trougao vlada mišljenje da su kruti u svojim principima i nevoljni da prihvate nove saradnke. Kada god se timovi koji koriste Trougao muče u igri, krivica se svaljuje na Trougao. I pošto postoji vrlo mali broj ljudi koji znaju kako (i zašto) Trougao funkcioniše, to onda postaje opšte mesto za kritiku. "Šta god da kažem u ovom intervjuu", kaže taj trener, "niko neće razumeti ovu vrstu napada. Nemoguće ga je objasniti preko telefona". Da je ova tvrdnja tačna, potvrđuje i sam Klosterman, navodeći da i posle nekoliko intervjua sa relavantnim sagovornicima nije načisto kako bi Napad u trouglu trebao da radi.

Neimenovani trener je istakao sledeće:
1. Napad u trouglu se smatra vrstom "flow offense" (https://medium.com/@CoachKj22/the-fl...e-b0ef90ef7ff2), u kome su kretnje igrača najbitniji detalj. Smatra se i "napadom u ogledalu", jer se iste stvari dešavaju na obe strane parketa. Ni jedan od ovih kvaliteta nije unikatan za ovaj napad, nije čak ni neuobičajen.
2. Snaga ovog napada je u tome da svih pet igrača mogu da se menjaju u trouglu i da svaki od njih može da se u određenom momentu pojavi na postu i iskoristi povoljan matchup.
3. Postoje pasovi koji se automatski bacaju, kada igrač primi loptu u određenoj poziciji i protiv određenih defanzivnih postavki protivnika.

U eri Bullsa, tokom 90-ih, ključnu adaptaciju osnovne postavke ovog napada Phil Jackson je napravio tako što je zamenio uloge beku i krilu, tj. igrao sa Jordanom kao krilom, a Pippenom kao bekom. U LA Lakersima slično podešavanje je učinio sa Kobe Bryantom i Lamar Odomom. Ovi igrači bi bili uspešni u svakoj ofanzivnoj postavci, to nije sporno, ali ono što Trouglu daje prednost je ono šta pruža igračima sa manje ofanzivnog potencijala. Većina NBA setova je statična, zahteva od igrača na perimetru da kreiraju svoje šuteve, obično iz driblinga. Konstantno kretanje bez lopte kod Trougla omogućava da i igrači koji šutiraju bez driblinga daju doprinos, i to u okviru svog već postojećeg skill seta. Zato je Trougao toliko pogodovao Johnu Paxonu ili Steve Kerru, pa i Saši Vujačiću i Luke Waltonu. Ne treba vam 4 ili 5 atletski moćnih skorera da bi Trougao funkcionisao. I dvojica su više nego dovoljni, jer Trougao naglašava vrednost igrača uloge.

"Kada sam gledao Oklahoma City Thunder iz sezone 2011/12", reče anonimni trener iz ove priče, "video sam tim koji je kao stvoren da igra napad u Trouglu. Oni su praktično bili Bogom dani da ga igraju". (to je tim u kome su igrali, između ostalih, Kevin Durant, Russell Westbrook, James Harden, Derek Fisher i Serge Ibaka). "Zamislite da na slabijoj strani igraju dva na dva sa Durentom i Westbrookom. Ko bi dođavola to mogao da zaustavi?"

U teoriji, niko. U praksi, svi, jer Oklahoma City nije igrala Trougao. Niko ga nije igrao. A ta činjenica je još manje razumljiva nego sam napad.

Phil Jackson je u CBA vodio Albany Patroons i praktikaovao Flex napad. Prebacio se na Trougao tek kada je postao asistent Doug Collinsu u Chicagu. "Kada sam došao u Bullse, Tex Winter i Johnny Bach su bili pomoćni treneri", kaže Jackson. "Tada nisam bio mnogo upućen u ofanzivne sisteme u NBA. Tex je bio veliki propagator svog napada. U to vreme, imali smo u timu nekoliko neefikasnih plejmejkera. Kyle Macy. Sedale Threatt. Sam Vincent je takođe doveden. I Craig Hodges je bio tamo. Ali, Tex je uvek tvrdio da ti ne treba vrhunski plej da bi pobeđivao u NBA. Ono što je prilično očigledno kada se pogleda moja trenerska karijera je da nikada nisam jurio dominantne plejeve. Jer, kada to uradite, odbrana može da postavi svoju igru tako da vam zaustavi tog momka. Mogu da ga pritiskaju na prenosu i generalno da zatvore svakog kod koga ne žele da bude lopta. To je uvek bila moja defanzivna filozofija protiv igrača tog tipa, posebno John Stocktona ili Isiah Thomasa".

Čini se da je ovo jedan od manje poznatih motiva zbog kojih je Phil Jackson igrao Trougao. Smanjenjem uloge prvog pleja i posedovanjem dva ball hendlera, fokus napada je pomeren ka čeonoj liniji. Ovaj način razmišljanja je u sukobu sa preovlađujućim trendom u poslednjih 5-6 godina u NBA, gde je veliki broj plejmejkera izrastao u superstarove svojih timova i cele lige. Takođe, objašnjava zašto je Trougao nailazio na veliki otpor u Chicagu, sve dok ga Jackson nije preuzeo 1989. godine.

"Doug Collins je imao problema sa Trouglom jer je bio pod velikim uticajem Hank Iba-e, koji ga je trenirao na OI 1972", kaže Jackson. "On je zaista verovao da plej mora biti na polovini terena u momentu kada se upućuje šut na koš, da bi sprečio tranziciju, pa mu se zato nije sviđala ideja o bekovima u ćoškovima terena".

Kada je upitan o razlozima nestajanja Napada u trouglu, Jackson je odgovrio da je to težak napad za nestrpljivog čoveka koji to treba da prenese svojim igračima. "Problem kod Trougla je što moraš igrače naučiti osnovnoj veštini: radu nogu. Gde stojiš na terenu. I ako imaš takvog igrača koji želi da napada koš odmah po prijemu lopte, on će naškoditi ovom napadu". Generalno, Jackson smatra da NBA bezglavo juri od igre na postu. "Košarka evoluira u igru šutiranja trojki. Ne možeš osvojiti prsten igrajući Evropski napad (European Ball Screen Continuity Offense), ono što je Phoenix igrao u periodu oko 2010. godine. Ali izgleda da je to stil koji mnogi kopiraju. Uvek postavljam pitanje: Ko će da poentira sa posta? Unutrašnja igra je i dalje ključ uspeha, čak i ako nemate vrhunske poentere u centarskoj liniji".

Jackson se smatra za arogantnog čoveka. Njegova suruva iskrenost i spremnost da iz dana u dan daje mišljenja ne mareći za posledice doprinose tome. On izaziva ljubomoru među kolegama i izgleda da uživa u tome. Ima vrlo malo sledbenika - za razliku od mnogih velikih i uspešnih trenera, Phil Jackson nije iznedrio ni jednog značajnijeg trenera-naslednika među njegovim pomoćnicima. Nešto poznatija imena su Kurt Rambis i Jim Cleamons. Ni jedan od njih nije igrao Napad u trougu u celini. Uticaj Jacksona na NBA je bio ogroman, ali njegov trenutni i budući uticaj će biti ugašen. Izgleda da neće ostati zapamćen po tome što je najbolje primenjivao Napad u trouglu, već po tome što ga je jedini primenjivao. Ako Trougao zaista umre, umreće sa Phil Jacksonom.

[didžej hel]

samo da dodam na tekst da je bezveze tvrditi kako je "napad u trouglu umro"

 

varijacije i modifikacije na temu (što je potpuno prirodno i normalno, jer basket se menja i evoluira), su koristili ili koriste thibodau, greg popović, steve kerr

to su sad oni koje ja defacto znam a verujem da postoji džumla trenera koji imaju neku svoju verziju

 

sumanuto bi bilo da se 2020e igra isti napad kao sredinom 90ih, kada već igra nije ista.

[madafaka73]

Ovo je tekst is 2015-16 (*edit: pre ce biti jos ranije, mozda 2012-13) koliko se secam. Nisam author, vec samo prevodilac. Ne slazem se ni ja sa nekim stavovima, ali sam pomislio da nije lose ubaciti ga ovde, jer govori o "originalnom" Trouglu, samim tim je i deo kosarkaske istorije. 

Kao sto se vidi is teksta, prica prati razvoj trougla punih 60-70 godina (sa akcentom na dve ere: Bullsa i Lakersa, odnosno jednog trenera koji ih je vodio) i ostavlja dosta prostora za update, sto si ti lepo primetio i naglasio. 

 

Edited July 28, 2020 by madafaka73

[MrTripleDouble]

Azijski Bodiroga, the Lebanes Tiger 🔥

 

[didžej hel]

Here’s a tasty 17-minute YouTube video of nothing but Ewing jumpers. You’re welcome.

 

 

 

 

Ewing also hit perhaps the biggest three in franchise history: the turnaround fall-away triple that sank the Boston Celtics in a do-or-die Game 5 at the old Boston Garden in 1990. Yes, there was a time when the Knicks were in the playoffs, ripping the hearts of Larry Bird and his legion of green goblins.

 

 

 

 

Happy birthday, big guy. Go shoot a couple of threes at your local gym, just to celebrate.

[didžej hel]

This week in Knicks history: Patrick Ewing captures his second gold medal

Big moment for the big fella.

 

 

Not only is Patrick Ewing the best Knick ever, he’s one of the most accomplished basketball players in the history of the United States, as evidenced by the time he won his second gold medal for Team USA 28 years ago this week.

Heading into the 1992 Olympics in Barcelona, Ewing had already cemented himself as one of the best centers in the NBA. Through seven seasons, he was averaging 24 points on 53% shooting, plus 10 rebounds, 3 blocks, 2 assists and 1 steal per game. The not quite 30-year-old Ewing was so good that he got selected to the Dream Team, which steamrolled every opponent leading up to the Gold Medal game against Croatia on Aug. 8, 1992.

Although they ultimately made mincemeat of Croatia with a 32-point shellacking, it was the closest any team came to beating the Dream Team that year; the U.S. beat their opponents by an average of 44 points throughout the tournament. Croatia was able to keep it under 40 thanks to a roster that featured NBA talent like Drazen Petrovic and Toni Kukoc.

As a matter of fact, the U.S. was only up by a single point at the end of the first quarter, and actually found themselves losing, 25-23, early in the second. But the Dream Team pulled away soon after, outscoring Croatia by a combined 33 points in the second and third quarters, thanks in large part to an insane front line featuring Ewing, David Robinson, Karl Malone and Charles Barkley, all in their primes.

Ewing, who averaged 11.8 points and 5.2 rebounds per game for the tournament, stepped it up in the Gold Medal match. His 15 points (on 6-10 shooting) was third highest on the team, behind only Michael Jordan and Barkley. He also grabbed 6 rebounds and added 1 steal in just over 21 minutes of play. Overall, Ewing hit 62% of his shots in the summer of ‘92. He also ended the tournament with 10 total blocks (second on the team, behind only Robinson’s 11) and 6 steals.

With the victory, Ewing became a two-time gold medalist — he had also taken home the gold at the 1984 Olympic Games in Los Angeles, while still a Georgetown Hoya.

“It was a once-in-a-lifetime experience,” Ewing proudly recalled during an interview with Mike Lupica in 2012. “We all sacrificed our abilities to become a great team. When you’re playing in the Olympics, you’re playing for the country. You have the whole country behind you.”

 

Somehow, someone failed to respect the legacy of Ewing’s gold medal performance. Earlier this year, the big man revealed that both of his Olympic gold medals, and his NCAA championship ring, had been stolen by burglars.

“My house got broken into in New York, and at one point they stole my medals,” Ewing said. “So I called Jerry Colangelo [former USA Basketball chairman], and he was great to be able to get me two replacement medals.”

As for the ring, the idiot that stole it tried to sell the historic piece of jewelry on eBay, and Ewing was ultimately able to retrieve it. So heed this word of advice: if you’re going to steal memorabilia from an extremely famous athlete, don’t put it up for sale on eBay.

Now let’s all wish Ewing a belated happy birthday and enjoy some highlights from his gold medal-winning performance in 1992.

 

 

[didžej hel]

 

[freethrow]

 

[Shunsuke Nakamura]

https://telesport.telegram.hr/price/1984-godina-nba-revolucije/

[didžej hel]

u nedelji knicks-blazers prijateljstva:

 

 

The Strickland: An Original

 

Aug 19 

Written By Prez and Matthew Miranda

An ode to one of the best NYC point guards ever, who barely got a shot on his home team but left an enduring legacy

 

https://www.thestrick.land/strick/the-strickland-coming-home

 

 

 

[freethrow]

 

[Ne sam Safete]