Jump to content

Vox Populi - Vox Dei


MetalHead

Recommended Posts

5 minutes ago, Malkolm Brogdon said:

Mogu da se kladim da bi ovo isto pisali ljudi iz 1860. za svoj period da su zivi danas.

Moguce, za ljude iz 1860. je i struja bila novost, vesti iz istog su saznavali sa velikim zakasnjenjem i Darvin je bio tamo neki cudak koji plovi oko sveta i skuplja insekte, dok su severnoamericki starosedeoci ziveli u mnogo vecem broju i na mnogo vecoj teritoriji, Afrika je jos uvek bila poprilicno neistrazena, a parna masina je bila vrh tehnologije.....

Ali se tezilo napretku kako u tehnoloskom, tako i u duhovnom pravcu pa imas prilican broj knjizevnih, muzickih, likovnih, filozofskih... dela iz tog perioda.

:default_coffee:

 

 

 

  • Like 2
  • Thanks 1
Link to comment
Share on other sites

13 minutes ago, Clash said:

Sto bi reko Terza, bumeri aj sase pomerite i pustite decu na miru.

Odrasli smo na Branku Kockici, Smogovcima i Opstanku, slusali EKV i Azru, ovaj grad je nekada bacao svetla daleko, spavali na klupama, i onda se poubijali medjusobno kao najgori primitivci i divljaci.

Ostavili deci golu kurcinu jer neki drugi su krivi a mi nismo, mi smo samo nosili Ferari zastavu.

I onda ovde seremo kao Springstin about Glory days.

Jugoslavija sa Beogradom na celu nekada je bila svet.

 

U njujorškom teatru La MaMa na East Villageu, prije dvije godine, legendarni mjuzikl Kosa (Hair) proslavio je 50 godina od prvog izvođenja, odnosno praizvedbe u Public Theateru Josepha Pappa (oktobar 1967). Predstava je potom debitovala na off-off Broadwayu u aprilu 1968. godine, a onda stigla i na redovni repertoar ovog pozorišta.

U Beogradu, samo godinu poslije Broadwaya, 19. maja 1969. godine, izvedena je četvrta Kosa na svijetu, odmah poslije New Yorka, Londona i Minhena, i prva u nekoj socijalističkoj zemlji. Ostalo je istorija. U ovom slučaju slavna i ne samo pozorišna.

kosa-predstava-830x0.jpg

  • Like 4
Link to comment
Share on other sites

9 minutes ago, DameTime said:

 

Ali nije definisano. Ko je taj koji odlučuje o tome da je Pink Floyd iznad ovog ili onog, ili da je Prijovićka dno kace muzike? I to što ti navodiš je, opet, veoma arbitrarno. 

 

Naravno da svako od nas nekom umetniku pridaje veću vrednost i smatra njegovo stvaralaštvo bitnijim u toj oblasti. U to ne ulazim. Ono u šta ulazim je prebacivanje osobina koje se pripisuju tom umetniku koji nas nervira, ljudima koji ga prate. 

 

Dakle ne može neko da kaže da su mladi govna jer slušaju Nuccija ili Prijovićku, ili da je to direktan razlog što AV nikako da sjaše s vlasti. I onda obavezno ide red lamenta kako je pre 30 godina (u vreme ratova valjda) sve bilo mnogo bolje itd. A usred toga kad je sve bilo mnogo bolje došli su žuti ljudi radikali koji nas jebu već tih 30 godina i ne planiraju da se zaustave.

 

Sad se vidim ubacila još jedna varijabla, a to je regulacija emocija muzikom. Možeš misliti, u kom emotivnom stanju neko sluša Prijovićku, a u kom Springstina. Iskreno rečeno, ako nekom narodnjaci pomažu da se oseća bolje sam sa sobom, ne bude depresivan, sjeban zbog države u kojoj živi i svega - neka ga! 

 

Plus tu postoji momenat da što su više ljudi investirani u posao i faks, se manje imaju volje da se intelektualno investiraju u umetnost. Dakle umetnost više ne služi za analizu i buđenje svesti nego su više usmereni na konzumerizam i "guilty pleasure" sadržaj. Ali to je potpuno nova tema.

Jbg, Betoven je bio gluv k`o top pa je nekome umetnicko delo

 

 

dok je nekome svirao na svadbi `90ih.

Ima nesto i do obrazovanja.

:default_coffee:

  • Ha-ha 1
Link to comment
Share on other sites

1 minute ago, Selina said:

Jugoslavija sa Beogradom na celu nekada je bila svet.

 

U njujorškom teatru La MaMa na East Villageu, prije dvije godine, legendarni mjuzikl Kosa (Hair) proslavio je 50 godina od prvog izvođenja, odnosno praizvedbe u Public Theateru Josepha Pappa (oktobar 1967). Predstava je potom debitovala na off-off Broadwayu u aprilu 1968. godine, a onda stigla i na redovni repertoar ovog pozorišta.

U Beogradu, samo godinu poslije Broadwaya, 19. maja 1969. godine, izvedena je četvrta Kosa na svijetu, odmah poslije New Yorka, Londona i Minhena, i prva u nekoj socijalističkoj zemlji. Ostalo je istorija. U ovom slučaju slavna i ne samo pozorišna.

kosa-predstava-830x0.jpg

I ja sam nekad bio visok 2 metra, plave oci, gusta kosa.. sad me stekaju ledja i koleno, celav, redovni pregledi prostate, jedina sreca pa mi auto nema plivajuci zamajac.

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

3 minutes ago, Clash said:

I ja sam nekad bio visok 2 metra, plave oci, gusta kosa.. sad me stekaju ledja i koleno, celav, redovni pregledi prostate, jedina sreca pa mi auto nema plivajuci zamajac.

U boljem si stanju nego Joe Strummer, pa se on ne zali.

Do duse - preplatnik nije trenutno dostupan.

:default_coffee:

  • Ha-ha 1
Link to comment
Share on other sites

10 minutes ago, Selina said:

Jugoslavija sa Beogradom na celu nekada je bila svet.

...

 

6 minutes ago, Clash said:

I.. sad me stekaju ledja i koleno, celav, redovni pregledi prostate...

 

Baš kao i Srbija.

 

Leđa i kolena pukli od nesaginjanja.

Ćelava od "too Džajo" tretmana.

Prostatu joj čekiraju svako malo.

  • Like 1
  • Ha-ha 1
Link to comment
Share on other sites

Nije ova diskusija klasicna bumerska nase vreme bilo bolje klinci su govna.

 

Iako jeste tako 😄

 

Ali da ostavimo trenutno to po strani. Muzika generalno i domaca i strana (ja ne mislim nista dobro u Yu roku, da se razumemo) je objektivno u ambisu u poredjenju sa muzikom od pre 20-60 godina i pre.

 

Ovo nema veze sa mojim ili bilo cijim ukusom, ovo je objektivno tacno, ukoliko ne promenimo definiciju muzike. Onda moze da se raspravlja o ukusima opet, jer mnogi pravci koji su danas mejnstrim i dominantni ne kvalifikuju u muziku uopste.

 

Ovde je Brogdon na prvom mestu izneo neke stavove sa kojima se sustinski ne slazem, ali je ispod radara prosla jedna njegova stavka sa kojom se zapravo potpuno slazem i koja sledstveno rusi sve ono sto je prethodno rekao 🙂

 

A to je da se attention span odnosno vreme paznje koje imaju mladi danas neprekidno smanjuje i ono je znacajno krace nego pre samo deceniju ili dve.

 

Upravo u tom grmu lezi zec - zbog slabijeg fokusa i krace paznje, kao i zeljom da se bude prihvacen koja je dominantna u formativnim godinama, mladi su danas mnogo podlozniji vrlo prostoj i prizemnoj propagandi koja im se u formi kratkih isecaka plasira na drustvenim mrezama na kojima provode najveci deo dana.

 

Zbog toga mladi danas JESU konzervativniji nego sto su bili pre 10-20 godina, i Gen Z je verovatno prva takva generacija posle jako dugo vremena, ako i ikad.

  • Like 3
Link to comment
Share on other sites

24 minutes ago, McLeod said:

 

Ovde je Brogdon na prvom mestu izneo neke stavove sa kojima se sustinski ne slazem, ali je ispod radara prosla jedna njegova stavka sa kojom se zapravo potpuno slazem i koja sledstveno rusi sve ono sto je prethodno rekao 🙂

 

A to je da se attention span odnosno vreme paznje koje imaju mladi danas neprekidno smanjuje i ono je znacajno krace nego pre samo deceniju ili dve.

Aj me kvoutuj, mozda sam pisao pijan ili drogiran pa se ne secam.

 

Mislim nije da se ne slazem, al mi bas nije jasno kakve to veze ima sa muzikom.

Link to comment
Share on other sites

4 minutes ago, Malkolm Brogdon said:

Aj me kvoutuj, mozda sam pisao pijan ili drogiran pa se ne secam.

 

Mislim nije da se ne slazem, al mi bas nije jasno kakve to veze ima sa muzikom.

 

Ajde probacu posle, mozda je i neko drugi to rekao, ali cini mi se da si ti.

 

Ima veze i sa muzikom, pesme su sve krace, neki Stairway to Heaven (prvi mi pao na pamet) ne moze da nastane jer taj storytelling se gubi, nema vremena za to, odmah se krece jako u pesmu jer moraju da te uhvate sa prvim bitovima, refren nastupa nikad ranije u istoriji muzicke industrije i ponavlja se do besomucnosti, a sam muzicki izraz je groteksan, odnosno vec prelazi u negaciju samog sebe.

 

To i dalje moze da bude forma umetnosti naravno, ali muzika bas nategnuto.

Edited by McLeod
Link to comment
Share on other sites

35 minutes ago, Malkolm Brogdon said:

Mogu da se kladim da bi ovo isto pisali ljudi iz 1860. za svoj period da su zivi danas.

 

To zavisi od teme. Ovde govorimo o intelektualnim i društvenim dostignućima jednog društva, ali niko nije napisao da je bilo idealno. Spomenuo si godinu koja spada u Viktorijansko doba, koje je poznato po industrijskom napretku, književnosti, demokratizaciji društva, Darvinovoj aktivnosti i tome slično. Možemo sad malo i o higijeni...

 

Pomenuti Darvin se zalagao za to da se treba kupati i održavati ličnu higijenu, ali se navodno kupao samo jednom nedeljno. Što se tiče londonskih ulica, one su stalno bile vlažne, ali ne samo od kiše. Pošto mnoge kuće nisu imale toalete kakvi su danas, može se lako pretpostaviti šta je teklo ulicama, Temza se pretvorila u kanalizaciju, a samo dve godine ranije su imali epizodu poznatu kao Great Stink. Bilo je tu i epidemija kolere i još nekih bolesti, ali je viktorijanstvo ipak poznato po drugim stvarima. Ako pogledamo Evropu kao celinu, mnoge bolesti su se lečile pomoću pijavica ili puštanjem krvi kada su izmišljeni periodni sistem elemenata, sijalica i automobil, a kada su stvarali Van Gog, Gete ili Betoven. Nije sporno da je pomenute izumitelje ili umetnike lečio lekar koji bi se danas mogao porediti sa kasapinom ili mučiteljem, da ne bi bilo prijatno sedeti do njih u današnjem punom autobusu (naročito leti), da bi nam lakše palo da nas neko prebije nego da odemo kod njihovog zubara, da su danas izlečive bolesti tada značile da je vreme za pisanje testamenta i tome slično, ali činjenica je da njihovi izumi i dela i danas žive.

 

Ako bi mi neko ponudio vremeplov kako bih posetio tadašnju knjižaru, prihvatio bih bez razmišljanja, ali da mi je destinacija tadašnja lekarska ili stomatološka ordinacija, pobegao bih glavom bez obzira. Ovo važi i za mnogo manje davne periode.

Link to comment
Share on other sites

Koja su vremena bila bolja...

Uzmimo recimo film. Neki kritcari kazu da je poslednji veliki film Let iznad kukavicijeg gnezda. Ja se ne bih slozio, ali je fakat da na svim relevatnim listama za najbolje fimlove svih vremena stariji filmovi zauzimaju veci deo liste. Pogledajmo nas film. Nisam skroz siguran, ali mi se cini da su jedne godine pocetlom osamdesetih u Puli na festivalu bili Samo jednom se ljubi, Sjecas li se Doli Bel i Ko to tamo peva. Mozda u dve godine, nebitno. Remek dela. Da, snimalo se i tada djubre, tipa Hajde da se volimo. Ali, stvarali su se i genijalni filmovi, kako u svetu, tako i kod nas. Sta  danas dominira u filmu. Jebeni Marvelovi junaci i kompjutersko divljanje.

Danas na svakom cosku ima mladih gitarista koji jedu gitaru i koji ce sav Hendriksov opus skinuti do perfelcije za jedno popodne. Brzi su, tehmicki sjajni... Mogubli da se uporese da Dzimijem? Naravno da ne. Vreme u kome se Hendriks pojavio, novotarije koje je uveo, revolucija u imidzu, sviranju...

Meni je mnogo bolje kad mi dete istrči napolje i igra se po parku i dvoristu nego kad zgrabi telefon i igra se ili razmenjuje glupave klipove.

Cesto pominjem pricu drugara koji kaze da mu sin ne gleda strane filmove jer ga mrzi da čita prevod.

To je nama nasa borba dala...

Edited by berti
  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

1 hour ago, DameTime said:

 

Ali nije definisano. Ko je taj koji odlučuje o tome da je Pink Floyd iznad ovog ili onog, ili da je Prijovićka dno kace muzike?

 

ljudi koji razumeju vrednost xy muzike u nekoj progresiji koja se desava & njen kulturoloski uticaj na drustvo & pojedinca, bilo da su profesionalci ili ljubitelji.

 

ljudima kojima je milic od machve i dragan maleshevic tapi, arguably jednak da stane u isti razgovor sa kazimirom maljevichem, moneom ili koonsom, je neznalica i to je otprilike sve sto posteno treba reci na temu.

 

ko je taj koji odlucuje da je biftek iznad vuchicevog parizera? neko ko se razume u hranu i ukuse i nutritivne vrednosti, ili pak samo instinktivno oseca da je biftek puuno bolji od vuletovog parizera u svakom jebenom smislu.

 

kada slusas djubre od muzike, to je tvoj problem; kada krenes da ubedjujes ljude  da je to relativno jednako vredna muzika, onda ucestvujes u necemu kontraproduktivnom za drustvo a svaksko besmislenom i obmanjujucem 🍉

  • Like 10
  • Thanks 1
Link to comment
Share on other sites

11 minutes ago, Helena said:

Zaboravljam da napišem za mene krucijalnu stvarnu u ovoj mini debati-Sprigstin je kesa od muzičara, vazda i bio plus mačo fazon od kog mi se uvek povraćalo  🤮

 

Evo da se upise 10.11.2023. u istoriji foruma da su se Helena i McLeod oko bilo cega slozili.

  • Ha-ha 1
Link to comment
Share on other sites

Narodna muzika nekad i narodna muzika sad su dva različita pojma i imaju tačno definisanu granicu u vremenu, koja se zove Lepa Brena.

 

Vlastimir Pavlović Carevac je vodio Narodni orkestar Radio Beograda do svoje smrti 1965. i postavio standarde u prikazu narodne muzike na radiju i docnije televiziji Beograd. Prvo i osnovno, izvođač je morao da zna da peva. Kao drugo, sa televizijom je došao i izgled na ekranu, tj. ukusno oblačenje, od narodnih nošnji koje su nosile Anđelija Milić i Ksenija Cicvarić do odela i kravata Mileta Bogdanovića i Cuneta Gojkovića. Kasnije, po Carevčevoj smrti orkestar preuzima Rade Jašarević, koji otvara prostor da Silvana Armenulić, Lepa Lukić, Mira Vasiljević, Vasilija Radojčić pevaju u savremenoj odeći a ne više samo u narodnoj nošnji, za Gvozdena Radičevića, Tozovca, Dragoslava Mihajlovića Kanarinca, pa i nešto mlađe Miroslava Ilića i Šabana Šaulića kravata i odelo su ostali, uz povremenu narodnu nošnju. Pravila su bila dobar glas, znanje pevanja i ukus na sceni.

 

Pratili su se i promovisali i pevači iz redova nacionalnih manjina koji su pokrivali ta tri uslova, Muharem Serbezovski, Esma i Usnija Redžepova, Funtinjora Lunga (iliti Izvorinka Milošević)...

 

Sarajevo je takođe imalo jaku narodnu scenu, ali i oni su pratili "dobar glas, znanje pevanja i ukus na sceni", pogledati pod Safet Isović, Nada Mamula, Zaim Imamović, Nedeljko Bilkić, doktor Himzo Polovina (da, lekar specijalista, neuropsihijatar, a takođe i jedan od najboljih pevača narodne muzike u Jugoslaviji).

 

Šta su radili oni koji nisu imali glas i znanje pevanja "za radio"? Pa ništa, za njih su ostale kafane po Ibarskoj i ostalim magistralama, šatre za svadbe i ispraćaje. Svaki grad u Srbiji i Bosni je imao svoje lokalne pevače i bendove koji nisu stizali do radija ali su na takvim mestima bili mega popularni u okrugu svog sela. Uz malo sreće, takvi su snimali za manje kuće poput Diskosa iz Aleksandrovca ili Diskotona iz Sarajeva.

 

Sad, oni koji ne znaju da pevaju, a hoće tim da se bave, moraju u kafani da privuku pažnju na drugi način, a to je najčešće bilo podilaženjem niskim strastima, da ne kažem seksu, bilo kroz reči pesme kao Milica Ostojić Trofrtaljka ili Snežana Jovanović Šikica, bilo kroz mini suknje, jahanje harmonikaša, vrtenje kukovima (takozvano "mešanje") pa sve onoga što se tih godina zvalo "raspremanje", a danas striptiz do gole kože. Jebiga, važno je da mušterije popiju i plate što više gazdi kafane, a takvi "pevači" a naročito "pevačice" su bili jak mamac za posećenost, a samim tim i prihode, kafana.

 

Najveći ekstrem za to doba, a jedno vreme i najveće ime Ibarske magistrale je bio Dušan Ilić, koji je pod imenom Dušica Ilić i oblačeći se kao žensko sa perikom duge kose, izvodio scene pevajući po kafanama uz "raspremanje", pa se mnoga mušterija zagrcnula kad prvi put vidi da žensko skine donji veš a ispadne muški polni organ. Posle je to ispao štos koji je mnoge privlačio u kafane gde je Dušan ordinirao, sve to naravno dok se štos nije izlizao i prestao da bude štos. No za Dušana nije bilo zime, tridesetak godina posle je opet postao mega popularan, ovaj put kao "balkanska proročica" Kleopatra.

 

A onda su i ti pevači, sa snimanjima i sitnim tiražima Diskosa i Diskotona, dobili svoj medijski prostor na lokalnim radio stanicama Srbije i Bosne, u emisijama "Želje, čestitke i pozdravi..." koje su brzo postale dobar izvor prihoda malih radio stanica, jer su se ta naručivanja i pesme plaćale. Pogotovo u jesenje doba svadbi i septembarskih ispraćaja u vojsku, lokalne radio stanice su se šurile od para a pevači koji nisu mogli do Radio Beograda su se konačno umesto samo u svom selu mogli čuti svuda po državi.

 

E onda su došle osamdesete i Milovan Ilić Minimaks pravi najveću priču jugoslovenske scene, prihvatajući da osrednju kafansku pevačicu Fahretu Jahić progura na televiziju, sa sve svim "kafanskim" seksualnim atributima koje gore nabrojah. Minići, bacakanje nogama na sceni, jahanje harmonikaša, sve to na televiziji u udarnim terminima koje je vodio Minimaks trebalo je da budu štos da se publika žešće nasmeje i odmah potom zaboravi na to.

 

Kao što kažu Englezi, that plan spectacularly backfired.

 

Narod naviknut na televiziji na Silvanu i Lepu Lukić odjednom na njoj vidi sve ono što se kao "zabranjeno voće" gledalo u kafanama i na to reaguje (da pozajmim reči jednog forumaša) kao keruša u teranju. Sve što je bilo zabranjeno na TV sad je dozvoljeno, Brenina popularnost raste do visina a probija sve visine ovom slikom na naslovnoj strani "Novosti 8":

 

(slika 18+ pa ide u spojler)

Spoiler

COAWSqpXAAA7bgd.jpg

 

To izdanje je bukvalno razgrabljeno u petostrukom tiražu.

 

Tada je brana pukla, publika je tražila još više toga i TV producenti su popustili pa je sve više kafanskih pevačica dobilo prostor na TV i u novinama, ne da pevaju nego da sevaju minićima i uskim kipećim majicama.

 

Minimaks pokušava ponovo na isti štos da progura Gordanu Adamov, iliti Lepu Lanu ali ta puška samo jednom puca. Iz tog seksi talasa na vrh isplivavaju klinke koje nije bilo blam da se raskomote na sceni, pre svih Svetlana Veličković i Dragana Mirković, koje postaju predvodnice tog pokreta koji će još više dobiti na snazi devedesetih pojavom privatnih televizija Pink i Palma koje su, isto kao kafedžije sedamdesetih, radi sopstvene zarade a na jako širem polju delovanja do maksimuma isforsirale "skidaj se i vrti dupetom" stav u narodnoj muzici koji je sa raznoraznim Pink i Grand zvezdama i zvezdicama opstao do danas kao dominanta, dok su pevači i pevačice stila šezdesetih i sedamdesetih izumrli kao dinosaurusi.

 

Zakon evolucije, opstaju najprilagodljiviji.

  • Like 12
  • Thanks 7
Link to comment
Share on other sites

Da bismo izbegli raspravu o tome da li je bilo bolje roditi se šezdesetih, sedamdesetih, osamdesetih, devedesetih ili u ovom veku, namerno ću ići malo dalje u istoriju. Pretpostavljam da su mnogi videli vest da je juče prodata slika Paje Jovanovića, a evo kako izgleda njegova najskuplje prodata slika (Ukrotitelj zmija):

 

rdLk9kpTURBXy80NGE3NWYyN2U5YjZmZjEyNzIzO

 

 

Ova slika datira iz 1887. godine. Znamo kakav je bio 19. vek i šta se tada dešavalo, ali koliko god nekima zaostalo deluje tadašnje društvo bilo gde u svetu, evidentno je da je iznedrilo i ovo delo i ovog autora.

 

A evo kako je jedan drugi Jovanović, ovog puta vajar Đorđe, stvorio „Miris ruža”, i to baš u godini kada je počeo Prvi svetski rat:

cd95b05245ba13b2e4ab98da99ca429f.jpg

 

 

Šta nam sve ovo govori o umetnosti kraja 19. i početka 20. veka? Istoriju uglavnom znamo, bar u kratkim crtama, ali se čini da je estetika bila na mnogo višem nivou.

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

5 hours ago, Selina said:

Bitlsi i Metalika ne znaju ko su ove srpske umetnice, kako mogu da se porede sa stvarima i pojavam koje ne poznaju?

Ne znam ni ja ko je ova boldovana, Brenu "prepoznajem".

 

Ne znaš Prijovićku? Auuuu 😀

 

Šalu na stranu, gđa je rasprodala sve arene i sportske hale u kojima je gostovala prethodnih meseci, mnoge po više puta (BG valjda 4-5 koncerata, ZG isto ili čak i više nastupa za redom). I kaže meni jedan kolega, da čuješ, da vidiš, šou, haos, top. Kolega nije klinac, ima blizu 40 god.

Pustim ja neku njenu pesmu... Pa mislim, možda ja ne slušam tu vrstu muzike među kojom možda ima šta muzički kvalitetno ali ovo je dno. Kad kažem kvalitetno, pre svega mislim tehnički aspekt, da je ispravno odsvirano, da tekst ima ikakvog smisla, da je otpevano dobro itd. Ukus nema veze sa ovim nabrojanim

E pa Prijovićkina pesma koju sam čuo (najveći borj pregleda na yt) je užas. Tekst jao majko, muzika - tjah, pevanje.... plač od muke. Ona prosto nema glas.

 

Link to comment
Share on other sites

24 minutes ago, shonke said:

 

Ne znaš Prijovićku? Auuuu 😀

 

Šalu na stranu, gđa je rasprodala sve arene i sportske hale u kojima je gostovala prethodnih meseci, mnoge po više puta (BG valjda 4-5 koncerata, ZG isto ili čak i više nastupa za redom). I kaže meni jedan kolega, da čuješ, da vidiš, šou, haos, top. Kolega nije klinac, ima blizu 40 god.

Pustim ja neku njenu pesmu... Pa mislim, možda ja ne slušam tu vrstu muzike među kojom možda ima šta muzički kvalitetno ali ovo je dno. Kad kažem kvalitetno, pre svega mislim tehnički aspekt, da je ispravno odsvirano, da tekst ima ikakvog smisla, da je otpevano dobro itd. Ukus nema veze sa ovim nabrojanim

E pa Prijovićkina pesma koju sam čuo (najveći borj pregleda na yt) je užas. Tekst jao majko, muzika - tjah, pevanje.... plač od muke. Ona prosto nema glas.

 

Ono i Mirko Pajcin, medj` Srbljem poznat kao Baja Mali Knindza rasproda Tasmajdan, a i Spens u Novom Sadu je redovno pun kad drzi kpncerte pa ga to ne cini umetnikom vec vise govori o njegovim "obozavaocima" i nji`ovom nedostatku kriterijuma, a i sluha. O Zaretu, Gociju, Jandrinom jatu, Lazi/u Magistrali da ne govorimo.

Uglavnom mladje generacije.

:default_coffee:

 

Link to comment
Share on other sites

30 minutes ago, DJ_Vasa said:

 

Šta nam sve ovo govori o umetnosti kraja 19. i početka 20. veka? Istoriju uglavnom znamo, bar u kratkim crtama, ali se čini da je estetika bila na mnogo višem nivou.

 

Ima nesto:

U novo doba umetnik je postao zlatoljubac, a delo je iščezlo u korist proizvoda.

 

...mozda cu da pronadjem ceo tekst

Link to comment
Share on other sites

24 minutes ago, Mama_mia said:

 

Ima nesto:

U novo doba umetnik je postao zlatoljubac, a delo je iščezlo u korist proizvoda.

 

...mozda cu da pronadjem ceo tekst

 

Nisu baš svi takvi umetnici, niti su svi umetnici (bili) siromašni. Koliko sam čitao, Paja Jovanović je imao sasvim dobre prihode. Pretpostavlja se i da Mikelanđelo nije imao finansijskih problema. Isto važi i za mnoge pisce, koji relativno lako i brzo dobijaju honorare za knjige.

 

Ne znam koliko se likovi kao Aca Lukas ili Keruša mogu nazvati umetnicima. Mogu oni da zarade ukoliko neko plati da ih sluša, što nije nezakonito, ali da su umetnici – jok.

Link to comment
Share on other sites

4 minutes ago, DJ_Vasa said:

 

Nisu baš svi takvi umetnici, niti su svi umetnici (bili) siromašni. Koliko sam čitao, Paja Jovanović je imao sasvim dobre prihode. Pretpostavlja se i da Mikelanđelo nije imao finansijskih problema. Isto važi i za mnoge pisce, koji relativno lako i brzo dobijaju honorare za knjige.

 

Ne znam koliko se likovi kao Aca Lukas ili Keruša mogu nazvati umetnicima. Mogu oni da zarade ukoliko neko plati da ih sluša, što nije nezakonito, ali da su umetnici – jok.

 

pa da, tekst i ne kaze da je nuzno biti siromasan da bi bio umetnik, vec da danas cak i ako si dobrostojeci, opet gledas da udovoljis onome sto se trazi, a ne onome sto cini umetnost i ne podleze opstem ukusu...

Od ovih koje si naveo i mnogih koji su pomenuti, ne dobijes Stendalov sindrom. Mislim licno ti ne dobijes, ali....

 

....Ali ocito da neko od pojave tih likova, lukasa i ostalih, mozda zaista pocne da se trese i dobije hiperkulturemiju (wiki). Zaista mozda padnu u trans od kolicine `kulture` i kulturnog uzdignuca. Posle se jos i posvadjaju s neistomisljenicima. Ali verujem malo je potonjih tako da...

Link to comment
Share on other sites

1 hour ago, shonke said:

 

Ne znaš Prijovićku? Auuuu 😀

 

Šalu na stranu, gđa je rasprodala sve arene i sportske hale u kojima je gostovala prethodnih meseci, mnoge po više puta (BG valjda 4-5 koncerata, ZG isto ili čak i više nastupa za redom). I kaže meni jedan kolega, da čuješ, da vidiš, šou, haos, top. Kolega nije klinac, ima blizu 40 god.

Pustim ja neku njenu pesmu... Pa mislim, možda ja ne slušam tu vrstu muzike među kojom možda ima šta muzički kvalitetno ali ovo je dno. Kad kažem kvalitetno, pre svega mislim tehnički aspekt, da je ispravno odsvirano, da tekst ima ikakvog smisla, da je otpevano dobro itd. Ukus nema veze sa ovim nabrojanim

E pa Prijovićkina pesma koju sam čuo (najveći borj pregleda na yt) je užas. Tekst jao majko, muzika - tjah, pevanje.... plač od muke. Ona prosto nema glas.

 

Muzicka scena je toliko siromasna da nista nije cudno. Tejlor Svift je trenutno najveca muzicka zvezda, prisutna 15+ godina, a sada je postala boginja u vakuumu. Nikada pre toga u istoriji muzike takav pop paket nije bio na vrhu. Da je u prajmu bila osamdesetih bila bi rang ispod Pole Abdul za koju niko mladji od 30 nije cuo.

  • Like 1
  • Tuzno 1
Link to comment
Share on other sites

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...