Čaj, kava i začini

[ironside]

U želji da donekle obnovim teme s pokojnog foruma, manjak kojih ovdje primjećujem, odlučio sam ih objediniti, te stoga dajem skupno ime tom svetom trojstvu.

Pravi čajevi (Camellia sinensis), a ne kojekakve kamilice, mente i šipkovi; kava (Arabica), a ne kavovine tipa Kneipp ili cikorija; pravi začini starog svijeta, znači oni kojima je domovina Indijski ocean, a ne začinsko bilje, o tome bih volio da pišemo, no od svega me najviše zanimaju vaše priče: o čaju, kavi i začinima. Načini na koji su putovali, kako je zbog njih otkriven Novi svijet te koja su naša iskustva s putovanja, gdje smo kupovali začine i kavu, gdje smo popili najbolji čaj...

Mentalist Patrick Jane uživa u Lapsang Souchongu, čaj piju svi James Bondovi i John le Carréovi šefovi s Circusa, Old man iz Pawn Stars voli Kopi Luwak. O čaju, kavi i začinima je napisano više priča i romana, negoli o ljubavi ili ratu.

 

Čaj uvijek treba biti svjež, kavu nažalost već neko vrijeme ne pijem, a začine (imam kolekciju od preko 250 primjeraka, zadnje iz Maroka i sa Zanzibara) stalno obnavljam.

 

Da počnemo s pričom o čaju, preuzetom sa starog foruma:

 

Jako volim Darjeelinge, pa sam u ovo tmurno jutro pristavio Margaret's Hope, kupljen nedavno u Palais des Thés na Stephanie.

 

Malo sam znao o toj plantaži, pa sam se zainteresirao.

Priča ide ovako: plantaža je osnovana 1830. kao Bara Ringtong Estate i tako se zvala sve do 1927. U posjet ocu, vlasniku plantaže stigla je iz Engleske kćer Margaret i zaljubila se u tamošnje vrtove čajevca. Prije povratka u domovinu, Margaret se zavjetovala da će se vratiti, ali avaj! zaradila je neku tropsku bolest i preminula na brodu za vrijeme puta. Ožalošćeni otac je posjed preimenovao u čast svoje kćeri i njene ljubavi prema tim podhimalajskim vrtovima.

 

Temperatura vode 95^o, miruje 3-5 minuta.

 

No, uz priču, na stranici Margaret's Hope Estate našao sam i ovaj recept (ostavljam ga u originalu), a koji će sigurno zainteresirati ponekog.

 

Darjeeling Tea Spice Rub for Fish

Ingredients:
4 Tbsp. Darjeeling Tea, finely ground
3 Tbsp. light brown sugar
1 tsp. ground cinnamon
1 tsp. ground coriander
1 tsp. ground cumin
½ tsp. salt
½ tsp. freshly ground black pepper
½ tsp. cayenne pepper
½ tsp ground ginger
½ tsp turmeric

In a small bowl, mix together all of the ingredients. This rub can be stored in a tightly covered container for up to 1 month.

[...]

Volim cinnamon, jedan od dozvoljenih zacina na ovom topiku. Trosim ga skoro svakodnevno u malim dozama. Ponekad toliko malim da se ne osjeti ali ne propustam. Citao sam da ima anti-inflamatory dejstvo i snizava krvni pritisak. 

 

Uz kurkumu, koju takodje mikro i makro trosim u sve i svja, danas sam kupio i asafoetidu za moje indijske daal (lentil) recepte. Jedna tarka daal ce da padne ovih dana.

[ironside]

On 3/31/2020 at 1:35 AM, Honey Badger said:

Volim cinnamon, jedan od dozvoljenih zacina na ovom topiku. Trosim ga skoro svakodnevno u malim dozama. Ponekad toliko malim da se ne osjeti ali ne propustam. Citao sam da ima anti-inflamatory dejstvo i snizava krvni pritisak. 

 

Uz kurkumu, koju takodje mikro i makro trosim u sve i svja, danas sam kupio i asafoetidu za moje indijske daal (lentil) recepte. Jedna tarka daal ce da padne ovih dana.

 

Čekaj, pa nisam ja ovdje nekav začinski policajac ili mula/rabin koji određuje koje pisanje o začinima je halal/kosher, a koje nije. Ograničiti se samo na 'prave', klasične začine, one s Molučkih otoka, tj karanfilić (clove), muškatni oraščić (nutmeg), cimet (cinnamon) i, naravno papar značilo bi izostaviti šafran, đumbir, kardamom, kasiju, kim, korijandar, kurkumu, sezam i mirijadu drugog što smatramo začinima Staroga svijeta.

Razlog zbog kojeg sam možda prerigidno nastupio u uvodnom postu je što nisam želio da na temi o tom krajnjem luksuzu kojem se čovjek utiče (čaj, kava, začini), a bez kojih se može preživjeti, pojave kojekakvi travari koji bauljaju planinama u potrazi za ljekovitim i 'ljekovitim' biljem, pa od toga vari kojekakve 'čajeve'. Ako hoće pisati o travarstvu, neka si otvore zasebnu temu, na koju ja sigurno neću zalaziti.

...............................................................

 

No, back to the point. Đenoveški trgovac i pustolov Kristofor Kolumbo (Cristóbal Colón) napustivši rodni grad traži sponzore među vladarima evropskih pomorskih sila u nakani da do Indije dođe ploveći na zapad, a ne mukotrpnim i pogibeljnim putem na istok. Godinama je dodijavao portugalskom kralju, pa je digao ruke i otišao Ferdinandu Aragonskom i Izabeli Kastiljskoj, koji su se upravo riješili Maura, a potom i Židova, lukavo procijenivši da će im trebati pouzdan pomorski put do bogatstava Orijenta. Španjolskim vladarima bilo je jako stalo do zlata i srebra, ali najviše do začina, od kojih su većina bili skupi, ako ne i skuplji od tog zlata i srebra. Priču znamo: Kolumbo se preračunao za dvanaestak tisuća milja, ali najgore od svega (što nije mogao znati) - u Novom svijetu nije bilo začina. Nikakvih^*. Bilo je zlata, a najveći rudnici srebra na planeti su i danas u Latinskoj Americi (kad su portugalski i španjolski monarsi oslabili, šape na meksičke i peruanske rudnike srebra stavile su evropske bankarske kuće i Habsburzi). Čak bitnije od tog zlata i srebra bilo je uspostavljanje kolonija u Novom svijetu, te kulture poput krumpira, paradajza, paprike i - kukuruza. Osim što su te biljke spasile Europu od izumiranja od gladi, omogućile su HB-u da piše o uzgajanju chili papričica te zarazi dobar dio forumske populacije gore od Corona virusa.

 

Portugalci su, neskloni eksperimentu, u isto vrijeme angažirali kapetana Vasca da Gamu da pronađe morski put do Indija. Ovome je to 1497. i uspjelo, kad je oplovio Rt dobre nade, omogućivši tako čistu pomorsku komunikaciju između Europe i Indije, dok je dotadašnji Put začina bio skupa i opasna kombinacija pomorskog i kopnenog transporta, pri čemu su od srednjeazijskih divljih plemena, asasina, perzijskih i turskih vladara (kojima je svima odreda trebalo plaćati danak) opasniji bili kineski i arapski trgovci, s vlastitim flotama, koji su često opsjedali portugalske trgovačke ispostave. Portugalski kralj se nije opametio, ali španjolski je odlučio 1519. poslati portugalskog kapetana Magellana (Fernão de Magalhães) da krene na zapad i dođe do Indije: Success! samo što nije išao ravno kao bik, Kolumbovim putem, nego oko najjužnijeg rta Južne Amerike, pa preplovio Pacifik i postao prvim čovjekom koji je oplovio svijet.

 

Interesantno je da su iz cijele te herojske priče najviše profitirali - Nizozemci. Naime i Portugalcima i Španjolcima je s vremenom trebalo sve više brodovlja i posade, a to su iskoristili Nizozemci sa svojim vezama u sj. Europi i na Baltiku, odakle su dobavljali kvalitetno drvo i marljive, iskusne mornare i brodske tesare (zato Baltik, nekoć prašuma, danas izgleda kao namibska obala). Poznato je da u vremenima zlatne groznice ne profitiraju kopači, već trgovci opremom i vlasnici saloona.

Kako su se nizozemski trgovci bogatili, porasli su im i drugi, začinski apetiti. Dok su Portugalci uspostavili minorne kolonije u Indiji (Goa, koja je iz portugalskih prešla u ruke hippija i new agera), Dačeri su zauzeli cijelu Istočnu Indiju - Indoneziju i praktički u 17. stoljeću preuzeli svjetsku trgovinu začinima. Postali su gospodari Molučkih otoka, odakle je sve krenulo. Zavladali su južnom Afrikom, kontrolirajući pomorski put prema Indiji, istočnu i zapadnu obalu Potkontinenta, Ceylon, dio Kariba i New Amsterdam, pa si je ta minijaturna zemljica na sjeverozapadu Europe mogla priuštiti da ratuje s engleskom krunom, Portugalom, Španjolskom, Francuskom... 17. stoljeće, zlatno doba za kojim i danas žale.

 

^*Da ne budemo nepravedni, Novi svijet nam je podario vanilu i piment (allspice, najgvirc), koje danas svi smatramo pravim začinima.

[ironside]

Moji starci su bili, a i ja sam naslijedio tu maniju, fanatici kupovanja knjiga, posebno enciklopedija. Kupovali su ih kompulzivno, na mah ili za posebne prigode, kao poklon... Tako moje police krase Opća enciklopedija, Enciklopedija likovnih umjetnosti, Likovna enciklopedija Jugoslavije, Pomorska Enciklopedija, Tehnička enciklopedija, Enciklopedija Jugoslavije (doduše samo do VI toma, znamo zašto) i, osim medicinske enciklopedije manje-više sva izdanja JLZ-a. U BXL-u me (nas) First lady počastila kompletnom Britannicom iz sedamdesetih, Americanom, Larousseom, nakupovali smo rječnika i buljuk drugih takvih vječnih izdanja.

 

Posebno mjesto u mojoj briselskoj biblioteci zauzima neka njemačka kompilacija 'Sve kuhinje svijeta', koju sam dobio, ako se ne varam za nekakav položeni ispit ili sl. Knjigu su posložili raznorazni expats iz cijelog svijeta koji su se skrasili u tadašnjoj BRD, od filipinskih domaćica do profesionalnih chefova.

Odmah su me privukli orijentalni recepti: Indija i Ceylon, Malaya i Indonezija, Annam, Siam, Kitaj i Japan. Sve je tu vrvilo začinima kojih se sedamdesetih u SFRJ nije moglo naći ni za lijek. Na internet kao izvor informacija trebalo je čekati još dvadeset godina, ali tu su bile enciklopedije...

 

 

No, nema problema kojeg civilizirani bijelac ne bi mogao riješiti^*. Uvijek sam  za kupovinu preferirao Graz pred Trstom^** - em je bliži, em nije bilo jugovićke gužve, em mi je, kao svim Zagrepčanima, njegova arhitektura i položaj bila automatski bliska. Hauptplatz, pa glavna trgovačka ulica (nalik na Ilicu), gornji grad te čuvena 'Radićeva' koja se s glavnog trga strmo penjala prema starom gradu. Negdje na sredini te ulice, proviđene slastičarnicama i Kellerima sa sjajnom hranom, koju sam si mogao priuštiti u pauzi kupovanja Hammera i Rotringa, nalazila se mala prodavaonica čajeva i začina. Kako je moj Njemački bio (onda, kao i danas) bolji od Talijanskog, znao bih se zavući u razgovor s vlasnikom, koji mi je objašnjavao razlike između suhih i svježih začina, začinskog bilja, na koje čajeve treba obratiti pažnju, a nakon svake kupovine mi je običavao pokloniti sitnicu, poput orijentalne kutijice za čaj ili drvene žličice za doziranje začina.

 

^* Citat iz H. M. Stanley: Kako sam našao Livingstonea (Mladost Zagreb 1953.)

^** Trst je definitivno grad u kojem bih se volio umiroviti, ali danas više ne možeš raditi prognoze, čak ni kratkoročne.

[Vjekoslav]

28 minutes ago, ironside said:

 i, osim medicinske enciklopedije manje-više sva izdanja JLZ-a.

 

imam ja JLZ medicinsku (tj. jedan komplet viska), saljem ti ako hoces.

[ironside]

Hvala Vjeko, ali dok smo bili podstanari, landlady (liječnica) je imala cijelu medicinsku u stanu. Postoje dvije važne discipline koje ne volim (neću reći da mi se gade) o kojima, avaj, ovisimo, a to su medicina i ekonomija, stoga ne pišem o Covidu, niti o gospodarstvu.

Hvala na ponudi, no dok kunjam polako ću početi s uzgojem papričica i drgih gluposti, a za Uskrs ću vas počastiti vatrometom slika.

Živ bio.

[...]

59 minutes ago, ironside said:

a za Uskrs ću vas počastiti vatrometom slika.

 

Da ovo zakujem ovdje, da se ne izgubi. 

[ironside]

On 4/10/2020 at 4:04 PM, Honey Badger said:

 

Da ovo zakujem ovdje, da se ne izgubi. 

 

Stiže pomalo, čekaj. Izbivam ovako kilav , pa mi je trebalo vremena da se prisjetim procedure uploadanja i downloadanja slika, s kojeg uopće severa, gdje su fotke, kako ih skinuti s mobitela...

Jednostavnije mi je pisati nego ta cijela zajebancija s fotkama.

[Pletilja]

Dobar zacin i od barenog krompira moze da napravi vrhunski zalogaj: koliko moja cerka voli zacine, toliko moj sin ne podnosi ista vise od bibera i soli. Desavalo se da isto varivo zavrsavam u 2 dela, jedan zacinjen za cerku i drugi klot, za sina. Persun, korijander, celer - uvek u posebnoj posudi na stolu, seckano pa ko voli taj se posluzi.

Pronasla sam nacin ( citajuci recepte indijske kuhinje) da pustim masti na volju a da ne bude obesenog nosa i "mamaaaa....opet si preterala": sve suve zacine prvo proprzim na ulju pa onda to lepo procedim i na tom aromatizovanom ulju nastavim sa kuvanjem. Nije u pitanju podmetacina, jednostavno, iskreno verujem u lekovitost svih tih divnih, velikodushnih biljcica, u sve te bozanstvene arome koje tako divno oboje i najbedniji dan, razgale i najtuznije srce. 

I tako, juce su moji momci, sin u u unuk (isti otac) rucali junetinu fino aromatizovanu slacicom, cimetom i mrvicom gorkog kakaa....pocistili tanjire....😊

 

 

[ironside]

3 hours ago, Pletilja said:

Dobar zacin i od barenog krompira moze da napravi vrhunski zalogaj: koliko moja cerka voli zacine, toliko moj sin ne podnosi ista vise od bibera i soli. Desavalo se da isto varivo zavrsavam u 2 dela, jedan zacinjen za cerku i drugi klot, za sina. Persun, korijander, celer - uvek u posebnoj posudi na stolu, seckano pa ko voli taj se posluzi.

Pronasla sam nacin ( citajuci recepte indijske kuhinje) da pustim masti na volju a da ne bude obesenog nosa i "mamaaaa....opet si preterala": sve suve zacine prvo proprzim na ulju pa onda to lepo procedim i na tom aromatizovanom ulju nastavim sa kuvanjem. Nije u pitanju podmetacina, jednostavno, iskreno verujem u lekovitost svih tih divnih, velikodushnih biljcica, u sve te bozanstvene arome koje tako divno oboje i najbedniji dan, razgale i najtuznije srce. 

I tako, juce su moji momci, sin u u unuk (isti otac) rucali junetinu fino aromatizovanu slacicom, cimetom i mrvicom gorkog kakaa....pocistili tanjire....😊

 

 

 

Cijenjena Pletiljo, već sam rekao da više neću postati na ovom forumu, jer na gastronomiji (otkako je Kinik preselio u vječna lovišta (nepotvrdjeno), a Honey B je (samo)isključen, na pravdi boga), imam sve manje sugovornika i kontributora.

Ima tu još sugovornika: Vi, Kronos, pojavi se Vjeko kao neki duh iz dubina, Amerikanci i... nitko više.

Mislim da ugasim temu, premalo nas je.