Ne, razlog glasanja publike za ukrajinsku pesmu je mnogo prozaičniji i zove se novac. Preciznije, dobitak na kladionicama.
Kad su izašle kvote na kladionicama za Eurosong, bukmejkeri su, svojim metodama, odredili da najmanje kvote, tj. najveće šanse za pobedu, ima Ukrajina. Zanimljivo, Ukrajina je posle izlaska prvih kvota čak promenila izvođača i pesmu, ali niska kvota je ostala.
Naravno, sa najvećom šansom za pobedu, usledilo je i najviše uplata kladioničara na pesmu Ukrajine.
E sad, za razliku od uplata na fudbal, košarku, trke konja, dobitnika Oskara... gde nemaš nikakav uticaj na krajnji ishod utakmice, trke, dodele... već možeš samo da grickaš nokte i čekaš krajnji rezultat, na pobednika Eurosonga i te kako možeš da utičeš, slanjem 20 glasova po telefonu. Imaš dve SIM kartice, to je 40 glasova. Plus članovi porodice, plus koga još uspeš da nagovoriš... a pored malog miliona sitnih kladioničara po Evropi, imaš i ozbiljne igrače koji ulažu velike svote i sigurno će, kad već mogu, da debelo utiču na ishod glasanja, slanjem kamare poruka sa kamare telefona, dok god zbir cena poruka ne prelazi potencijalni dobitak.
Kad sabereš poruke tog malog miliona sitnih kladioničara plus kamaru poruka ozbiljnih igrača u Evropi, Australiji, odakle god može da se glasa za pobednika Eurosonga, dobiješ taj, uslovno nazvan, "uniformni mentalitet čopora".
Nije to specijalitet samo sinoćnog Eurosonga, već nekoliko godina unazad prvi na kladionicama šuri sa glasovima publike. Money makes the world go round...