Jump to content

Kinik

Član foruma
  • Posts

    1,182
  • Joined

  • Last visited

Everything posted by Kinik

  1. Citav sistem je bio laznjak i obmana. Zato je tako i ljosnuo. Nego, jesi li nekada video spisak literature koju je Seseljoza koristio za svoj 'doktorat' iz ono_dsz? ...
  2. ... Eno, u ruskoj pomijari redovne litanije Dzugashviliju kao 'efektivnom medadzeru'. O tome je nesto bulaznila i ona nakaza sa Ekonomskog, 'profesorka' D. Popovic. Slusao sam je i nisam mogao da verujem svojim usima! (nazalost, nema transkripta emisije - verovatno je autorima jasno kakva je to bruka) ...
  3. ... I sta bi sa svim tim divotama - kamo nestadose? Fali Vucko? (ovde bih se mogao poigrati recima!) Nego, daj nesto o stanju 'olimpijskih objekta', da vidimo kako su bzvz. ulupane pare za somnanbulne ideje. Hteli 'samoupravne olimpijske igre'. 'Aktivno stanovnistvo / demografija'? Da, da, gledao sam to tokom rata u_bosni. Umnogome su doprineli i 'procentu stanovnistva' i 'demografiji. Sve je prstalo. I sada, kada vidimo posledice - zaista je tesko zamisliti koliko su bile skupe te 'samoupravno-socijalisticke' lazi, nepotrebni projekti i resavska skola ideoloskih uhljeba, prepisivaca-hvalitelja propalog sistema. 'Rad' koji polazi od laznih / fingiranih podataka i koji daje neke, kao, zajklucke je apsolutno bezvredan. Zali boze papira, vremena i novaca. ...
  4. ... Zalosno je da neko pretenduje da siri istinu - hvali robovki prinudni rad, ali uz 'mudro partijsko rukovodstvo'. To je grobljanski zadah 'Manifesta' i one dvojice sarlatana-degenerika, cije monstruozne ideje je moguce samo nametnuti u seljacko-opancarskoj, nerazvijenoj satrapiji kao sto je pokazala Istorija. To idiJotska bulaznjenje nije moguce sprovesti bilo gde u civilizovanom, razvijenom i demokratskom drustvu. ...
  5. ... @jonnhy Ocigledno nisi razumeo. To je kineski 'buvljak'. Nema tu nista od dostignuca haj-teka. Interesantno da su se na 4umu redovno vodile rasprave izmedju 'rusofila' & slicnih - sada novokomponovanih ideoloskih pristalica 'kineskog giganta', gde su se sve moguce nepodopstine branile do poslednjeg, a, recimo, nisam citao besomucno reklamiranje 'american way of life' poslo je to ocigledno nepotrebno jer su cinjenice vise nego jasne. Glatko ostavljam rusofilima & sinofilima njihov ideoloski raj - tamo bih mogao samo da zalutam. Mogu samo da kazem - hvala_bogu sto sa njima nista nemam, niti bi moja noga krocila u te azijatske satrpije. Mucno mi je i internetsko djubre u obliku slicica koje mnogi dovlace, valjda da pokazu sta ih je impresioniralo na tim buvljacima. ...
  6. ... To '90% sokocala made_in_prc' - jednako '90% gaca & majica made_in_turkey'. Danas se i komponente za sokocalo menjaju kao gace. Ne moze par sezona da sastavi. Pa to je postalo 'bofl' roba'. Sta ima tu za divljenje? ...
  7. ... Mao Ce Tungova, normalno! Koliko ja citam 4um - DBane nije postovalac 'druga Maoa', niti reklamer 'druga Maoa' - 'zasluznog za progres savremene PRC', niti propagator doticnog. Sa druge strane, koliko citam, ona skalamerija od 'mauzoleja druga predsednika Maoa' ('Velikog Krmanosa') i dalje postoji na Tjenanmenu, i ordinira. To je samo jedna od 5 postojecih skalamerija tog tipa u svetu - Lenjinova, Kim Jong Ila i Phongjangu, Ho Shi Minov u Hanoju i ... - muzika tus! ... - 'kuca cveca u Beogradu'! (mauzolej A. Neta u Angoli delimicno radi - prima publiku, no, telo je zatvoreno u sarkofag. Posto su i mauzolej i telo odradili 'drugovi sovjetski strucnjaci', Mother Nature im priredi iznenadjenje / maler - tokom prvih par godina, 'corps' A. Neta - odjednom pobeli! Bukvalno! E, sad - kako da izlozis 'oca nacije' - belog?!) 'Mauzolej T. Dimitrova' su bugari demolirali posle vise eksplozija - to je bio 'atomski bunker'. Nisam citao da su se u PRC odrekli 'druga predsednika Maoa i njegovog pobednickog ucenja', cak za 'bogohuljenje' mozes biti osudjen - bio domaci, bio stranac. Skalamerija redovno radi, prima posetioce. Takodje nisam citao da je D.Bane skoro 'posetio u pratnji druga Ji Djinpina i clanova Politbiroa' memorijalni kompleks'. 🐼 >> ... On 29 September 2019, General Secretary Xi Jinping along with other Politburo members of the Chinese Communist Party visited the Chairman Mao Memorial Hall.[6] ... << Sa druge strane, mogao bih se opkladiti, da odredjen broj '4umskih drugova' ne da redovno posecuje mauzolej 'Velikog Krmanosa', vec ima i godisnju pretplatnu kartu! No sta da se radi kad mu ideje i ucenje - pobedjujuce! Samo za dijasporce, kad navrate u domaju - radno vreme Muzeja istorije Jugoslavije i Kuće cveća, Botićeva 6 Beograd, utorak – nedelja 10:00 – 16:00, ponedeljkom zatvoreno / kontakt ... itd. Agencija 'Feel Belgrade' ima siroku ponudu usuga ... Dobrodosli! PS. https://www.youtube.com/watch?v=Sm06nqdG9wU Ne znam da li je ova pesma Meredith Monk zabranjena za izvodjenje u PRC!? ...
  8. ... Nema potrebe generalizovati i kriti se iza 'Mi'! 'Komparativno' nekome je bilo bolje u majcinoj utrobi - no trebalo je ziveti RL, ma kakav bio. Nista nekom ondasnjem nesretniku nije davala 'komparativna prednost' nad ist.evr. nesretnikom, jer normalni ljudi se bore da zive od rada i zelje za boljim, a ne od utehe kako je komsijska krava mrsavija! Btw, sta bi sa tim 'komsijskim kravama'? To nije bio 'globalizam', vec je tih '60-'70-ih godina to je bio cist strah da situacija unutra zemlje ne eksplodira. Kao sto je eksplodirala. Ne radi se o 'imati srece, pa poziveti u normalnoj sredini', radi se o tome da je nesretnicima bio silom nametnut jedan monstruozni ljudozderski sistem, gde su ih 'kupili na kilo', korumpirali za mizerne tene, 'dzirlo andramolje' i lazni osecaj pripadnosti palanackoj eliti iz shitholisnih kasaba. Plus 'paradajz turizam'. Ja sam u kampu ustajao u 04h, odlazio gumenim camcem na pecanje i vracao se sa 10-15 gira ostrulja i par arbuncica. To bih ocistio, pa u m.ulje persun i b.luk, i u frizider. Dok bi se moji posle kupanja tusirali i presvalicili - riba na gradele je vec bila gotova, a krisom sam pogledavao u koliko lonaca se kuvao pasulj. Nisam ti video 'komparativnu prednost', vec sam ponekom liku iz komsiluka ponudio da ujutro krene sa mnom na pecanje. Brzo bih ga naucio - pa su i oni imali malo ribe za rucak. Neki su me odbijali, pa i sa gadjenjem. A mogle su sresti debilne izjave tipa: mi smo sretni, sto imamo tu cast da studirano ma univerzitetu 'Dz. Bijedic', ili idiJotizme tipa - kako nas prepoznati (upisi bilo koju kasabu) - 'po tajanstvenom osmehu!', dok drljaju svaki dan prazan burek i jogurt. Toga sam se vise puta setio gledajuci ratne hronike Ex_Yu ratova, granatiranje i razaranje tih istih kasaba. Problem je u tome sto i dan-danas mnogi svesno biraju da zive u toj smrdljivoj pecini. I sve to zbog jednog kenjca - kumrovečkog staljineka, civilizacijske protuhe i komicnog bonvivana. Zato sto nemaju nista drugo (mnogi nikada nisu ni imali!) Zato sto su socijalisticko-samoupravni mankurti kojima je u glavu usadjen cip! Pa decenijama crkucu isto - kao 'japanka iz sekretarice'. Samoupravna bolescina. ...
  9. ... Posleratno titoisticko ludilo je bilo inspirisano staljinizmom i idiJotskom idejom o ubrzanoj 'industrializaciji', za koju nije bilo apsolutno nikakvog osnova. 'Radnika' saka jada, 'tehicke inteligencije' ni toliko, no 'zartipansko_idbaskih' manijaka - koliko ti dusa hoce! Posle '48. a pogotovo pocetkom '50-ih, Zapad je ne manje od sovjeta bio zgranut suludim jugo idejama, pokusao da ih malo koriguje / usmeri, no uvideo da se sa ideoloskim ludakom ne moze. Zapad je bio svestan da ako ne pruzi pomoc, da ce se titova tvorevina zarusiti usled ekonomskih problema, otpora naroda, policijske represije i preteranog (apsolutno nerealnog) ulaganja u vojsku / vojnu industiju. >> ... Jugoslovenske oružane snage, koje su se po gabaritu nalazile između španskih i turskih (Turska – c.ca 285 000, Jugoslavija c.ca 385 000 i Španija c.ca 485 000 vojnika), koštale su svoju državu neuporedivo više od pomenutih ekvivalenata. Dok je Turska izdvajala oko 163, a Španija 150 miliona dolara godišnje za svoju vojsku, Jugoslovenski vojni troškovi su, po američkim procjenama, dostizali i 500 miliona. ...<< Tako da je nastalo istinsko jugo_titoisticko loodilo. Znao je da nema para za vojsku, znao je da mu savetuju da smanji apetite - no beskrajno je kukao, zapomagao, lagao, mastio - samo a iskamci pare. Svaki put kad bi ih dobio - trcao je da popravi odnose sa 'soc.lagerom'. Nevidjeno djubre! Tpeli su ga kao Causeskog, no kad su mu tvorevinu pustili niz vodu - to je bio The End. Zajmovi, dugovi, inflacija, beskrajna nesolventnost na rubu bankrota, kuknjava za reprogramiranjem / otpisom dugova - to je pratilo pomijaru do kraja. Na kraju su je sutnuli. Titoisticki likovi su bili obicna, smrdljiva qurava koja se davala svakom, i lagala kako je mogla. To su one podbule likinje koje se mogu videti po vasarskiim kafanama - uvek u ljubicanstvenim podlivima / ubojima. Taj ideoloski / civilizacijski qurvarluk je bio u osnovi citavog sistema, a i sada je. I proci ce isto tako. >> ... Staljin je, iz razloga širih odnosa sa zapadnim saveznicima, tokom rata upućivao Tita ne samo na saradnju sa Britancima, već i na smanjivanje akcenta na revolucionarnom karakteru borbe. U prvim posleratnim godinama, on je brzo shvatio da Ždanovljeva koncepcija širenja komunizma u Evropi nije u skaldu sa mogućnostima SSSR, a posebno ne sa ekonomskim rastom na evropskom zapadu (53). To je značilo i korake ka konsolidaciji prilika u okviru svoje sfere, a u jugoslovenskom slučaju, onemogućavanje njenih planova za pripajanje Trsta i Koruške. Izgledalo je da se to „stanje nesporazuma“ stalno širi; Jugoslavija je, na svoju štetu, odbacila Maršalov plan, pokušala da, po uzoru na SSSR, uvede kolektivizaciju seoskih poljoprivrednih gazdinstava, podržavala generala Markosa u grčkom građanskom ratu i nije prezala od vojnih demonstracija i incidenata prema SAD, Velikoj Britaniji i Italiji. Kada je ograničavanju njenih planova prema zapadu pridruženo i blokiranje pokrenutih projekata unutar bloka, bilo je evidentno da stvari ne idu željenim tokom. ... << >> ... Međutim, suša je 1950. godine uništila usjeve i imala za posljedicu gubitak od 30% u poljoprivrednoj proizvodnji. Što je još gore, Jugoslavija je ostala bez oko 80% hlebnog žita, a još gore je prošla sa kukuruzom, krompirom, pasuljem i graškom. Uslijedila je lančana reakcija, na primjer, gubitak dvije petine planiranog kukuruza je rezultirao u forsiranom klanju svinja (većinom ispod odgovarajuće težine), smanjujući stočni fond na nivo manji od onog iz 1939. godine. Osim toga, neposredna posledica je bilo nezadovoljstvo i opasnost od pobune seljaštva, što je amortizovano direktnom pomoći u hrani od strane SAD i drugih NATO zemalja. U svakom slučaju, prevazilaženje predratnih poljoprivrednih rezultata je odloženo za nekoliko godina.183 Što se tiče lične potrošnje, ona je u Jugoslaviji održavana na veoma niskom nivou, a njen udio je bio naročito mali u poređenju sa sredstvima koja su odlazila na vojni i program investicija. Produktivnost jugoslovenskog radnika je ocjenjivana veoma nisko, upola manjom od njegovog ekvivalenta na Zapadu, ali je i pored toga zapaženo da se njemu ostavlja svega 45-55% ostvarenog radnog rezultata za ličnu potrošnju, nasuprot zvaničnih 65-70% u zapadnoj Evropi. Kroz visoke poreze (više od polovine nacionalnog dohotka je dolazilo iz budžeta), striktnu kontrolu šta se i koliko proizvodilo, uvozilo i izvozilo, kao i stalnu inflaciju, jugoslovenska vlada je održavala relativno nizak životni standard stanovništva. Takođe, iako je pitanje smještaja bilo urgentno, svega 2% cementa je trošeno na civilnu upotrebu (oko 25% je izvoženo a 73% odlazilo na projekte iz investicionog plana). Isto je bilo i sa drvetom, gdje je manje od 15% bilo namijenjeno potrebama stanovništva, a ostatak skoro jednako podijeljen na izvoz i izgradnju iz IP. Iako je Jugoslavija bila tradicionalni izvoznik poljoprivrednih proizvoda, njeno stanovništvo je odlikovala neredovna i nedovoljna ishrana, koja je u prosjeku iznosila oko 2800 kalorija po stanovniku dnevno. Na grijanje je odlazilo svega 7% ukupne godišnje proizvodnje gorivnih materijala, dok je 93% bilo namijenjeno industriji, transportu i izvozu. Po pitanju odjeće i obuće je vladao isti trend, na primjer, prosječan Jugosloven je na novi par cipela mogao računati tek svake druge godine. Posledica ovakvih okolnosti je bio i podatak da je 10% mortaliteta otpadalo na posledice tuberkuloze.185 Okolnost da ovakva nemaština nije prouzrokovala ozbiljnije političke turbulencije je pripisivana Titovoj političkoj vještini, efikasnosti policijskog aparata, ali i činjenici da je istorijsko iskustvo naroda, koji je pamtio malo šta drugo osim siromaštva, rezultiralo i prilično niskim očekivanjima u vezi ukupnog nivoa životnog standarda. Kako su u ECA rezonovali, Titu nije bilo teško da sadašnji težak materijalni položaj opravda sušom, blokadom i potrebom za snažnom vojskom. Problem se očekivao u 1952. godini, kada je trebalo da dođe na red popravljanje stanja kao obećane posledice investicionog programa, a što nije bilo ni malo realno da može da se dogodi. Zato je i očekivano da se, u tom periodu, poveća proizvodnja i uvoz robe široke potrošnje, vjerovatno nauštrb daljih investicija u industriju. ...<< *pdf: Univerzitet u Beogradu, Filozofski fakultet, Beograd, 2012 Ivan laković - 'Vojni odnosi Jugoslavije i SAD 1948-1961.g.' Doktorska disertacija ...
  10. ... I drugi su se izborili za svoje mesto sopstvenim rukama i pamecu, no bez - zucker-wassera! ...
  11. ... >> ... U Srbiji i Bosni sredinom 13. veka dolazi do razvoja rudarstva — osnovnog izvora bogatstva srednjovekovne Srbije — i to zahvaljujući nemačkim rudarima koji su doneli razvijenu tehnologiju rudarske proizvodnje. Oni se u srpskim izvorima nazivaju Sasi, dok se u dubrovačkim javljaju pod imenom Alemani, Alamani, Teotonici, Tedeši. Rasprostranjeno je mišljenje da su došli iz Slovačke i Transilvanije. Srpski vladari su ih unajmljivali u većini starih rudnika na području Srbije i Bosne. ... << ...
  12. Kinik

    Bliski Istok

    ... Eno, u kremaljskoj pozlacenoj pomijari frka! Neko objavio 4 snimka sa Yutubeta, iz 2017, kako 4 ruska placenika prebijaju do smrta sipkama nekog sirijskog lika, odsecaju mu glavu, lopatom mu odsecaju ruke / noge / vesaju ga i spaljuju. Na kraju novinari uspeli da identifikuju jednog monstruma. Taj, ocigledno nece poziveti dugo - maknuce ga njegovi. Necu to da kacim - to je uzas. I onda se pojavljuju 'rašistički analiticari' da palamude? ...
  13. ... Ocigledno je na redu dajdzestirano prepricavanje oficijelne istorije, sa svim mogucim trakalicama i opravdanjima, bez imalo zelje da se sada, po isteku tolikih godina i sa gomilom novih saznanja nesto promeni u pristupu / tumacenjima. Mrtvaja. Kao u propaloj Bizantiji, gde nije bilo naucnog razvoja, vec su se u beskraj citirali 'neporecivi autoriteti', sto je dovelo do okostavanja ideja i propasti citavog sistema. Bice da je mngo lakse ponavljati u beskraj drljavine iz komitejskih samoupravnih, sapirografiranih materijala - kao imamo probleme, ali imamo i 'nesumnive uspehe' ... i slicni idijotizmi. Ponekad imam utisak da citam 'Ekspres politiku'. Mislim se - pa dokle? ...
  14. ... Osigledno se te 'pandorine kutije' drze samo uz pomoc selotejpa, koliko ih stalno otvaraju-zatvaraju. Kako je govorio jedan 4umas sa B92 (Chmelly) - 'jos jedan strasan zlocin USofA'! And counting! ...
  15. ... Proces priznanja Kosova - to su USofA / Zapad, a proces 'povlacenja priznjanja' to je rašistička žgadija. Od svakog trijumfalnog 'povlacenja priznanja' srbija ce samo tonuti dublje u hovna, dok se ne dogodi neminovno - priznanje Kosova! Barem nas istorija tako uci. To je kao voznja 'ruskim taksijem' - sto dalja destinacija - to skuplje! ...
  16. ... Samo me jedno cudi - na koji volseban nacin je neko, ko se jos 81' izmestio iz Ex_Yu, uspeo da kod sebe uzgoji 'yugonostalgiju', bez obzira na 'politiku i privredu', pa i RL? Moja kcera kad je bila mala bi rekla - 'secerna vodica / zucker-wasser! (to joj je tetka dala onu tecnu 'sussinu', da pravi nekaloricne kolace). Laznjak. Btw, USofA ima 52 states, sa razlikom u zakonima, drugacijim dijalektima, ponegde i pravima / obavezama, a ovde se uporno insistira na 'bratstvu-jebinstvu' koje nas je, od silne ljubavi, pokrljalo do koske. Vidim da se tred polako pretvara u 'valjanje secernih tabli nostalgije', no tema je, ipak drugacija, a i politika i privreda su bile odlucujuci faktor za propast nakaznog sistema. A kako se neko 'osecao' - nebitno je za cinjenice iz RL. Pretpostavljam da je nekom bilo veliko olaksanje, osecao se mnogo bolje u sirotinji, znajuci da smo 'svi isti' da 'nema granica', da ga 'svi vole i postuju' i da o njemu brine mila nam drzava, kad vec roditelji to rade sa mukom! A tim pre, znajuci kako se neki 'svercaju' kroz zivot, pa i do Trsta, 'brinu o buducnosti drustva', zevzece se po raznim ORA-ma, sviruckaju u banjo, i ocijukaju sa devojcicama. Dok se ne vrate kucama - jedni u samoupravnu fantaziju, a drugi u surov RL. Doduse, kada pogledam ove koji su se vise mucili i vise postigli - oni su za primer, jer su se za sve izborili sopstvenim rukama i pamecu, nisu nista morali nista da kompenzuju 'nostalgicarstvom'. Groznom 'secernom vodicom'! ...
  17. ... Vec sam par puta pisao - ne interesuju me nikakvi 'drzavni propagantni bookletici', ni kolor-glanc slicke, ni zvanicne, ni 4umaske. Cinjenica je da je kinezima trebalo vie hiljada godina loodila, gladi, bede, ljudozderstva, ratova i revolucija, da bi pre dvadesetak godina, odjedom otkrili da je resenje njihovog problema u KAPITALIZMU! E, do moga! Zasto li su samo bazali toliko vekova? I onda dodju kao komsijski lOpOvi, preskoce u tudju bastu i pocnu da kradu trudji rod? Operu, prepakuju i prodaju kao svoj? Oni se, kao, bore protiv 'korupcije'? Pa tamo je korupcija endemska. Na drzavno-partijskom nivou. Etablirana i kodifikovana. S tim sto ima likova koji umeju da se kontrolisu, a ima i ludaka. Gledam - bilo koji veci lokal / restoran sa mnogo gostiju (gde navracaju stranci) - a ispred njega 'beli mercedes', vlasnika - gangsterske lopine. I tu negde, u musavoj ascinici, gde bi samo od sudova bio trenutno otrovan - sedi neka nakazna baba, da se prestravis, pa cim kamera krene prema njoj, a ona recituje: u Kini ima svega! U Kini ima sve! Doduse, tog dana je zaradila ciniju noodles. Opet gledam kako zivi svet po provinciji. Nikada oni nece preci u stambena naselja. Nikada nisu ni stanovali u njima. Uvek su ziveli na svojoj okucnici (dok im nisu oteli, a onda usled gladi - vratili: bivo, par krava, do desetak ovaca / koza, kokosaka / pataka / gusaka. Ptica-pevacica u kavezu, neki rundavi dzulov. Okucnica sa zeljastim zacinima. Polje sa proizvodima na koje su navikli, suma sa bambusom, razim bijem, polje sa pirincom i mini-ribnjakom. Svoj duvan, svoje meso, svoj alkohol. Naturalna razmena / kupovina (uvek neko u kuci radi / ima peMziju), skromna odeca / obuca, vojni koporani i sinjeli, tricikli, neki jadan traktor, i normalno, 'drzavni nadzornik u belom autu' koji dolazi da kontrolise / ubira harac. Kakve veze oni imaju sa 'sarenim razglednicama'? Opisuje lik scenu -na svecaom banketu u manjem gradu, i nekoj mizeroj 'korporaciji' pred stolom se odjednom stvori dete, 5-7 godina i pocne da prpa po strancevom rancu - vadi stvari, aparat, telefon, notes. On nesto kao da reaguje - kad kinez skoci i kaze mu - nista ne dirajte, nista ne radite, budite mirni! Dete otrci do ulaza u salu i tamo nada dreku. Tamo se nesto uzmuvaju. Na kraju dodje kinez i uz izvinjenje vrati sve stvari. Ovaj strendzer sav zbunjen. A kinez iz korporacje: vidite li, to je bila proba. Da ste ustali i nesto rekli, ili oteli detetu vase stvari - vi znate sta je u kini dete - tek to bi bio skandal, mozda bi vas i uhapsili, a ugovor bi sigurno bio skroz drugaciji. Na sta stendzer kaze u sebi: nikada vise moja noga nec stupiti u kinu, niti potpisati bilo kakav ugovor! Azijati su cudna sorta - umeju da budu ko lutkice, (no, covek bi se prevario) umeju da budu zli, prevrtljivi, osvetoljubivi; veliki shoveni i naZiJonalisti, ima kod njih (u koreji pojam) 'izgubiti lice' ( "망+신" - 'smrt + telo'). Tj. ides ulicom, okliznes i padnes - svi prolaze kao pored turskog groblja - taman posla da je neko zastao - da on ili nastradali - 'izgubi lice'. Jedino ako si se zestoko provredio, posekao, polomio. Opet, njihova istorija svedoci o povecoj ratobornosti - periodicno su se uzdizala razna casrtva, gde se ponekad nije znalo ko je gori / suroviji osvajac upravljac, ukljucujuci i ona sa 'nebeskim osmehom'. Dovoljno je setiti se nekih osvajanja, ili Kampucije. Tako, da se drzim stava - daleko vam bila lepa kuca. Ja cu vec uzeti (kupiti ono sto mi treba), bez cimanja. Nesto malo zacina i egzoticnih potrepstina, tus, pirincani papir, bambusova pera, cetkice ... etc. Procitati nesto od umetnickih / filozofskih, pesnickih traktata - sve ostalo me vrlo malo zanima - razni 'maglevi', primitivni militarizam i nevidjen, ljudozderski odnos prema ljudima / nesreticima po raznim konclogorima. PS. Citam u 'divnom dzapanu' - neverovatne stvari - dres kod za zhemski underware (samo beli & bež / niposto nesto 'sareno'), obavezne stiklice, niposto naocari, trudnoca prema unutrasnjem rasporedu, rad bez odmora, do smrta. I o svemu tome odlucuje kasta matorih oskurdjela, davno izlapela, davno pogubljena u svemiru - koja ni ne ide kuci (zaboravila sta je to), vec se opija do usvinjenja sa quravama. A im i obicnih likova koji usvireni od 'alkohole' / umora - spavaju po ulicama kao klosari. U odelima sa belom kosuljom i kravatom! Kome to, uopste, treba? Mogao bih za svaku pojavu da dam hijeroglif - no cemu trositi vreme na djubre? Da ne govorim o odnosu prema strancima - 'dugim nosevima', a tim pre ostalim azijatima koje smatraju za ljude nize sorte. A ovaj idesloski 4umski standard - 'u moga tatka velika kineska patka ...' to je su skaredni kompleksi. ...
  18. Kinik

    Aimez-vous B?

    ... Ma ne samo to - ima u Avovom rektumu mesta za citavu opoziciju! Jest da se stalno nesto meskolje, no, smestice se vec nekako. ...
  19. ... Taj tzv. 'socijalizam' uopste nije bio 'mek'. Bio je jako tvrd i 'inoperabilan'. Jedino je mogao nestati u haosu, zlocinu i krvi, kao sto je i nastao. U poslednje reme sam nesto citao Krlezu (preskacem njegovo 'komunjarstvo', tu je vise nego patetican i komican), no imao je i individualistickih ideja gde je vrlo jasno iznosio svoje stavove, pa i dozivljavao drustvenu sikanu i omalovazavanje od raqznoraqznih komunjarskuh propaliteta, koje je istorija 'ispljunulaq & istovarila' na pravo mesto. Pa neka partijska nakaza, prvoborac - udari po njemu zbog 'Glembajevih' jer je to 'burzoaska stvar'! A ne kaze da je zivela u vili, sve sa soferom, kuvaricama, sobaricama i ostalim osobljem. Nasla se 'crnogorska vila' u cem nije bila. Doduse, vrlo brzo su ih (i nju, i muza, i decu) potkupili za seljacku goozicu i isturili i vile, tek da vidi sta je 'kristalni komunisticki stav'. Fufa! PS. Samo treba pogledati taj bedni filmic - na 10 kilometara od 'mekog socijalizma' neki oru konjima, okopavaju njivu u opancima, a neki i bosi! Dobro, kod kuce su imali vodovod, kupatilo sa plocicama i bojlerom. ...
  20. ... Samo da mi je znati - kako propade ta smrdljiva pomijara u kojoj je zivelo i ostalih 21-22 miliona nesretnika? ...
  21. ... Mali hommage za Denisa ...
  22. Kinik

    Aimez-vous B?

    ... >> ... Transfer čemera „Pogledah i ja u Podfamozno“ – piše u Podfamoznom Ristić Nikola – „kad tamo većina sa svojim prostaklukom potvrđuju da nam je Poludivlja vlast prava mera“. Piše: Svetislav Basara, 11. novembra 2019. Evo nas u srcu tame. Kao i zloguki Radovan Cetvrti, evropski, antivučićevski, bla, bla, bla, komentatori – dakle Srbija u malom – izgledaju i govore evropski i antivučićevski samo u javnosti, tj. na sceni, dočim u toplinama svojih domova, kad ostanu nasamo sa sobom i tastaturom, daju oduška čemerima i mračnim strastima. Da li bi, recimo, „zemljaci“, „e-sadovi“ i ostala divna podfamozna stvorenja bili spremni da mojoj malenkosti ono što joj pišu i „poručuju“ u anonimnosti podfamoznosti, saspu u lice, uživo, upremase, što no se kaže, Decidirano – jok. A zašto decidirano jok? Zato što su to u javnosti (na javi) i na sceni – lepo vaspitane, ali u sebe nesigurne i od samih sebe uplašene osobe. Setimo se da se naša e druga, „Živčana“ nije čak usudila ni da mi priđe na sajamskoj promociji Malaparteove biografije, a baš šteta. Malaperteu bi to bilo vrlo milo. Na istom tom mestu, Sajmu knjiga, priliku da mi priđe i da mi skreše u brk sve šta ima, nije iskoristio ni N. N. komentator (poznat redakciji, ali me mrzi da brljam po podfamoznom) koji me je na Sajmu video u prolazu (možda me je i pratio), koji je skrozirao moju odrtavelost i SNiS-u obznanio da nadfamozmom slikom obmanjujem javnost i da u stvarnosti izgledam sasvim drugačije i mnogo starije, spustivši mi time težak Sebastian, jer su me pre raskrinkavanja svi videli onakvog kakav sam na nadfamoznoj slici, tj. mnogo mlađim. Tako je to. Sva su ljudska bića u manjoj ili većoj meri doktor Džekil i mister Hajd. Nema tu izuzetaka. Takvi smo sazdani. Ali nije da se tu baš ništa ne može učiniti. Uz određene napore – potpomognute spolja zakonima, a kad zatreba i pendrekom – dr Džekil u nama nadjača mister Hajda i drži ga na kratkom sidžimku, ali ne može ga nikad dibidus ugušiti. Ugušio i bi i doktora, tj. sebe, kužite li stari moji. Na mestima, međutim, u Srbiji na primer, gde su takvi napori zdravo nepopularni i gde nema zakona (odnedavno ni pendreka), češće biva da mister Hajdovi savladaju doktore Džekile i počnu da pravi ršum. Mister Hajd je poznat po tome što se ne ustručava da pravi pizdarije i što se sranja koje pravi ne ič ne stidi, nego se njima i ponosi, to bi u datom slučaju bila nacionalistčko-populistička-radikalska Srbija. Ima pak i takvih – Srbija je ovo, prepuna je „posebnosti“ – koji bi voleli da budu doktori Džekili, ali „ne rade na sebi“, pa samo glumataju da su doktori Džekili iako mister Hajd svako malo progovori iz njih, e, to su u datom slučaju podfamozni komentatori i neodređen (ali ogroman) broj njihove sabraće, bisera rasutih po Srbiji svetu. Odavno ja podozrevam – a razvoj događaja mi daje za pravo – da stvarnog otpora Vrhovnom režimu nema zato što je mentalni sklop „više nego ubedljive većina otporaša“ isti (samo na sceni našminkaniji) kao o otvorenih davalaca podrške Vrhovnom tirjanstvu. Savladajte, dakle, Mr Hajde, pa će Vrhovni sam otići. ... << ...
  23. ... 'Blatina' - pa to je lokalni laznjak! Uvozni counterfeit iz lokalnih celicnih rezervoara! Mislim, kupovati to pored kalifornijskih vina, to je cist blam! To je mozda nekada bilo vino - sada je to pishoka! >> ... Ivo Andric / VINO ZVANO ZILAVKA U velikoj i lepoj kuci na Bjelavama, koja je do neki dan pripadala Mujagi Telalovicu, odjekuje povazdan praznina od lupe cizama i cokula, od iskidanog oficirskog smeha i pijane galame, od trke i dozivanja seiza i posluge. Sadasnji domacin te kuce je artiljerijski pukovnik Arifbeg, zvani Topcibasa, najgostoljubiviji i najrasipniji Omerpasin oficir, covek koji nije srecan ni miran dok mu po kuci ne vrsljaju obesni gosti. ("Taj misli da bi se otrovao zalogajem koji bi pojeo sam, brez izelica i badavadzija oko sebe", govorio je Omerpasa kad bi se ljutio na Arifbega zbog njegove rasipnosti.) Taj Arifbeg u stvari je Sigismund Ering, izbeglica iz Poljske i vec nekoliko godina jedan od najboljih oficira u Omerpasinoj vojsci. Sin varsavskog graditelja, i sam je studirao tehniku. Kad je izbegao, nasao se, posle kraceg lutanja, u Carigradu. Tu je stupio u tursku vojsku, presao formalno na islam, i ubrzo postao artiljerijski oficir. Napredovao je brzo. Da nije bio odan picu i tako ravnodusan prema karijeri, mogao se ispeti i do najvisih cinova, ali on je vise voleo slobodu koju mu ostavlja sluzba u trupi i u operativnim jedinicama na pohodima po raznim zemljama Carevine. Odavno je nerazdvojno vezan za Omerpasu. Sva je tehnika ove vojske pod Arifbegovom komandom, a on je neposredno podredjen glavnom komandantu. Visok, snazan, rano pognut, coskast i nepravilno graden, on je celim svojim izgledom i drzanjem odvajao od ostalih oficira. Na tom velikom telu sa dugim rukama mekih pokreta, sa tankim nogama i opustenim ramenima, zivela je svojim zivotom mala glava ostrog profila, koja je izgledala jos manja pod teskim, zguzvanim fesom visnjeve boje, ispod kojeg su virili pramenovi retke, ridje kose. Lice sitno, bez brade i brkova, ali na tom licu velike, neocekivano crne oci i u njima neki ziv, treperav i neuhvatljiv osmejak koji se i pali i gasi i suzava i siri, i koji, menjajuci se stalno, daje ocima svakog trena drugi izraz, pa su stoga i umne i podrugljive, i dobrocudne i hladne tvrde, i toplo covecne, i nemilosrdno prodorne, i decacki vesele, i opasno gnevne, i sanjalacki zamagljene. Imao je lenje pokrete i "hod rekonvalescenta", kako ga je zadirkivao njegov prijatelj pukovski lekar Fric. Govorio je dubokim iskrzanim basom, sporo vezujuci slogove, i kazujuci uvek vise pogledom svojih zivih i sjajnih ociju nego recima i pokretima. Ceo izgled odavao je coveka nehatnog i samovoljnog isto kao i njegova uniforma, nepropisna i cudljiva, sve od mekih, razgazenih civilskih cipela do fantasticne zute marame oko vrata. (Omerpasa, Eringov vrsnjak i istinski prijatelj, prekoravao ga je i grdio stalno zbog te aljkavosti i nevojnickog odevanja, i u ljutitoj sali govorio da ne razume kako covek moze biti "po svojoj unutrasnjosti darovit vojnik a po svojoj spoljasnjosti direktor cirkusa"). Samo u svecanim prilikama Arifbeg je cinio krajnji napor i saobrazavao svoju uniformu propisima sluzbe, ne uspevajuci ni tada da izmeni i popravi svoj stav i svoje drzanje. Pio je kao i ostali, nekad manje a nekad i teze i vise od ostalih, ali i u njegovom picu i mamurluku bilo je uvek neceg svesnog, nadmocnog i, ako se tako moze reci, trezvenog. Pijanstvo se kod njega pokazivalo u pojacanoj recitosti, smelim paradoksima i fantasticnim zamislima pri svakoj terevenci. Patio je, kao i vecina njegovih drugova, od raznih bolesti. Ali tako nacet, zapusten i aljkav, on je bio savestan i strog komandant. Svaki oficir i vojnik znao je da sa njim nema sale i da topovi moraju biti cisti, uredni i uvek spremni kao "devojke udavace", municija obezbedjena, a svaka alatka svetla, svaki konj potkovan i istimaren, i svaka kara podmazana i pokovana. Bez uzbudenja i vike i psovke, kaznjavao je nemilosrdno za svaku gresku i nepaznju, a njegove kazne svako je primao sa punim osecanjem sopstvene krivice, isto kao sto kod njegovih naredaba nije moglo biti pogovora ni gundjanja ni pomisli na izvrdavanje. Bilo je opste poznato da je Topcibasina artiljerija bila glavna snaga Omerpasine vojske. Svoje pobede serasker je imao da zahvali, naravno, u prvom redu svojoj vestini i bezobzirnosti politicara i svom izuzetnom daru stratega i takticara, ali se isto tako znalo da je Arifbegova artiljerija bila njegovo najbolje oruzje i da mu je upravo ona omogucavala da sa vojskom od desetak hiljada ljudi pobeduje brojno mnogo jace ustanicke vojske po raznim zemljama Turske. Ovih dana Arifbeg se odmara u Sarajevu, izmedu dva pohoda, sa svojim drustvom i na svoj nacin. Odjekuje visoka Telalovica kuca i ovog letnjeg dana. Ocigledno je mnogo od stvari i prostirke izneseno iz nje i sklonjeno jos pre nego sto je pravi domacin ove kuce, Mujaga Telalovic, uhapsen zajedno sa vecim brojem sarajevskih "prvih ljudi", a porodica mu otisla na imanje u Sarajevskom polju. Ali to novi domacin i ne primecuje. I danas se tu iskupljaju oficiri, iako jos nije vreme rucku. Zbog vrucine sluzba pocinje rano, a svrsava vec oko 10 sati pre podne. Posle toga Arifbegove "zvanice" stizu jedan po jedan na pice i rucak, pri cemu je pice ono sto je glavno. On za koji dan polazi sa topovima u zapadnu Bosnu i sada izdaje adjutantu neka naredjenja izmedju dve casice bosanske "ljute", koja je za njegov ukus "meka", i to tako meka da od nje covek gubi volju da zivi. Iz mutvaka dolazi zadah pecenja i przenog luka. U ocekivanju rucka prazne se casice rakije i razgovor biva zivlji. Neko prigovara sto nigde u Sarajevu nema piva. Jedan glas iz nevidljivih, punih usta kaze jedva razgovetno: "Pocrkacemo od ove bosanske rakije." U neko doba unose vec zastrt sto, sa sahanima i tanjirima, i postavljaju ga pored minderluka na kom sedi Arifbeg sa desnom nogom podvijenom poda se, a zatim neke rasparene stolice raznog oblika i visine. Osmorica oficira, cetiri Poljaka, tri Madjara i Austrijanac doktor Fric, sedaju za sto. U tom trenutku ulaze dva vojnika, jedan u beloj kelnerskoj bluzi, a drugi u mrkom vojnickom koparanu, zakopcanom do grla. Svaki od njih nosi po dva staklena bokala, rosna i uhladena, puna zelenkastozute tecnosti. Domacin, koji je vec ranije nagovestio, kao iznenadjenje toga dana, neko novo vino na dobrom glasu, objavljuje svecano: - Mostarska zilavka! Da vidimo i to cudo! Jede se malo i pije mnogo. Arifbeg sa minderluka dohvata svojom dugackom desnicom sitne zalogaje. Mladi oficiri, malko ukruceni, na pozdrav dizu cutke svoje case prema domacinu. Stariji piju sabrano, oborenih ociju, sa znalackim i zanesenim izrazom na licu. A ta zilavka visestruko placa paznju koju joj covek ukazuje. I to brzo i mocno, tako da uskoro ne primecujes nista drugo ni u sebi ni oko sebe do njene zlatne i zelene vidike, sa slutnjom plavog i velikog juznog neba u daljini i povorkom obecanja od kojih se blazen osmejak javlja na licu. Dragoceno vino tvrdog, suvog a blagoslovenog kraja, posle svih tupih i zlogukih pica kojima ovde napajaju stranca. Kao da covek pije smeh i pesmu, i posle trece case samo smehom i pesmom pozdravlja svet oko sebe. Osecajuci potrebu da to kazu, oficiri se vrpolje na svojim mestima i nadvikuju u govoru, slave novo vino i nadevaju mu od miloste imena na raznim jezicima. Doktor Fric se dize i stojeci, rasirenih ruku kao na molitvu, izgovara vojnicku devizu: - Vita militum est male vivere et bene bibere! Nastaje graja i aplauz. Dolazi poslednje jelo, prave palacinke. (Kuvar je doktorov zemljak, Beclija.) Jedni nalaze da su hladne a drugi da su zilave. Svi prave sale na racun austrijskog "melspajza". Nastupa trenutak kad doktor Fric mora obavezno da otpeva svoju dugacku studentsku pesmu koja pocinje: Bibit hera bibit herus bibit miles bibit clerus... Dok on peva dubokim bezbojnim baritonom, svecano i ozbiljno kao da je na nekom komersu svoje studentske korporacije, dolaze jos tri mlada oficira, pozdravljaju i sedaju za sto. Arifbeg ih je pozvao da dodu odmah posle rucka, da probaju novinu i "pomognu podici bure mostarskog vina koje se zove zilavka". Medu njima je kapetan Jaroslav Kot, visok, bled, sa crnom dugom kosom kao u italijanskog muzikanta, koja pada u pravim bicevima. Romanticna lepota "fatalnog" muskarca, on je cutljiv i jedak filosof ovog drustva. Doktorova mirna pesma odavno je zamenjena ritmom poljskih poskocica kod kojih se u dnu veselja i obesti uvek naslucuje i ohladnela suza. Oficiri su vec poustajali sa svojih mesta. Igra se krakovjak, a laki pod Mujagine kuce, koji nije graden za ove goste i ovakve pokrete,savija se pod cizmama i jeci tupo. Cardas koji zaneseno igraju dvojica Madjara, prateci se pesmom, izgleda neizdrzljiv za ovu vrstu arhitekture. Na divanani i u susjednoj sobi stvaraju se grupice ponesene zivim i nejasnim razgovorima. Jedini je Arifbeg koji sedi nepomican, smeska se i ne govori ni mnogo vise ni glasnije nego obicno. Ali zato govore drugi. Dejstvo zilavke je munjevito. Dok ulazi u coveka ona je pitka, bezazlena i ljupka, a kad stane da se javlja iz njega, ona je gromoglasna, zloreka i nasrtljiva. Voli da prekopava stare racune i lako skace sabesedniku u oci. Vise niko i ne pokusava da igra, jer izgleda da ovo vino saplice noge i razvezuje jezike. Sad svi pocinju da se prepiru i vicu. Razgara se cudna pijanka usred bela dana. Znojni, crveni ili bledi, zapenuseni od besa ili odusevljenja, raskopcani i gologlavi, oficiri se premecu iz sobe u sobu ili sede nepomicni, ispruzenih nogu, sa rukama u dzepovima konjickih pantalona, sa podbratkom na grudima, zagledani u vrhove svojih cizama, ili hodaju nervozno duzinom svetlog trema, granajuci rukama i govoreci. Svi govore, i svi glasno, i svi nesto dokazuju i nekog ubeduju u nesto, i niko nikog ne slusa i ne cuje, a ukoliko mu odgovara, to je samo zato da bi mogao bolje i ostrije da kaze svoju pijanu, zarku i leprsavu misao. Govori se na nekoliko jezika. Kad je rec o proslosti (a o proslosti oni, kad su pijani, mnogo govore, jer o njoj, dok su trezni, uvek cute) onda Poljaci govore izmedu sebe poljski. Madjari madjarski, zajednicki jezik im je nemacki, a razgovori o sadasnjim stvarima, o sluzbi, zenama, picu i novcu, kao i sale i dobacivanja redovno su na turskom. I u svu tu vavilonsku mesavinu doktor Fric ubacuje s vremena na vreme neku od svojih mnogobrojnih latinskih sentencija u stihu ili u prozi. I sve se to mesa i gubi u graji i pesmi i lupi predmeta i udaranju pesnica o sto i cizama o pod. Tako je uvek za svake pijanke, a pogotovo danas kada je proba novog Arifbegovog vina ispala ovako nepredvideno, zanela ih sve i otvorila terevenku kad joj nije vreme. Zilavka je uklonila sve brane u njima, odapela sve kocnice, razbuktala mastu, zamracila stvarnost, a izmedu maste i stvarnosti bacila nove, cudesne mostove. Svi su nagoni oslobodeni i svaka logika pokopana. I svaki sad seta, kao po svom privatnom vrtu, po beskrajnoj basti koja je sacinjena od onog sto jeste, sto nije, sto je bilo i nikad se nece vratiti, sto niti je bilo niti ce biti. I svak govori o onom sto tu vidi i oseca. A da bi rekao ono sto hoce, sto mora da kaze, nikom nije vise potreban ni opravdan povod ni odredjen oblik. Sve dolazi odnekud samo od sebe. Svakom se cini da ga svi nesto pitaju i svak ume da nadje odgovor na sve. Razgovori teku uporedo, preplicu se ili sudaraju, ne nadovezuju se jedan na drugi niti imaju veze u sebi. A onima koji govore izgleda, naprotiv, da sve izlazi cudesnom logikom jedno iz drugog, povezano kao pitanje i odgovor, i da od svega nastaju ti neobicni razgovori, skladni, umni, istiniti, bogati smislom i puni drazi. U njima ovi ozbiljni i nesrecni ljudi, kao deca u igri, izvode podvige, bivaju ono sto zazele, ostvaruju ono sto pomisle. A usred toga nemirnog mora od cuda i bajki javljaju se na mahove, poput tvrdih ostrva, ostroumna i tacna zapazanja iz suspendovane i prognane stvarnosti njihovog svakidasnjeg izbeglickog zivota. (Odlomak) ... << ...
×
×
  • Create New...