I onda kako se 91. prestala učit, sam imao frendove (mlađe) koji ju nisu znali ni učili, imao svojih godina koji su se ponosili što ju ne znaju, iako su ju učili, starije koji su zaboravili.... Ja nikad to nisam razumio. Ponosite se što nešto ne znate (dobro, ima stvari koje sam ponosam da ne znam, al pričamo o pismu). Ono, u kojem trenutku u životu će ti pomoć što ne znaš ćirilicu. A ako ju znaš, onda npr. ne moraš na Vox 92 svaki post u translate ubacivat 🤣. Onda kad se išlo u Ukrajinu, 1 frend znao, i svi oko njega, jer njima je to kineski. Pa di je banka, di je hotel, di je stadion, pa šta tamo piše.... Nije ista, ali pohvataš.
I dosta je za vrijeme rate pomogla TV Banja Luka. Oni su krali sve živo. Filmovi kod nas novi u vodeoteci, kod njih u srijedu navečer na programu. Tamo sam isto vježbao (ne znajući). Makar me i dan danas muči č,ć,đ,dž. To shvatim iz ostatka riječi.