Bugl Khan

Ok razumijem sad što si htio reći. Ali opet ne možeš zanemariti rezultat. Rusi su u 10ak godina (od ranih devedesetih do ranih nultih) uzeli 2 OI, 2 SP, EP, te svjetsko i 2 europska srebra, i olimpijsku broncu. To je 8 finala u 8 godina (1992-2000. Kasnije još 2004. uzimaju broncu na OI u Ateni). Znači to je jedan od najjačih (ako ne i najjači) nizova u povijesti rukometa. Tu govorimo o još 2 reprezentacije koje imaju sva zlata (Francuzi, Danci, i nisam siguran više za Španjolce), toliko reprezentacija ima i više od 1 zlata na OI. A višestruki i svjetski i olimpijski pobjednici su samo Francuzi. Znači, razvaljivanje konkurencije samo takvo. Rukomet je u Rusiji, u najboljem slučaju, 5. momčadski sport (ispred su nogomet, košarka, odbojka, hokej), a bolje plasiran nije bio ni tada. I što vrijedi nekome što je to sport broj 1 (Kažeš Norveška npr.) kad nemaju niti jedno zlato, a kamoli sva koja postoje. I nisu to ti Rusi napravili slučajno, nego su stvorili jednu od najjačih generacija u povijesti (Lavrov, Dusheybaev, Kudinov, Torgovanov, Koksharov...). Tako da kao pšto sam i napisao u prošlom postu, iako trenutno nisu relevantni, Poljaci i Rusi bi trebali bit ispred Slovenije koja ne znam zašto je uopće navedena (rukomet je 3. momčadski sport, i rezultati su im smiješni) i Norveške ( ako i je po popularnosti 2. sport, oni su do prije par godina bili rang Mađarske), kao što su Španjolci u Vaterpolu ispred CG, iako je vaterpolu valjda drugi sport u CG. Rezultaqti nisu sve, ali ako imaš jednu od najjačih generacija u povijesti rukometa, treba gledati i te rezulrate. Uglavnom, dok god suci budu u mogućnosti režirati utakmice, a ti ne možeš ništa, i dok je općeprihvaćeno da se domaćini guraju do medalje (neki preko granice dobrog ukusa), a određene reprezentacije imaju redovno, na svakom turniru, vjetar u leđa kad je potrebno (na što su ostali također navikli), i ostat će sport skandinavskih država koe ga znaju igrati ili kao roboti, ili nikako. Da, Srbija isto ima medalje, sam je vrh, i bolja je od Slovenije.

Ja sam ga trenirao. I bio jako, jako dobar. Čak bi rekao i izvrstan (hvalite me usta moja, ako već niko drugi neće). Sve potrebno za igranje rukometa sam imao. Brzinu, prvi korak, eksplozivnost, skok, visinu. Za košarku i nogomet nisam bio talentiran dovoljno (u kvartu bi uvijek igrao, ali trenirat sam brzo prestao). Mislim da sam počeo trenirati s nekih 12-13 godina i odmah sam bio među najboljima, odmah. Nikad u životu nisam imao osjećaj da je nešto stvoreno za mene. Nakon nekih 4 godine imaš 16-17 i već si stariji, jači, igra se ozbiljnije, i počele su se djelit batine. A ja se nisam razvijao istom brzinom kao ostali. Sjećam se lijevog krila ( ja sam lijevog vanjskog igrao), bili smo građeni isto kad smo počeli, samo sam ja bio dosta višlji. Sad je on imao ruku ko moje dvije, bicepse, jake noge, 15 kg više.... ono, gotovo muškarac. A ja i dalje isti žgoljavac ko sa 13 godina. I dalje sam bio među najboljima. Ali sad sam, htio ne htio, razmišljao hoće li me neko 20 kg teži udarit iz sve snage po ruci, u rebra, gurnut u skoku....I nešto što si obožavao ti postane nešto što odrađuješ. Prije si živio za subote ujutro, sad si se znao i ne pojavit. Prestao sam ubrzo, ali ne prije nego sam sjebao 2 stvari na tijelu koje više nikad nisu bile iste. Niti će biti, jbg

Desio se. Neki mađarski klub ih odučio od sporta, života, nogometa, rukometa, pa i košarke. EDIT: sad vidim da si napisao LeBron. ovdje se radilo o NFL igračima.

Naravno. Manchester United-Manchester City, Liverpool-Everton, Sheffield United-Sheffield Wednesday......Posebna priča su londonski derbiji kojih je sigurno 20ak: Chelsea-Arsenal, Arsenal-Tottenham, Chelsea-Tottenham, West Ham-Millwall, Millwall-Crystal Palace.... Uglavnom su po imenu podjeljeni na dijelove grada. Pa imamo North London Derby, East London Derby, West London Derby, South London Derby. Ali kako je više klubova iz svakog dijela grada, onda se South London Derby zove utakmica koju međusobno igraju bilo koji od klubova iz južnog londona: Crystal Palace, Charlton, Wimbledon, Millwall.... Jedino je North London Derby jedan jedini. Onda imamo i ozloglašeni Dockers Derby, odnosno Millwall-West Ham. Pa derbiji sa Brentfordom, Fulhamom.....znači neograničen broj derbija. Ne znam jel koji grad na svijetu blizu Londonu. Moskva i Buenos Aires mi padaju na pamet kao sljedeći po broju klubova u gradu. Poslije njih možda Istanbul....ne znam.

Mi smo samo trebali ne radit tehničke greške koje djeca prestanu radit nakon godinu dana treniranja i pobjedili bi Mađare. Ali ne. Igrač više. kako ga najbolje iskoristiti? Pa zna se, čekanje da sudac označi pasivan napad (da potrošiš što više vremena) i onda se onaj kod koga je lopta digne s 10 metara i opali. Ako jedno 5 puta u trenutku kad smo imali napad za vodstvo nismo loptu dodali njima, nismo niti jednom. Užasna predstava, užasna.

Ali za gradski derbi se treba poklopiti dosta toga. Većinom za jedne navija jedna grupa stanovnika tog grada, za druge druga. I klubovi su osnovani od strane članova određene grupe ljudi. S vremenom se dosta toga izgubilo, ali te podjele su nastale na početku i kasnije se samo prenosile kroz generacije. Dok negdje podjele i dalje postoje, ili su nastale kasnije itd. Gradski derbiji se uglavnom djele po vjeri (Celtic- Rangers), političkom opredjeljenju (Roma- Lazio), klasi tj. statusu u društvu npr. radnička klasa vs. bogatuni (Boca- River) gospoda vs. seljačine ovo je više šala, ali tako nekako ide priča (Sevilla-Betis), naciji doškjaka (AEK-PAO, AEK-Oly, Genoa-Sampdoria), dijelu grada, koliko sam upoznat (PAO- Olympiacos), starosijedioci i stanovnici grada vs. dotepenci i ljudi koji ne žive u gradu (Torino- Juventus)....to su derbiji nastali prirodno. A onda postoje i derbiji kao u npr. Jugi, gdje je partija pogasila klubove i u istoj godini osnovala nove (Zvezda-Partizan). Pa ti podijeli navijače tih klubova po bilo čemu. danas je beogradski terbi turistička atrakcija (zbog navijača) i na gotovo svakoj listi je među 10 u svijetu. Ali ne postoji ta neka "prirodna" podjela kakvu imaju ostali derbiji. Ili je najprirodnije u biti ovako. Zavolio si neki klub is čisto sportskih razloga, neopterečen ničim drugim.

Nisam znao. Kod nas ga predstavilo kao najboljeg igrača grčke lige te sezone. Za moju teoriju i njegovo ne igranje za pare još i bolje. Ali ako je ta Krema za ruke nagrada ikad mogla bit nešto objektivnija, to je u korona sezoni. svisu bili doma inisu imali šta za radit. Uglavnom, strašan posao Hajduka. Od kad je stigao, lik surovo dominira HNLom. Ima jedno 10 poteza koje gledaš i ne vjeruješ. Prilično sam siguran da nadimak Loco nije zaslužio zbog načina igre, poteza i svoje igre općenito, nego radi divljanja i incidenata na rubu fizičkog obračuna.

Ako misliš na mene, ja sam odgovarao na post forumaša koji je stavio Slovence u TOP 7 reprezentacija. Ako ti misliš da tamo spada Srbija, šta da ti kažem nego u pravu si. Srbija je zadnjih 20 godina vrh svjetskog rukometa.

Da. Marketing im je na brutalnom nivou. Pogotovo to za transfere. I kad se Nikola kalinić vraćao su napravili jeben video. I druge stvari što rade im znaju bit pun pogodak. Snimili su duet Saše Antića iz TBFa i Miše Kovača. na osnovu toga prodali tisuće i tisuće majica sa stiliziranim Kovačem u hajdukovim bojama.

Zašto bi ga itko pljuvao? Ako je netko mislio da će prošlo ljeto doći u Hajduk, njemu je mozak počeo opasno patit od "vrime je" besmislica. Može on Hajduk volit najviše na svijetu, ali on igra za novce. I nije lud doći u Split za, nagađam, plaću barem 5x manju nego u Londonu. Sada je ozlijeđen, ugovor mu istječe na kraju sezone, neće izgubiti ništa novaca (EDIT: sad tek vidim da će igrati za 1 euro, tako da sam pogriješio. Isprike i svaka mu čast.), minute u Premu ne bi vidio ovako i onako, i odlučio se vratiti (ili doći, pošto mislim da nema nastup za prvu momčad) u Hajduk. To što Livaja prodaje priče kako mu novac nikad nije bio najbitniji (dok igra za 1M) puše samo glupani. Livaja nije došao iz Londona neko iz Atene. Al ne iz Panathinaikosa ili Olympiacosa, nego iz AEKa. Nije imao 3M u AEKu sigurno. Nema šanse da bi se AEK tako kockao s igračem takvog renomea. Do AEKa je mijenjao klub svake sezone (eventualno bi se negdje zadržao sezonu i pol ili maksimalno dvije). I to nisu bili ne znam kakvi klubovi. Inter je brzo uvidio da je ovaj lud ko puška i nisu gubili vrijeme na njega (posudbe do isteka ugovora). Nakon Intera je dobio još jednu šansu u nekakvom boljem klubu, ali je i Atalanta nakon sezone vidjela da ništa od toga. Onda kreću posudbe i prodaje u razne lige i uglavnom klubove nižeg ranga. Do odlaska u AEK. Ono što ja mislim da je u AEKu napravilo razliku (iako je i u AEKu divljao)u odnosu na ostale klubove je Atena. Mislim da mu se svidio i život i klima. To se odmah prenjelo i na teren: negdje od 10. do 14. kola u nizu dobija nagradu za najboljeg igrača kola, a AEK se u to vrijeme diže sa 3. na 1. mjesto prvenstva. Na kraju osvajaju naslov, a Livaja kao napadač ulazi u momčad prvenstva. Druga sezona je meh, kako njegova, tako i klupska. Ali 3. sezona je ono čime je skrenuo pažnju na sebe i pokazao da može igrati nogomet i da nije samo beskorisni divljak. Ponovo je izabran u momčad sezone (ovog puta kao jedini igrač AEKa), proglašen je najboljim igračem AEKa, i najboljim igračem grčke lige. Da je tada mogao otići, mogao je u Panathinaikosu ili Olympiacosu dobit dosta više nego u AEKu( iako vjerujem da bi ga i AEK produžio da je mogao), i mogao je npr. u Turskoj uzet novce. Ali ugovor je imao još pola sezone, i mogao je otići tek na zimu. Do tada je njegova dominantna sezona već rosa u podne i nalazi se na početku. Tada u priču ulazi Hajduk kojem će Livaja donjeti više nego su mogli sanjati, a Livaji odgovara negdje do ljeta igrati nogomet pa vagati moguće opcije. Pretpostavljam da nigdje nije mogao dobiti 2-3x više nego u Hajduku, i ostao je kod kuće.

Klasika. Znao sam da ne postoji šansa da dobijemo sve 3. Ali nisam očekivao poraz od Mađara. Njima je ovo prva pobjeda protiv nas. Valjda iz 28. pokušaja. Mi kako ide prvenstvo sve gori i gori. danas smo se vratili u neka od najgorih izdanja. Obrana šuplja, svako malo primamo iz kontre, a u napadu soliraje i silovanje. Sad još fali da sljedeću utakmicu taktikom 7 na 6 ostvarimo -10.

Najbolji sportaš svijeta može biti iz NFL-a? Pa kako najbolji sportaš svijeta može biti iz 1 lige, koja se igra u 1 državi, i koju 100% (ako gledamo eventualnog kandidata za nagradu) čine igrači iz 1 države? Najbolji sportaš svijeta može biti iz nekog globalnog sporta, a ne iz sporta čija pravila van SAD-a zna možda 1% ljudi. To bi bilo gore nego da je najbolji sportaš svijeta vaterpolist.

Već neko vrijeme dobro rade. Nas su na kvalifikacijskom turniru izbacili sa zadnjih OI. Ali to je bio više nesreten splet okolnosti i raspored odigravanja utakmica, nego što su oni baš tolika sila. Ali da su ozbiljna reprezentacija, jesu. Pod ozbiljna mislim da ne bi bilo svjetsko čudo da kod kuće uzmu medalju. Uz ok raspored, moguće je da će ju uskoro uzeti i na nekom od sljedećih turnira. Ili to, ili će doći do određenog plafona i neće moći dalje. Slične reprezentacije su Tunis, Egipat, Argentina, Brazil, Koreja.... Portugal je u Europi pa možda naprave nešto. Jer nisu uspješni u niti jednom momčadskom sportu osim nogometa. Tj, ne da nisu uspješni nego ne postoje, nema ih na mapi.

Ono, odrastajući 90ih, sam mislio da Švedi uzimaju sva zlata sa svakog natjecanja. Kad ono.... Imali su onu zlatnu generaciju 90ih, da me se krivo ne shvati. Ali dojam je da su uzeli puno više nego što jesu. Danci su ukupno uspješniji, samo je njihov uspjeh došao nešto kasnije, iliti prilično nedavno. Norvežani u muškom rukometu nikad nisu bili relevantni. Tek zadnjih cca 5 godina su uteli nekakve medalje. Nisam dovoljno upoznat, ali po onome što sam čitao Skandinavci uspjeh svog rukonmeta uvelike mogu zahvaliti našim, odnosno exyu trenerima. Na EURU su Švedi stvarno najuspješnija nacija. Od 15 do sada odigranih finala su nastupili u 6. Švedska ima 5 zlata, 1 srebro. Danska ima 2 zlata, 1 srebro i 4 bronce. Norveška ima 1 broncu. / Francuska ima 3 zlata, 2 bronce. Španjolska ima 2 zlata, 5 srebra, i 2 bronce. Njemačka ima 2 zlata, 1 srebro, 1 broncu. Hrvatska ima 3 srebra i 3 bronce, Slovenija 1 srebro (klasično besramno guranje na domaćem terenu). Na SP Švedska ima 2 zlata, 3 srebra i 2 bronce. Danska ima 3 zlata (u nizu), 2 srebra, i 1 broncu. Norveška ima 2 srebra. /Njemačka ima 2 zlata, 1 srebro. Francuska ima 6 zlata, 2 srebra, 4 bronce. Španjolska ima 2 zlata, 3 bronce. Hrvatska ima 1 zlato, 3 srebra, 1 broncu. Slovenija ima 1 broncu (kad su nama u nekih 10ak minuta okrenuli 7-8 razlike, tako nešto). Na OI Švedska ima 4 srebra. Danska ima 1 zlato, 1 srebro. Norveška nema medalju sa OI. /Njemačka ima 2 srebra, 1 broncu. Francuska ima 3 zlata, 1 srebro, 1 broncu. Španjolska ima 4 bronce. Hrvatska ima 2 zlata, i broncu. Slovenija nema medalju sa OI. Ako ćemo gledati rezultate, onda je rukomet sport 2 skandinavske države (Švedska i Danska), 3 velike države na zapadu (Francuska, Njemačka i Španjolska), i Hrvatske. Norveška i Slovenija jednostavno nemaju dovoljno dobre rezultate da bi bili u istom društvu s ostalim nabrojanima), premalo je to medalja (ako ne uzmemo u obzir da nikad nisu ništa osvojili). Ako si umjesto Norveške mislio na Island, to je i dalje dosta tanko, iako npr. jače od Slovenije (imaju srebro sa OI). Zaboravio si 2 reprezentacije jer dosta dugo ne prave značajne rezultate. Jedna je bivša rukometna supersila, a to je Rusija (računam samo nakon raspada SSSRa) koja sa SP ima 2 zlata i srebro. Sa OI ima 2 zlata, 1 broncu. Sa EP ima 1 zlato, 2 srebra. Druga je Poljska. Sa EP nemaju medalju. Sa SP imaju 1 srebro, 3 bronce. Sa OI imaju 1 broncu. Rusija šije i Sloveniju, i Norvešku, i Island bez ikakvih problema, dok Poljska šije Island i Sloveniju. S Norveškom su tu negdje, ali imaju medalju sa OI. Ako gledamo rezultate samo u zadnje vrijeme (zadnjih 20-ak godina), Rusiju ne treba spominjati jer upravo je tada negdje bila relevantba zadnji put. Ali Poljska je kako god gledamo ispred Slovenije. Uglavnom, po rezultatima, snazi, renomeu, svemu....Francuzi su neprikosnoveni broj 1. Iza njih idu Danci jer imaju zlato sa svakog natjecanja. Španjolci, Švedi i Nijemci maju po 2 ili više zlata sa EP ili SP, imaju i ukupno više medalja od Hrvatske, ali nikad nisu osvajali OI. Hrvatska je OI osvajala 2 puta, i SP jednom. Tko da su po meni Francuzi i Danci iznad svih ostalih. Švedi, Nijemci, Španjolci i Hrvati su iza njih. Onda idu Poljska i Norveška. Pa Island i Slovenija. Ovo sve ostalo je ili 1 medalja kod kuće, ili su zadnji put bili bitni prije 40 godina.

Misliš da Hrvatska ima ikakve šanse, na EP u Njemačkoj (u zadnje 3 utakmice u skupinama), pobjediti Island, Mađarsku i Njemačku? Jer do sada smo u dobili Španjolsku koja se ovdje raspadala (uspjeli pobjedit Rumunje) i Rumunjsku. Igrali smo nerješen s Austrijom, i izgubili od Francuske. Znači, iz 4 utakmice imamo 2 pobjede, X i poraz. Iz 7 utakmica trebamo imati 5 pobjeda, X, i poraz. Iako su, nakon dugo vremena, igra i sveukupni dojam bolji od rezultata, zbog Njemačke kao domaćina nekako sumnjam u taj rasplet.

U 5.. minuti utakmice protiv Španjolske sam rekao da me napad oduševljava. Kako god prošli na prvenstvu, to je dovoljno da budem zadovoljan. Nakon 20 godina imamo napade koji se ne svode na individualnu kvalitetu i improvizaciju( kada ti je vanjska linija Metličić, Balić, Lacković, desno krilo Džomba, a pivoti Jović i Vori, onda to prolazi). Utegneš obranu, uz Francuze mlatiš ko god ti stane na put (i oni i mi smo imali igrače koji nisu igrali napad, nego su samo mlatili u obrani), i evo medalje svake druge i finala svake 3-4 godine. Al kada vanjsku liniju više ne čine igrači iz samog svjetskog vrha, nego srednjeg igra Duvnjak od 20 godina, desnog Kopljar (pucaj majmune, imaš 3 metra), a lijevog Buntić (ko je sad ovaj?) onda činjenica da je jedino što si uigravao na pripremama 6-0 i 5-1 obrana ipak dolazi do izražaja. Sreća je da smo imali Duvnjaka koji je, osim što je izrastao u najboljeg igrača svijeta, uz to izrastao u najboljeg obrambenog igrača svijeta i vjerojatno najboljeg 5-1 igrača ikad. To da smo gro rezultata napravili samo na činjenicu da smo imali 2 obrane koje smo igrali jednako dobro je nerealno. Ali i dalje smo imali igrače koji su putovali samo da mlate ( od Dominikovića, Špoljarića, do Gojuna i modernog Kopljara, koji je igrao obranu i napad). I nakon što je otišao Červar, u igri se nije mijenjalo puno. U obrani beton, u napadu silovanje i improvizacija. Ali pojave ti se još 2 vrhunska krila (Čupić, Štrlek), u jednom trenutku od 3 najbolja srednja na svijetu, za tebe igraju 3: Karačić (11 godinanu nizu svake godine uzima bitan trofej, 2x pobjednik Lige prvaka), Cindrić (2x pobjednik Lige prvaka, najbolji srednji Lige prvaka, najbolji igrač Europe) i Duvnjak (2x pobjednik Lige prvaka, 5x pobjednik Bundeslige, najbolji igrač Bundeslige, najbolji igrač Europe, najbolji igrač svijeta...). Samo ostaje žal što smo tolike godine na klupi imali idiote. Možda sam naivan, ali nadam se da je ovo početak nekih promjena.

To onda više zvuči kao voljni moment nego bilo što drugo. Ne znam kakva vam je atmosfera u reprezentaciji bila.

Kosa sam gledao par puta i nije mi djelovao slabo. Ni najmanje. I to je igrao u Ligi prvaka za Zagreb. Možda je stvar u pripremama. Dodića nisam gledao nikad, i tek sad vidim da je otišao u Vojvodinu (zašto bi rukometaš, veliki talent od 19 godina, iz Zagreba išao u Vojvodinu?). On je još klinac i ima blizu 2 metra. Ali pamtim Duvnjaka kao klinca, s prvih reprezentativnih turnira. dok je bio građen kao kostur. Nije falilo energije ni hrabrosti. Nisam vas gledao ovo EP, pa ne bih znao o čemu točno pričaš. Al za Kosa me baš čudi da djeluje fizički inferiorno.

Da. Mislim da je gotov turnir za njega. Pao je na rame, morao van iz igre i više nije ulazio. Znači to ne može biti laka ozljeda. Kad je rame u pitanju, Ili nastaviš igrati istu utakmicu, ili te nema duže vrijeme. Odličan je Martinović. Dobra je cijela ova nova generacija čim Duvnjak prosjedi cijelu utakmicu na klupi.

Ako tučemo Mađare, Island i Nijemce ( sudački kriterij će biti prilično ujednačen, već vidim) to bi trebalo biti dovoljno ja mislim. Al koje smo sreće, bojim se da ćemo odigrati neki x i da ćemo platit neozbiljan pristup protiv Austrije.

Ima Olimpijsko i svjetsko zlato. Tako da nije da mu zlata bježe. U klupskom rukometu je, ja mislim, nekoliko puta gubio finale CL. Ne znam je li svaki put sa PSGom, ili je mijenjao klubove. Ali ima domaćih naslova. Ali mislim da znam na što misliš kada pričaš o njemu. Vrhunske fizikalije, često u momčadi prvenstva. Bilo na desnom ili na srednjem vanjskom (od kada Karabatić ne igra toliko puno). Ali zabio on svaku utakmicu po 10 golova, nikad neće biti igrač oko kojeg se vrti igra reprezentacije tj. na koga se redovno oslanjaju kada se lomi. Neće nikad biti ni Narcisse. Igrač koji će kad je gusto riešiti polufinale ili finale turnira. Slično mi djeluje i Mem. Imaju problema s liderima, inače Karabatić ne bi s 45 godina igrao svaki turnir. Ali za njih zime nema. Jednostavno imaju toliko velik bazen i toliko igrača s urođenim fizikalijama za rukomet da bi bilo čudo da ne ostanu u vrhu i narednih 20 godina.

Šta rade Hrgoviću. Ima već skoro 30 godina i nikad neće dobit šansu da boksa za svjetskog prvaka. Već jedno 5. put dobija odjeb. Izazovu ga za meč gdje pobjednik postaje prvi izazivač, i onda se predomisle. Opasan je svima, a ne donosi pare (PPV hrvatsko tržište). 10 godina pobjeđuje koga god mu odrede (uglavnom kante jer nikom s renomeom ne treba ulazak u ring s Hrgovićem). I nedavno pobjedi Zhanga, Kineza koji je dosta dobro plasiran. Pa Joshua prije nove godine kaže da ne bježi od Hrgovića, da će se boriti s njim. Pa ipak neće. Pa ga Parker izazove na meč čiji pobjednik boksa za titulu. Pa se nakon 2 dana predomisli i ipak uzme Kineza. Ovakvo šikaniranje još nisam vidio.

Niko nam nije kriv. Imali smo u jednom trenutku 6 razlike protiv Austrije. Par minuta do kraja smo imali 2 ili 3 razlike. Klasika naš mentalitet. Nakon utakmice sa Španjolskom, Austrija se trebala sama pobijedit. Ali izgleda da im nije nitko javio. I onda nakon što su to usrali, jučer protiv Rumunja se jedno vrijeme igralo gol za gol. Rumunji su se dosta dugo držali, ali je pristup bio krajnje ozbiljan i sredinom drugog poluvremena smo se odlijepili i pobjeda nije dovedena u pitanje.

Ma briga me jel 74. ili 84. jel Rio ili Los Angeles. Imaš 2 razlike 01:50 prije kraja utakmice i ti izgubiš u regularnom vremenu. Lik je u 11 godina (koliko je izbornik) vodio reprezentaciju na: 2 OI: u Riu 2016-srebro (ali i bruka jer je namjerno izgubio od Francuza kako ne bi bio 1. u skupini i išao na Srbe koji su 4. mjesto ulovili pobjedom protiv Japana. U finalu utakmica jednosmjerna ulica), i u Tokyu 2020-5. mjesto. 5 SP: u Barceloni 2013-Bronca, u Kazanju 2015-Srebro, u u Budimpešti 2017-Zlato, u Gwangju 2019-Bronca, u Budimpešti 2022-Drvo 6 EP: u Budimpešti 2014-5. mjesto, u Beogradu 2016-7. mjesto, u Barceloni 2018-Bronca, u Budimpešti 2020-Drvo, u Splitu 2022-Zlato, u Dubrovniku i Zagrebu 2024-Srebro 13 velikih natjecanja u 11 godina, i lik je uzeo 2 zlatne medalje. Rudić je došao, za 5 godina uzeo sve i otišao. Ne znam ko ovog drži i čuva, ali taj se maknut ne namjerava. Za to vrijeme Sukno s Pro Reccom osvaja svako natjecanje na kojem nastupi. Repre4zentacija ga vjerojatno ne zanima.

Najbolji strijelac u povijesti reprezentacije vam je igrač za 2. poluvrijeme? Uz to je bio najbolji strijelac belgijske lige, te 2 puta najbolji igrač i strijelac Championshipa. Znam da se radi o 2. rangu natjecanja, ali po mnogima se radi o najtežoj ligi na svijetu. Jer se u joj natječe 24 kluba, i svi imaju para. Championship spada u prvih 10 liga u Europi po parama kojima klubovi u njemu raspolažu. Također spada u Najposjećenijih 10 Liga u Europi. Mitrović je u 44 utakmice zabio 43 gola. Prošle sezone u Premu je zabio 14 golova u 24 utakmice. Ako mu forma nije pala zbog odluke da ode igrati protiv igrača koji kvalitetom spadaju u 3. austrijsku ligu, on mora počinjati (osim ako razlog nije taktičke prirode).