Nisam sigurna koliko je krivica na Alkarazovom timu i njihovoj pripremi meča. Mogli su mu oni dati sve najbolje savete, ali on je taj koji treba da ih sprovede na terenu. Oni ga ne mogu sprečiti da u toku meča bude nervozan i nestrpljiv, da brza i poteže prerano, da se troši previše i sagori u želji, da u uzbuđenju zaboravi šta su se pre meča dogovorili. Za psihičku ravnotežu u svakom trenutku ipak treba malo više godina i iskustva u ovakvim mečevima, a da ne pominjem da mnogi dotle nikad i ne doguraju. Verujem da su to kod Alkaraza prosto dečje bolesti koje će uskoro prebroditi, samo mu fali iskustva.