Glavna stvar sa epidemijom je ogranicenje kontakta i stvaranje zatvorenih socijalnih krugova i skola moze biti pravo sredstvo da se upravo to izvede jer zadovoljava potrebu za socijalnim kontaktom ali ga drzi unutar ogranicene grupe of 15-tak djece (sa clanovima uzih porodica nekih potencijalnih 50-70 izvora zaraze). Bez skole, sportski tereni, plaze, javna mjesta, kafici, soping centri su mjesto socijalizacije - kroz sva ova mjesta prolaze hiljade ljudi svakodnevno tako da je potencijalna izlozenost visetruko veca.
Uspjeh pociva na pretpostavkama:
da postoji skup pravila kojima se ovaj krug povinuje i kojima stiti sebe od vanjskih izvora zaraze (maske, pranje ruku, dezinfekcija)
da su odrasli clanovi ovog kruga (roditelji, ucitelji, ostali ukucani) odgovorni i pri stupanju u sve ostale socijalne krugove (zbog toga se i donose pravila i za radna mjesta, i za javni prevoz, i za restorane, i za soping centre i za sva ostala javna mjesta)
da djeca veoma rijetko imaju teze oblike bolesti
Djeca u Kanadi se uskoro vracaju u skolu, i u vankuverskom okruzenju u kojem zivim ja sa tim nemam problema jer gotovo svi demonstriraju odgovornost - maska tu dodje kao javna deklaracija da razumijes i prihvatas odgovornost.