Mina D. Harker

Ako slobodnih medija bude...

I ja sam gledala, Bratina mega botina. Na kraju je u studiju ispao cirkus, Ješić i Voštinić samo što nisu popadali sa stolica od smijanja Botini. Dr Milić suzdržan & dostojanstven, ali dobar mu je bio nastup. Solidan program, would recommend.

Vijest od juče, i definitivno je "Vreme" piše da nema više N1 za dijasporu N1 i Nova S su ponudili onlajn alternativu

Ne sjećaš se "Cipelića" i Piruete?😁

@Klotzen Bila sam u NS prije 10 godina, na trgu Let 3 i Atheist Rap (kraljevi) na dvije bine, i svaki bend je izvodio pjesme onog drugog. Čista uživancija. Prije par godina sam se zatekla u PG i opet su su nastupali iste večeri 😊 U to ime:

Kad sam već u kancelariji, da prijavim da sam pogledala 2 kinda horor filma sa poznatim glumcima, ajde - bar im je to jača strana. Opus dobri Džon Malkovič nikad nije zazirao od bizar uloga, u ovom filmu mu sufliraju simpatična cura iz serije The Bear i veteranka Džulijet Luis, između ostalih. Ne sjećam se da li je film bio hajpovan i koliko, tek, radi se o jednom slabijem A24 proizvodu. Opet neka kritika konzumerizma, bogatih, površnosti, sa malo Midsommar uticaja ubačenog u miks. Može da se pogleda, ali film nije ništa posebno. Jbg Malkoviču, potrudio si se, ali šta da ti radim 😆 The Rule of Jenny Pen ovdje imamo penzionerski horor, sa dva glumačka giganta u suprotstavljenim ulogama - Džefri Raš i Džon Litgov. Film je novozelandska mini-studija o tiraniji i bulingu, malo neujednačenog ritma, ali ne ostavlja radvnodušnim - a s obzirom na temu, pojačanu vrlo neprijatnim Litgoovim negativcem, i kako bi? Zanimljiv mali film, ako ništa drugo, prilično je originalan.

E, lalo, đe nađe Nadju, obožavam! 😍Nekako mi je uz njega uvijek išao Ferarin Addiction, sa Lili Tejlor u glavnoj ulozi. Arty vampirski filmovi 90'. Moram priznati da mi je Nightbreed malo cheesy, od Barkerovih adaptacija najvolem Hellraiser 1&2. Ovaj 3. nisam gledala, hvala! Pa navrati još, možemo se podsjećati starih dana. 😄 @Besni lala

E, moj Mc, nikad od tebe feminista. 😟 Slažem se za ostale marginalizovane grupe. I stand corrected.

Izraz je pomenut u članku koji je komentarisan, a kako si i sam rekao, ne odnosi se samo na odnos prema ženama nego na jednu sveobuhvatnu pojavu, koja se u slučaju egzemplara Tejta usmjerava protiv žena. Opet, ne vidim razlog za indigniranu "repliku" i lejbelovanje onog što je napisano "van uma". U odgovor si ubacio i druge totalno nevezane stvari, tomboys, lezbejke, trans, baš mi nije bilo jasno na šta tačno reaguješ. I opet ću reći, izuzev nekih detalja i digresija, ti si uglavnom napisao more of the same što je već primijećeno na temu toksičnog mačizma.

@McLeod šta je ovdje izrečeno "van pameti"? Meni se čini da tvoj komentar nije nužno u koliziji sa našim komentarima, niti da si dokazao nešto suprotno, zapravo ne vidim gdje je tačka razilaženja?

Moj tejk, psihološkinja je bila

Meni ovo nije problem, nekad se ukusi poklapaju, volimo iste bendove itd. Recimo, ti si meni "ukrao" Babies in Toyland 😛ali planiram da kačim neke druge pjesme. Doduše, ne odmah😄Sad ide predivna stvar sa ovog predivnog albuma:

Uhvatila sam sebe da polupanično razmišljam koliko puta sam poslala žuto ili ljubičasto srce 😬reko, kuku koliko toga ne znamo, još ću ispasti i neka perverznjakinja...srećom, u okolini nemam tinejdžere. Sad ozbiljno, mislim da jeste pristupano vrlo pažljivo, možda i previše, da bi se izbjegla senzacionalizacija i eksploatacija teme. Meni recimo smeta što je žrtva ispala svakakva, dovoljno za rendom internet glupane da pišu, bila je bully, pa time opravdavaju ubistvo. Važno je da je serija probila led i otvorila temu u mejnstrim prostoru, van internet budžaka, bar osvijetlila problem. Šta će se s time dalje raditi ne znam, ali moram priznati da nisam optimista.

Čuj čuli, i pogledali 😁 Koliko vidim, a trudim se da ne gledam na tu stranu interneta - trigerovala je mnogog konzervativca, apologetu muškog nasilja i ljubitelja statusa quo. Pritom, prisutni muški uzor(i) u seriji, a mislim na odrasle muškarce jer toksičnu muškost ne vezujem za mlađe tinejdžere - su normalni, ispravni ljudi. Dakle, na šta misle ovi komentatori kad kažu toksična muškost? Na Tejta? Da, tako je, šta je problem? Na tinejdžere? Pa onda je problem u glavama komentatora jer je serija jako pažljivo pristupila problemu i tretmanu mladih. Nemalo puta sam se uvjerila da su real snowflakes zapravo takvi likovi, a ne senzitivizovani left-leaning muškarci.

"Woke right" 🤯 sad sam, mislim, sve čula. Rastežu značenje woke do pucanja, ideja da postoji woke right je u mojoj glavi kontraintuitivna ako ne i čist nonsens, ali, izgleda novinar i Doyle pod tim izrazom podrazumijevaju nešto antiliberalno i autoritativno. Doyle je koliko znam konzervativac, generalno ne mogu da slušam napaljene ekstremiste sa obje strane spektra, ne mislim da ovaj razgovor spada u takav diskurs, moguće da next person misli drugačije, a možda neko od vas posluša i povjeruje da ovaj oksimorom postoji. Na kraju krajeva, postujem jer se odlično uklapa u temu topika:

@Prijatelj Mitar zbog tog avatara i nepopularno mišljenje se odobrava, in my book 😁 7. epizoda Lotusa malo bezze, ali kako Sem Rokvel krade kadar, pa ono je čudo!

Michelle Gurevich (ranije nastupala kao Chinawoman) je Kanađanka, ćerka ruskih emigranata. Veoma je popularna u Istočnoj Evropi

Korona je bila "legalizovala" mnoga introvertna i OCD ponašanja. Ehh.

Rudderless nakon buma sa Adolescence, na više mjesta sam naišla na preporuke za ovaj film, konačno je presudila kolumna Dejana Ilića koji ga je takođe pomenuo kao referencu. Film je okupio nevjerovatnu ekipu glumaca u manje ili više sporednim ulogama; a nose ga harizmatični Bily Crudup i pokojni 😞 Anton Yelchin. Poređenja nisu baš sasvim na mjestu; jedino zajedničko je fokus na oca i njegovo procesuiranje gubitka, koji je u Rudderless gotovo apsolutan, svi ostali su sporedni. Sporedan je i "slon u sobi", preko kojeg se uporno prelazi, iako je njegova sijenka stalno prisutna. Tonalno, imam mali problem, poglavito sa Crudupom jer ima tu nonšalanciju, čak i momente čistog uživanja i radosti u izvođenju pjesama pokojnog sina sa mladim članovima novoformiranog benda, a nekako mi je teško da povjerujem da bi i najjača negacija i koping proizveli taj switch od osobe koja se izolovala i bježi od svog bola, do gotovo dječačke lakoće postojanja dok muzicira. Ne znam, možda nisam u pravu, možda William H. Macy kao reditelj filma zna bolje. U pitanju je dosta klasična drama sa (nažalost) poznatim motivom koji je rijetko obrađivan jer je tema neugodna i bolna; ovaj film se baš maksimalno distancira od tog bola, vajda kao i glavni protagonista, pa posmatra samo aftermath bez postavljanja pitanja kako i zašto, bez analiziranja ličnosti mladog počinioca zločina. Poslednja scena je prejaka od početka do kraja, tu me je kupio i iskupio dobar dio percipiranih mana.

Oz Perkins jedno od novijih, a već etabliranih imena horor filma, pa se svaki njegov novi naslov iščekuje sa velikim interesovanjem. Nakon sporogorećih Blackcoat's Daughter (odličan) i Longlegs (malo manje odličan) okušao se u nešto bržem i krvavijem ritmu i kombinaciji podžanrova - splatter, horor komedija. The Monkey je adaptacija kratke priče Stivena Kinga, i mada je nisam čitala, Kingov pečat je nesumnjiv i vrlo osjetan u filmu. Perkins je dodao i jedan zabavan nod Kingovim prethodnim slavnim junakinjama, pa nazvao dvije sporedne ženske uloge Wilkes i Torrance. E, sad, moj je problem što nisam fan demonskih igračaka u hororu, ne zato što su nevjerovatno jezive i strašne nego baš suprotno - oduzimaju mi od tog faktora strave koji žanr treba da posjeduje. Ok, demonske lutke i igračke su provodnici zla, ali ih jednostavno ne mogu shvatiti ozbiljno. U tu grupu spada i majmun-bubnjar iz filma, užasno ružna igračka za koju se zapitah kako iko može da je kupi, ali otac glavnih junaka filma jeste, navukavši svojoj porodici bijedu na vrat. Osim toga, film je veoma kompetentno snimljen; nasilne smrti nisu lišene situacionog crnog humora i generalno je solidna morbidna zabava, iako ne moja lična šalica čaja. Ljubitelji morbidnog humora i horor zanata imaju čemu da se nadaju, svakako jedan od tipa 2 solidna žanrovska uratka ove godine.

Zaebana priča, From Rock Star to Killer pokriva slučaj Bertrand Cantat-a, pjevača francuskog benda Noir Desir. Prvo je bilo, gurnuo sam je, pala je i udarila glavom a onda autopsija otkriva pravu istinu. Odlično je urađen dokumentarac, nešto malo sam slušala ND, nema šta; izdvajaju se u francuskoj muzici koja, erm, generalno nije neka (danas sam primila serum istine, zato bez filtera😛) Elem, kako reče advokat u filmu "dok on spava, žene oko njega umiru", žestok najcrnji cinizam, ali i istina. Eye opening stuff, obavezno gledanje ako ste zainteresovani za temu. Šta sve možeš u Francuskoj a i šire, kad si lokalna verzija Morisona Džima...

Volim! 😁 Kažu, novi Federer (ili njegov stil igre) - kakav crni Fed bez osvojenog GS, a 33 god u gujscu

@devon70 svaka čast za muzički izbor, ali spamuješ temu. Predložila bih spuštanje na niže spratove (ima i pank topik).

Pomenula ja single take, negokako, upratite me za sve relevantne informacije😆😎 I ozbiljna preporuka za Residence na Netflixu, jako dobro odrađena serija.

Nije bio neki "lijep" tenis, ali matori je nabaždario servis, svakačas'. Nadam se pobjedi protiv Dimitrova, nisam mu ispratila karijeru ali vidim da je neka muška verzija Jelene Janković, neka tako i ostane.