-
Posts
1,087 -
Joined
Everything posted by melankolic
-
Kada kao ja odgledaš 400-500 filmova (različitog godišta) godišnje kod tebe će sigurno vremenom da se formira stav da ne vredi gledati duže od 10 minuta đubre koje počinje porađanjem, otimanjem novorođenčeta i pojavom nekih lovaca na veštice da bi se nastavio sa Florens Grifit Džojner trudnicom koja je šef mafije. Pri tome, ja sam jako skeptičan prema modernoj španskoj produkciji (posebno za Netflix koji gaji ovakve paranormalno- religijske- krimi priče) koja obiluje glumatanjem i nekakvom akcijom gde joj mesto nije. Odgledaj neka Criterion Collection izdanja, imaš japansku i argentinsku kinematografiju, prouči malo neke kritike iz Guardiana, Roger Eberta, anime na Netflixu... zašto si izabrao baš ovo potcenjivanje inteligencije, estetike i filmskog iskustva gledaoca? Naravno da imaš prava da tvrdiš da je ovo genijalno ali probaj malo da pogledaš nešto što je negde tu blizu tog žanra a što ima neku vrednost.
-
Šta razlikuje velike filmove od prosečnih odnosno ispod prosečnih? Hičkokova teorija- to je neka moja interpretacija- je da svaki film da bi bio dobar mora da ima dobar uvod u radnju (to je on tako malo ćaskao sa Trifoom o filmovima). E pa kada se vidi kakav je uvod u “The Legacy of the Bones” (iz neba pa u rebra odmah od prve scene), sa trudnicom koja trči po sudnici kao Florens Grifit- Džojner i odmah joj se na rukama nalaze lateks- rukavice (za koje ne znamo odakle su dospele) kojima vadi ceduljicu iz džepa ubijenog čoveka, gledaocu odmah postane jasno da je gubljenje vreme nastavljati gledanje ovog filma. Prosto, toliko sitnih tehničkih grešaka, loše glume i rediteljskog neumeća u tako kratkom vremenskom periodu daju mi za pravo da kažem da je ovo još jedno u nizu loših filmskih Netflixovih ostvarenja.
-
Koje rezultate? Da se njih što više zarazi koronom na javnim mestima? Zar ti to želiš Amerikancima? Apsolutno nigde, ali NIGDE nije dokazano da stopiranje izolacije i otvaranje društva u jeku pandemije dovodi do smanjenja broja zaraženih. Imala si Švedsku kao primer pa su bilo rekorderi. Sve zemlje koje su uvele karantin su vrlo brzo (u roku od mesec i više) zaustavile širenje bolesti. Evo sada su Amerikanci svetski šampioni a ti se raduješ nekakvim rezultatima.
-
Ne sećam se da je taj film ostavio takav utisak kod mene kao, recimo, “Magnolija” ili “Američka lepota” koje bih mogao da gledam nebrojeno puta. Možda samo tokom i nedugo nakon projekcije sam razmišljao o “Short Cuts”.
-
Nikada mi taj Altman nije bio nešto posebno. Ne vidim neku posebnu umetničku vrednost u njegovim filmovima.
-
Šalji i meni.
-
Ne može da se uzme nešto što se ne stvara. Recimo, sada kada je stala industrija, transport, u izvesnoj meri poljoprivreda, šta ćeš uzimati od ljudi? A ljudi kada ne rade ne stvaraju kapital, štedi se na svemu, posebno u sektoru usluga.Ti stalno tvrdiš da država uzima nešto od ljudi a ne govoriš konkretno šta i koliko, mislim u stanju recesije, elementarnih nepogoda i ove pandemije. A ti angažuješ policiju, vojsku, armiju zdravstvenih radnika, nabavljaš hranu i medicinska sredstva za stanovništvo, iz to i 500 vladinih agencija, a to košta. Ne misliš valjda da će oni trumpetalovi donatori finansirati troškove države?
-
Naravno da je sve to gubljenje vremena ali ima i dosta dobrih stvari koje čoveka mogu da uvedu u “društvo odraslih”. Neko kao ja koji nikada nije dolazio u kontakt sa socijalnim talogom, ko se nikada nije laktao ili krivinašio oko obaveza, jako brzo sam pohvatao sve konce u vojci. Ako nisi totalni idiot, brzo skontaš kako grupa “diše”, kako se trguje s premazanim likovima, kako da ne kopaš rov ili besmisleno čistiš poligon kada će već za 5 minuta popadati lišće... Vojska je između ostalog otkrila u meni i talenat prema gađanju (bilo je tu i nagradnih vikenada, o da). Iako gajim neki strah prema oružju, opet s druge strane me neverovatno opuštalo to da nišanim u metu.
-
A šta da kažu Italijani, Francuzi, Španci pa i ovi moji Norvežani. Misliš da je slobodarstvo bogom dano samo Amerikancima? A pazi, Amerika je u pandemijskom zaostatku par meseci u odnosu na Evropu. Kada vidiš one zdravstvene radnike u Italiji i Španiji, one polumrtve ljude na respiratorima, prazne ulice velikih gradova, bogatih gradova u Italiji, ljude koji jedva čekaju makar da se ošišaju... ali ti ljudi razumeju (za razliku od tebe i tebe sličnih koji niste svesni opasnosti od korona virusa) koliko je važno primeniti sve epidemiološke mere kako bi se sačuvali životi. I onda dođem ovde i čitam tebe laika koja pišeš o tome da ljudi treba da se vrate na posao bez obzira što time ugrožavaju sebe i druge (novooboleli neće moći da rade, nema posla, drastičan ekonomski pad, novo zaduživanje države da im obezbedi minimum prihoda, enormna ulaganja u zdravstvo, deca koja gube kontakt sa drugom decom, stopirano školstvo...), da treba razumeti one koji su frustrirani (frustrirani su oni bili i pre pandemije; tada su im smetali Deep State, iluminati, i tada su bili ravnozemljaši, antivakseri, borci protiv abortusa, verski fanatici koji veruju u božije spasenje ili neizbežnu kataklizmu / što reče ona gospođa na protestu da se od nečeg mora kad- tad umreti...), da im se “naprasno” ukida sloboda a gledali su šta se dešava u Aziji a onda i u Evropi, uveo im trumpetalo zabranu putovanja i dovozio i iz svih krajeva sveta (to je bio neki njegov hir, možda?). I onda govoriš o PTSD kao da Amerikanci ne nose to sa sobom iz silnih ratova u kojima su učestvovali. Sada će da im trumpetalo šalje kontradiktorne poruke da treba da se štite i da će država pomoći ali da imaju pravo na okupljanje i zahteve koje iznose. Izbori se bliže a ludaci se udaljavaju od njega jer je čak i on svestan štetnih posledica kršenja epidemioloških mera.