-
Posts
2,686 -
Joined
-
Last visited
-
Days Won
2
Pletilja last won the day on November 20 2024
Pletilja had the most liked content!
Recent Profile Visitors
4,940 profile views
Pletilja's Achievements
-
Definitivno, Krasnoharkai nije pisac po mom ukusu. "Satantango" sam procitala i malo je falilo da od autora zatrazim dnevnicu u eurima za vreme i strpljenje koje mi je bilo potrebno da izadjem na kraj sa pricom koja nema ni pocetak ni kraj. Da sam urednik, ovo delo bih skratila za najmanje 50 strana da bih sacuvala atmosferu i utegla pricu. Sad sam zaglavljena sa "Melanholijom otpora", fabula je cvrsca, likovi odredjeniji ali, brate, recenica je toliko dugacka, sintaksa tako besmislena da je citanje ubistveno dosadno. Iz postovanja za napor pisanja tolikih stranica, citacu je do kraja mada, okolnosti se komplikuju: primerrak knjige iz ovdasnje biblioteke je raksupusan, sve stranice su izvrljane grafitnom olovkom, ima cak i komentara na marginama sto me upucuje na zakljucak da je naslov privukao paznju brojnih citalaca i pre nego sto je autor nagradjen Nobelovom nagradom. E, sad, moju kritiku treba uzeti sa zadrskom, mene je pregazilo vreme, Fosea i sad Krasnoharkaia ja ne razumem osim kao sliku ovog naseg iscasenog vremena koje , takodje, ne uspevam da razumem i opravdam. Zanimljivo, i Fose i Krasnohakai imaju roman sa naslovom "melanholija'.....Krasnoharkai je objavio svoju "Melanholiju otpra" 1989 a Fose svoju "Melanholiju" 1995....ukratko, izgleda da melanholija zaista ubija...citaoca.
-
Studentski i građanski protesti i blokade 24/25
Pletilja replied to Henry Chinaski's topic in Politika
Dobri, pametni, hrabri ljudi.....ima ih... https://www.facebook.com/photo/?fbid=10236380278180770&set=a.10201102663822459 -
Studentski i građanski protesti i blokade 24/25
Pletilja replied to Henry Chinaski's topic in Politika
Zao mi je to studenti DUNP a hodaju sami i nemaju policijsku podrsku, zivoti su im ozbiljno ugrozeni jer svaka budala moze da ih pocisti kolima. Jedan od razloga sto ih je svega desetak je, kazu, to sto je 20 Oktobra upisni rok na fakultetima pa su mnogi zbog toga odustali da krenu 16 dana ranije, mozda ce se jos njih pridruziti kad obave sta treba. Ne vidim ni podrsku gradjana, bajkera, traktorista. Pre neki dan sam hodala 13 km, mogu ja to ali je trajalo i trajalo, morala sam da pravim pauze da bih odmorila kicmu, sa nogama nemam nikakav problem. Ne mogu ovakava ni na kakav marsh, mogu samo da ih gledam na tv i da placem, sami su....gest manastira u kojem su ih primili na prenociste i dorucak spremljen po muslimanskim obicajima je nesto sto mi uliva nadu da nije sve gotovo, da njihova velika, licna zrtva nije uzaludna.... -
U prvu ste, STUP je vozio po celoj Evropi, tacni i sigurni ali avaj! O stanju nekad lepe zeleznicke stanice, da ne pocinjem, pretuzno je.
-
Moj grad je udaljen od prestonice 86 km. Vise od pola veka putujem na toj relaciji autobusom, vozom, privatnim automobilom. Pre 2 dana je iskrsla potreba da odem do Bg i obavim jedan poslic jer tu uslugu ne mogu da dobijem u mom gradu. Pitam skolsku koja ima decu u Bg kako cu da putujem, kaze, imas samo jednu sigurnu opciju a to je voz. Stanica mi je 5 km od stana, taksi poskupeo bezobrazno, ja bih autobusom. Nece da moze, kaze skolska, Pancevci preuzeli medjugradski prevoz, neka kaubojska firma, ne znas ni kad polaze ni kad dolaze, idi vozom. I tako, krenem vozom, svih 86 km je upadljivo nakrivljen na levu stranu, trese se, skripi, pruga prolazi kroz zelene tunele zbunja koje raste uz prugu, korov na sve strane. Stizemo do pancevackog mosta, javna je tajna da se most raspada, razmisljam sta je bolje, da se srusimo odmah, u plitku vodu ili da potonemo negde oko sredine pa polako da isplivavamo...taman pregrmim tu strahotu kad, ulazimo u nekakav tunel, mrak, promaja, skripa gvozdja, nista se ne vidi i tako najmanje 2 minuta, mi smo duboko ispod zemlje, pokusavam da se setim kad je taj tunel pravljem, da l je mozda iz Titovog vremena, tad su jos umeli da prave nesto sto ne pada i ubija....izranjamo na svetlost dana, opet dishem, osecam se kao da sam dobila na lutriji, prziveli smo... O tome na sta lici Beograd ne bih osim da je prljav, dronjav, da ima delova ulica u samom centru koji asociraju na kadrove "Stalkera" Tarkovskog....da su kifle poskupele i da je kafa u Strbaksu grozna i kosta 450 dinara, da nesto sto lici na Evropu moze da se vidi samo u trznom centru u Raicevoj, tamo sve blista od citoce, svi su ljubazni i ako imate debeo novcanik, nova MaxMarina kolekcija je divna, izvol te, ima i od ptice mleko. Posle, vracam se kuci i prolazim opet kroz pako onog tunela ispod zemlje pa na most....pa truckanje kroz sela i zaseoke sa razrusenim zeleznickim stanicama.....jad i beda. Breht, ne mogu da se otmem osecaju da mi je Srbija kao Ana Firling, "Majka Hrabrost", odrpanka, pilicarka, trguje sudbinom na sitno sanjajuci velike snove... Ej, Srbijo medju shjlljivama....nema tog pesnika koji ce danas da ti ispeva pesmu, mozda - epitaf....?
-
Uzela sam iz biblioteke 2 naslova Krasnohorkaija dan nakon sto je dobio Nobela. Zato sto, osim Zilahija, Margaret Sabo i Hamvasija, nista sa tog govornog podrucja nisam citala. Predgovor - obecava, zanimljiva biografija. Procitala 71/303 stranu "Satantango", prvi objavljeni naslov: skoro sam sigurna da sam negde oko 30 stranice procitala najdzu napisanu recenicu u istoriji knjizevnosti. Probijala sam se kroz tekst kao guska u magli, nidje putokaza, gde sam, ko su ti likovi, zasto rade to sto rade......i polako, negde oko 50 strane shvatam, ovaj Krasnohorkai zna sta radi, vise je nego dobar, bar u ovom naslovu i na osnovu do sada procitanog. Ide ivicom noza, boli ga coshak kako je meni dok ga citam, da li cu se udaviti u tom madjarskom blatu, uz lut, cita i on mene, nasla sam se na jednoj stranici i sad ne mogu da ga pustim, zaglibila sam se i sam bog zna gde cemo zavrsiti svi zajedno, pada mi na pamet da sam naslov "Satantango" mirtise na sumpor a ne na paprikas? Da ume da pise, ume. A i ono o jezivo dugackim recenicama je samo tehnicke prirode, ima i kratkih, zavisi da li kisa ubija i dere kozu ili sipi....prosto, dobar je, mozda je ovog puta Nobel otisao u prave ruke?
-
https://www.facebook.com/watch?v=1591104915595611
-
Kod nas u Banatu, paori se zale da vetroelektrane imaju jak i los uticaj na oprasivanje biljnih kultura u okolini jer su vetrenjace "posadjene" u poljima kukuruza i drugih kultura. Na rumunskoj strani Dunava, videla sam brojne vetroelektrane na samoj obali reke a ne u njivama. Svakako da je njihova energija cistija i da su buducnost ali potrebna je pamet da se one postave tamo gde nece biti negativnih efekata. https://www.meteologos.rs/vetroelektrane-resenje-ili-uzrok-problema/
-
Stvarno? Kako onda objasnjavate da su svi veliki sistemi odlicno funkcionisli u bivsoj YU za razliku od ove bede od drzave Srbije u kojo se nacionalni resursi prodaju prvom koji naidje? Pa se danas cesemo i tamo gde nas ne svrbi? Retoricko pitanje, meni je sve jasno.
-
Veliki pozdrav i sestrinski zagrljaj za baku. Mi, babe, ne radimo takve stvari iz osecaja duznosti vec iz osecaja za red, da kad odemo, za sobom ne ostavimo nered, ljutog neprijatelja nasih ovozemaljskih dana. Trudimo se, koliko mozemo, da odemo onako kako smo i zivele, uredno, odgovorno, pazljivo prema svima i svacemu. Prozori, danas shvatam da sve cesce i sve duze stojim pred nekim od prozora u stanu i gledam zivot koji promice. Ja vise ne ucestvujem, posmatram. Nije to moj izbor, to je moj status u ovoj zajednici kojoj pripadam. Ja sam bivsa. Otpisana. Nebitna. Nupotrebljiva. Sve sto znam i umem, zamenjuje vestacka inteligencija dostupna na jedan "Klik", od kuvanja do prisivanja dugmeta. To je sudbina nas cija su deca otisla daleko. Nas, starih, u drustvu u kojem je starost presuda, kazna, zivimo predugo. Jos ako ste neka kocoperna baba koja ima svoje misljenje i ne usteze se da to misljenje i pokaze, kuku, eto bruke! Sta cu sa ovim danom? Najradije bih da odem u nepoznatom pravcu, sto dalje od palanke i njenih otrovnih splinova.
-
Od 1992 ne gledam RTS, od Dnevnika u kojem su pustili prilog iz Hrvatske sa odesecenim ljudskim glavama u prvom planu, videla su ga i moja deca koja su, u to vreme, imala 12 i 14 godina. Elem, slusam radio i to iskljucivo BG 2. Tokom studentskih i gradjanskih protesta, u vestima koje idu u 5 minuta do punog sata, objavljivali su kratku vest o aktuelnim desavanjima, ko, gde, kada, sta, bez komentara redakcije. U Ponedeljak, 7 Oktobra, na pocetku emisije "Sporovi u kulturi", pusten je intervju sa glumcem Narodnog pozorista koji je otvoreno objasnio sta se desava u pozoristu povodom novog pravilnika o radu, potpuno otvoreno i bez cenzure, na isti nacin na koji se o tome govorilo na N1 i nS. Eto, to je moj radio Bg 2, jedino mesto gde mogu da cujem pametne, u karijerama ostvarene poslenike u raznim sferama zivota, od nauke do umetnosti i to na onaj stari, pristojan radijski nacin. Ne kazem, mozda sam propustila neki prilog, emisiju, u kojoj je Bg 2 sledio uredjivacku politiku kuce, imam ja zivot i mimo radija, slusam odredjene emisije tokom nedelje ali mi je ovo u ponedeljak bas prijalo, cula se istina, brutalna, konacno.
-
Nije ostalo na nivou traca zahvaljujuci porodicamas tradalih i javnosti: https://sh.wikipedia.org/wiki/Slučaj_Topčider Pratila sam slucaj i ovo sa Wikipedije je ono cega se i ja secam. To sto su sve istine relativizovane u ovoj smrdljivoj stvarnosti u kojoj zivimo je nas problem, necija deca su pobijena a mi se navikavamo na to.
-
Musave, tek sto su se vratile iz shetnje po kisi i 6000 + napravljenih koraka, obozavane, mazene i pazene. Lagane, mekane, odlicno podnose sve terene, ne klize na poledici, brzo se sushe nakon pranja.....bas se volimo evo, vise od godinu dana a one k o nove...
-
Poslala mi skolska, pita me da li je ovo stvarno ili AI? Pojma nemam jer se ne razumem ali, brate, Srbija je zemlja u kojoj je sve moguce i nista nije nemoguce...zemlja apsurda i paradoksa.... https://www.instagram.com/beograd_info/reel/DPTBbS3iDKH/ https://www.instagram.com/beograd_info/reel/DPRjV1diLop/
-
Nista licno, samo da navedem podatak koji sam procitala, incident se dogodio u medjunarodnim vodama, kazu. Greta i comp su mladi ljudi koji u nesto (jos) veruju i spremni su da to i brane. Oni su pokusali bar nesto, nisu uspeli ali su poslali poruku javnosti da se ne slazu sa svieposcu, nehumanim posledicama ratnog sukoba po civilno stanovnistvo. Ovo nije njihov neuspeh, ovo je neuspeh nase epohe, neuspeh svetske zajednice koja dozvoljava urusavanje medjunarodnog javnog prava, ratnog prava, svega sto je bilo hrabar i plemenit pokusaj da se uzasi dva svetska rata u 20 veku ne ponove. Ponavljaju se, surovije, pogubnije nego ikad i zato "Smrt ma kog čoveka smanjuje mene, jer ja sam obuhvaćen Čovečanstvom. I stoga nikad ne pitaj za kim zvono zvoni: ono zvoni za tobom". Hemingvej, davno......pametnom dosta....