Vjekoslav

jbg, sad se ja osjecam nekako zakinutim. el moze i meni koji vepar?

nova tartan staza za trcanje uz promenadu. morali su odgoditi otvaranje, odnosno ograditi stazu, jer neki nisu odolili da prohodaju dok jos nije bila gotova. sad je konacno otvorena, i fino mekana. doslo mi da potrcim.

predivna priroda a vi trcite po asfaltu.

svaka cast nasem drugaru, al ja sam navijao za Jovicu.

neminovno je da se tako jednom skucas u banderu ili zavrsis pod vozom. tipfeleri, sa druge strane, nisu neminovni. posveti malo vise paznje sastavljanju postova, i to je to. al ne dok hodas, ili vozis, ili radis nesto deseto. u tom slucaju imamo win-win situaciju. em nas Yoyogi ostaje ziv, em dobivamo kvalitetne postove na diskusionom forumu.

Ne mozes osluskivati svoje tijelo kad si pun adrenalina. To je dakle mana a nikako prednost. Mada, ti jesi djelomicno u pravu, jer si na pocetnickom nivou, pa ti rezultati na natjecanju mogu uistinu biti bolji nego na treningu. Ako prezivis.

na treningu, kod kuce. drugo je utrka. tamo kreces vusran, i psihicki i fizicki (uopce nista ne osjecas, pun si adrenalina), i ne mozes ocekivati 100% od svog tijela, odnosno od rezervi koje imas na treningu. tako sta od sebe ne ocekuju ni profesionalci. a maloprije si rekao da nisi profesionalac.

ma vjerujem ti da nisi impresioniran, ali podsvjesno... ipak je to cifra koju vrtis konstantno u glavi posljednjih nekoliko mjeseci. podsvjest je cudo, zna biti zajebana.

korekcija tri, maksimum 4 sata. nebitno, bitno je da ne vuces posljedice. krugovi mogu biti i po 5km.

hmmm... bas sad nest razmisljam, cisto kao ideja. a zasto ovih dana ne bi odradio kompletan marathon, kombinacijom biciklizma i laganog trcanja uz guranje bicikla, ili pak kruzno na trasi od 10km, gdje jedan djir vozis a drugi trcis, pa tako x 2. time bi famozna 42km u glavi prestala biti bauk, a vremenski to mozes odraditi za dva, maksimum 2 i po sata. bilo kakve vjezbe jacanja koje spominjes izbaci tjedan prije utrke, da ne dodjes tamo s muskulfiberom. a bit ce i sljedeceg marathona? to je nova (i dobra) informacija. ja cijelo vrijeme mislim da hoces odraditi samo jedan i onda se povuci. sto je u biti lose, jer time radis poveliki psihicki pritisak na taj prvi i jedini marathon u zivotu.

vizualizacija same utrke trebala bi ti znatno pomoci, u prvom redu da se osjecas sigurnije i pruzis maksimum svojih trenutnih kapaciteta. malkic je to blesavo obzirom da ti je prvi marathon, pa ne znas kako ti se tijelo ponasa u odredjenim fazama utrke, na koje onda obracas paznju u pripremama. nota bene, nista te ne moze pripremiti na atmosferu koja te tamo ceka; stadion, masa nabrijanih natjecatelja, masa sluzbenih lica i gledatelja, kamere i mediji, a prije toga putovanje / let avionom, dakle posve strana atmosfera. medjutim mozes (detaljno i sistematski) prolaziti tim ulicama i parkovima (Google Street View + Fotografije), toliko da ti prizori budu familijarni na dan utrke. komplet pripreme koje si odradio padaju u vodu ako se useres / izbezumis na startu, pa umjesto tebe pocne neko drugi trcati, a ti ga samo promatras i pitas se "ko je ovaj stranac u mom tijelu". dakle vizualizacija, i mentalni trening -> svaki 2. dan navecer 2 tjedna prije same utrke. i svakako, realna ocekivanja od prvog marathona u zivotu. inace, sto se tjelesne pripreme tice, tesko je odgovoriti na tvoje pitanje. nisi radio Lorenzove testove (dakle nepoznata sirina kondicijske baze piramide na kojoj onda gradis onu specificnu za marathon), nisi radio na aktivnoj rekuperaciji nakon napornih dionica (ergo nepoznato koliko ti treba da se oporavis od probijanja praga), nepoznato je dokle si stigao sa zgibovima, sklekovima i trbusnjacima / plankovima, itd. previse nepoznanica za valjan savjet. koji ionako neces prihvatiti jer si panker.

po obicaju, pretjerujes (pun intended). da uistinu nisi, ne bi nikada uspio stvoriti onako lijep vrt. ili pak ukusna jela. razmisljaj o tome kad budes trcao maraton. imat ces puno, puuuuuuuno vremena za razmisljanje kad krene utrka.

ja bih na ove futrolice sa sjemenkama kacio i isprintane fotke ploda s opisom bitnih stvari, tipa ukusa i ljutine. ili barem napravio takvu datoteku na kompu s fotkama. mali milijun razlicitih naziva papricica, vrag ce ga na proljece znat sta je bilo sta prosle sezone.

i zglob sake, da ne zaboravim. zglobovi generalno.

sve je dobro u umjerenim dozama, ja sam kao studos trenirao ko manijak dvaput dnevno ne mareci puno za ozljede. odu tako k jarcu i ramena, i podlaktice, i lumbalni dio ledja.

Slovenci... (kad dodju u Srbiju ili Bosnu)

nakon svakog trcanja, ma koliko tehnicki pravilnog i ma koliko bezbolnog (na tartan stazi), meni sutradan krecu bolovi i problemi s koljenima, i onda moram raditi pauze. jasno je dakle da sam svoja koljena trajno sjebao ranijim (ekstremnim) sportskim aktivnostima, od trcanja po betonu preko skijanja i veslanja do planinarenja, i da se ona vise ne podmazuju / regeneriraju kako spada. dakle pomirio sam se cinjenicom da dzoging vise nije za mene. sto dakako ne znaci da tebe ne mogu oderati na 100m kad god se setim, ili da ti ne trebas nastaviti s dzogingom. naravno da trebas, trcanje je predivan sport.

u posljednje vrijeme mi, uz jutarnje treninge plivanja triput tjedno, gdje nikad ne forsiram samo jednu disciplinu, najvise odgovara kombinacija biciklizma, nordijskog hodanja i vjezbi na spravama. 20min voznje do staze, nordijsko hodanje 5km u kombinaciji sa vjezbama (2x), 20 minuta voznje nazad. trening traje duze od sat vremena, ali ne dogadjaju se povrede karakteristicne kada se zalijepis za samo jednu aktivnost. dzoging sam potpuno izbacio.

dakle u pravu sam bio, zujis ti dobrano. i Bjelasnica i Trebevic su zatrovani minama i eksplozivnim sredstvima. i skijaska Jahorina i predivna Zelengora. i divlja Treskavica i legendarni Prenj. i da ne nabrajam dalje, imas kartu ispod. planinarenje nije adrenalinska zabava, ali bi trebala biti aktivnost gdje mozes bez brige od protupjesackih mina i zaostalih granata ici kuda zelis, i kamo zelis. jednom zagadjeno podrucje nikada vise nece biti 100% cisto (firme za razminiranje garantiraju 96%). u cijeloj BiH samo je 60% minskih polja uopce detektirano / evidentirano. to su fakti kojih treba biti svjestan kada se ide u bosanske planine. a posebno ako se misli voditi djecu sa sobom.

nase planine su, objektivno, zatrovane minskim poljima. pretpostavljam da o tome ne razmisljas vec imas u glavi sliku nasih planina iz SFRJ, a zadnji put si bio na planinarenju u BiH vjerojatno osamdesetih. time to wake up.

pa i niste predaleko, obzirom da su smartwatches & fitness trackers ionako samo pritupa kompenzacija za kriziranje srednjih godina.

bit ce Olimpijskih igara po cijelom Tokiju, pa i van njega. kad naidjes na nesto, a ti please fotkaj, pa sibni ovdje.

@Yoyogi za manje od 10 mjeseci krece ... dosadasnji utisci?

bilo je vec o tome govora, mada u okvirima tzv. trkackog koljena i povrede patele. medjutim princip je isti. natkoljenicna muskulatura drzi koljeno, i nju treba jacati kako bi meniskus manje trpio. klasicni cucnjevi ne dolaze u obzir, medjutim plivanje i vjezbe kontrakcije (s naglaskom na vjezbe medijalnog dijela kvadricepsa - vastus medialisa) u sjedecem i lezecem polozaju su dobra opcija. isto tako, nosenje steznika preko dana bi trebalo pomoci stabilizaciji koljena dok se povreda ne sanira. najbolja je pak opcija posjet fizijatru i fizioterapeutu, gdje dobijes kvalitetnije odgovore na ovakva pitanja.