GlennGould

U FRA društvu se na patriotizam i dalje gleda sa obozrenjem, kao na potencijalno poslednje utočište hulji... A država, ne neki anonimusi na nekom forumu , država taj “patriotizam” in the name of osuđuje sa najvišeg mesta: No, hvala na brizi i mojne slučajno da se pogledamo u ogledalo. Upri prstić u “kolonizam”...

Da, to je najgore.

My point exactly. Thank you!

Maldivi su overrated i nešto gadno ti se mulja po stomaku kad znaš da direktno finansiraš islamiste koji drže u kavezu lokalce na metar od raja. Sejšeli su mi bolja opcija...

A taj princip zagovara ko tačno? Kod nas u EU se ubiše sa novim planovima/programima/normama...

E, tako se organizuje jedan ozbiljan izborni bojkot. Ostaje da vidimo da li će biti i politički uspešan...

zum guten berg... Eto naučih nešto, moj typo je u stvari njegovo staro francizovano ime.

Ej “trendovima”... Caka koja je ubila svaku pomisao da se SFRJ može priključiti savremenom Svetu je ta da je demokratija u zemlji došla na krilima nacionalizma i vratila nas u WWII & Srednji vek a preskočila onaj trend između Gutemberga i Hegela. E, samo taj trend ovde da se nekako ubode, može i greškom, pa da se i istinski prilagodimo.

Nagradno pitanje: Šta misliš, da li bi se dotični slučaj bolje, ažurnije i pravednije rešavao van EU i njenih standarda, dogovorenih principa i etabliranih institucija? Možda te pogrešno čitam, no stičem utisak da podležeš magičnom mišljenju da se pristupom svezu, ma koji on bio, automatski postaje različit. Ovo jeste upravo argument da se van seta tih pravila ponašanja, ostavljeni sami i sebi dovoljni, ne bi mogli civilizirat. Kada se prihvate neka načela, to znači da se obavezujemo da budemo bolji. Na nama je da na tome strpljivo radimo. No, smernica ja udarena, ograda podignuta, knjiga otvorena, etc. To je neophodan, ali nedovoljan korak u pravom smeru.

Kako? (dijalektičkim akrobacijama, sofizmom) Ovo jesu odlična pitanja: Ona jeste politički vojnik / njeni roditelji jesu odgovorni za njenu medijsku eksploataciju. Valjda možemo istaći apsurd i orleanski sindrom bez kopanja rovova. Ja bih voleo neke zelene koji nisu protiv razvoja ljudskog roda i njegovog potencijala, nisu protiv upotrebe najefikasnijih tehnoloških sredstava za proizvodnju energije i koji ne nastupaju sa pozicije shame on you već konkretno delaju na obezbeđivanju intergenaracijakog društvenog koncenzusa zarad smanjenja zagađenja i eventualne posledične extinkcije ne nekakvog magičnog entiteta koji zovu Planeta, već ljudskog roda.

Attlee je u stvari popravio za oko stotinak mesta partijski skor te 1935., no da ne idemo u preistoriju... Ovo je ekvivalent trećeg raunda Maggie i nezabeleženo u novijoj političkoj istoriji ostrva. Ali kako su mislili da im prodaju neharizmatičnog, neodlučnog crvenog antisemita će za mene ostati misterija. SNP porobio!

Najubedljiviji poraz Laburista ever. Nikad bučnija, nikad gluplja levica u istoriji. Boris will get it done

Ova gromada koja radi za you know who

@John Dies at the End 24h za omalovažavanje putem podmetanja @FrediB 48h za uvredljivu generalizaciju Podsećamo da ukoliko hlađenje ne bude plodotvorno i ukoliko se sa praksom nastavi sledi kazna od 7 dana.

Mnogi ne znaju da je bivša država doživjela bankrot. Iako službeno to nikada nije objavljeno, po svemu smo 80-e godine proživjeli u propaloj ekonomiji. ... "Jugoslaviji se to dogodilo 1982. iako to nikada nije službeno objavljeno. Činjenično je stanje bilo takvo da je bivša država zaista bankrotirala. Teško je zamisliti nekoga tko bi o tome kvalificiranije progovorio od samog pokojnog Stipe Šuvara. On je u jednom intervjuu Radiju Slobodna Evropa o toj kobnoj godini rekao sljedeće: - To je bilo veliko posttitovsko vrijeme, doba velikih previranja u Jugoslaviji i ekonomske krize. Naftna kriza je strašno pogodila Jugoslaviju. Već se tada trošilo 12 do 13 milijuna tona godišnje nafte, a Jugoslavija je htjela sve zasnivati, svu svoju industriju na do tada jeftinoj nafti. Cijena nafta je onda strašno skočila na svjetskom tržištu, slijedila je oskudica deviza i nafte, a to je prouzročilo i sekundarnu krizu nekih elementarnih proizvoda, a ne samo da se neko vrijeme vozilo automobile po pravilu par - nepar. Bila je oskudica deterdženata, toalet-papira i nekih trivijalnih artikala - govorio je tada Šuvar. jugoslavija | Autor : Povjesničar i predavač hrvatske i europske povijesti na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli Igor Duda u svojoj knjizi "Pronađeno blagostanje" na vrlo razumljiv način objašnjava kako je do krize uopće došlo. Video Player is loading. Prema njemu, začetak potrošačkoga društva u Jugoslaviji započeo je još 1958. godine Kardeljevim Programom Saveza komunista Jugoslavije. Navodi kako se više analitičara tijekom osamdesetih složilo kako je do kretanja nizbrdo došlo zbog neusklađenosti gospodarskog i političkog sustava, kontradikcije koju je izazvalo spajanje dvaju načela: gospodarski sustav temeljio se na samoupravljanju, a politički na vertikalnoj subordinaciji i monopolu. Tržišni socijalizam doveo je do jačanja skupine nazvane tehnomenadžeri pa poslije 1972. dolazi do zaokreta uslijed kojega dogovorna ekonomija potiskuje načelo tržišta, piše Duda. U svjetskim su razmjerima sedamdesete godine obilježile dvije naftne krize, a ponašanje jugoslavenskog gospodarstva u međukriznom razdoblju umnogome je odredilo sudbinu zemlje u osamdesetima. Prvu krizu iz 1973.-1974. Jugoslavija nije osjetila jer je stigla jeftina nafta iz Libije, ali problemi su nastali tijekom druge krize 1979.-1980. Duda objašnjava kako su te prijelomne 1980. na naplatu stigli troškovi burnog razvoja jer dugotrajan kvantitativan rast nije uspijevao postići zadovoljavajuću kvalitetu. Brzu deagrarizaciju, ekstenzivan rast investicija i zaposlenosti pratili su spor rast proizvodnosti te nedostatak intenzivnoga rasta s djelotvornom upotrebom resursa i novih tehnologija, što je dovelo do smanjene konkurentnosti u inozemstvu i deficita u bilanci plaćanja koja se pokrivala sve većim vanjskim zaduživanjem. Krediti i nove emisije novca pokrivali su investicije koje su nastojale ostvariti dugoročnim planovima predviđenu nerealno visoku stopu rasta, objašnjava Duda. Od polovice sedamdesetih (dakle od novog Ustava 1974., op.a.) samostalno su se mogle zaduživati i republike, što je ubrzavalo njihov razvoj, no svaka se republika ponašala kao da će dug u ime federacije vraćati netko drugi. Proizvodnja i potrošnja bile su iznad realnih mogućnosti, a njihov rast bio je utemeljen na sredstvima iz inozemstva koja su prelazila kreditnu sposobnost zemlje, gospodarstva i stanovništva, objašnjava Igor Duda. Poznati su podaci i priča o rastu zaduženja kojem nije bio krivac samo porast cijena nafte. Brojni javni izvori jasno navode porazne brojke koje se vječito citiraju u bilo kojoj analizi. Na početku zaduživanja Jugoslavije cijena kapitala bila je veoma povoljna. Na svjetskom tržištu novca kamatna se stopa kretala 1975. 5,8%, 1976. 5,1%, 1977. 5,5%. Dotad su dugovi Jugoslavije narasli na devet i pol milijardi dolara. Kapital se nudio u neslućenim razmjerima koji su i iskorišteni. Potkraj 1978. zbio se radikalni preokret na tržištu novca i kapitala. Vlada SAD-a promijenila je monetarnu politiku zadržavši i dalje kontrolu nad emisijom novca, a ispustivši kontrolu nad kamatama koje su u 1978. skočile na 8,8%, u 1979. na 12,1%, u 1980. na 14,2%, a u 1981. na 16,8%. Cijena se kapitala povećala gotovo trostruko. Bio je to znak za uzbunu, znak da se prekine daljnje uzimanje kredita. Rukovodstva su postupila suprotno. Dugovi su rasli: 1977. 9,540 milijardi dolara, 1978. 11,833 milijardi, 1979. 14,952 milijardi, 1980. 18,395 milijardi, 1981. 20,804 milijardi dolara. U godinama vrtoglavoga skoka kamata dug se povećavao za više nego dvostruko. Trgovinski deficit ubrzano je rastao: 1977. iznosio je 4.376 milijuna dolara, 1978. 4.315 milijuna, 1979. 7.225 milijuna, pokrivenost pak uvoza izvozom padala je: sa 66,2% u 1976. na 54,6% u 1977. i na 48,5% u 1979. Zaduživanje i ulaganje osjetilo se u povećanju životnog standarda pa je i realna vrijednost plaće u drugoj polovici sedamdesetih dosegnula najviše vrijednosti u povijesti Jugoslavije. Kardelj je upozoravao na opasnosti vanjskog zaduživanja, no Tito se odupirao restriktivnim mjerama. Građani su dobro zarađivali i živjeli, no dugoročno je to bila samoubilačka politika zbog koje se Jugoslavija s kraja sedamdesetih činila Potemkinovim selom. Investicijski val sedamdesetih događao se dok su sve razvijenije zemlje poslije prve ratne krize usporavale proizvodnju i zapošljavanje te smanjivale investicije i potrošnju. Potkraj 1979., uoči izbijanja krize, savezna vlada je odlučila devalvirati dinar za oko 30% kako bi stimulirala izvoz, a poskupila uvoz kao odgovor na katastrofalni trgovinski deficit i goleme otplate dugova. Tito uoči smrtne bolesti nije odobrio devalvaciju jer nije podnosio da pada međunarodni ugled zemlje, rekavši delegaciji savezne vlade i: "... lako je vama devalvirati. To se može i s pola mozga, a gdje vam je bila pamet da ste dopustili da do toga uopće dođe." Bankrot Jugoslavije: Ekonomski krah 1982. koji nikad nije službeno objavljen "Mjesec dana nakon Titove smrti, savezna vlada je devalvirala dinar za 30%, a zatim će se devalvacije redati jedna za drugom sve do raspada Jugoslavije. Izlaz je trebala pronaći savezna komisija koja je 1981. do 1983. pripremala dugoročni program ekonomske stabilizacije. Baveći se budućim razvojem, DPES je otkrio i uzroke gospodarskoga stanja u kojem se Jugoslavija našla na početku osamdesetih: Sagledavanje opasnosti od takvog ekstenzivnog razvoja i njegovih ograničenih mogućnosti moglo je biti odlagano sve dok nisu presušili predimenzionirani izvori potrošnje i dok korištenje inozemnih zajmova nije dostiglo i premašilo naše mogućnosti. Početkom 1980. Jugoslavija je postala član MMF-a, a 1981. je dobila najveći kredit ikad dan od te organizacije. Neki, poput stručnjaka srbijanskog ekonomskog magazina Biznis i financije, smatraju kako postoji konkretan trenutak u povijesti kada se dogodio konačan slom. Tijekom dvije godine (1980. do 1982.) ondašnja Narodna banka Jugoslavije i ovlaštene banke razvile su metode obnavljanja stranog zaduženja – kratkoročnim kreditima financiranje dospjelih otplata po dugoročnim kreditima. To je bio objektivno rizičan mehanizam kojem je mogao naškoditi i mali poremećaj. On se dogodio u ožujku 1982. godine – otplata po jednom većem kreditu od konzorcija stranih banaka bila je manja za neki jednocifreni postotak, ali to je bilo dovoljno da na prenapetom financijskom tržištu izazove ulazak SFRJ u dužničku krizu. Svjetski financijski faktori do tada su već imali dovoljno iskustva s dužnicima u kašnjenju širom svijeta. Poslije priprema u preostalom dijelu 1982. godine, tijekom 1983. godine na djelu je bila ’’petonoga životinja’’ (Five legged animal) – Svjetska banka, MMF, Banka za međunarodna plaćanja, Pariški klub i Londonski klub, čijim su aranžmanima reprogramirani postojeći dugovi ili odobreni novi namjenski krediti za podršku proizvodnje za izvoz. Bez obzira na to što je strani dug postao uredan, SFRJ je kao dužnik na međunarodnom novčarskom tržištu doživjela znatan pad ugleda i nova zaduženja izvan navedenih aranžmana bila su opterećena višim troškovima. Vlada je vodila politiku stabilizacije i smanjenja vanjskog duga, koja se u praksi sastojala od teških mjera štednje – tzv. šok tretmana. Uvoz je ograničavan stvarajući nestašice potrošnih dobara, koje se pamte kao uvođenje ograničenja goriva (40 litara po vozilu mjesečno – bonovi), ograničenje korištenja automobila do šest dana u tjednu na osnovu zadnjeg broja na registracijskoj pločici (par-nepar sustav), teška ograničenja na uvoz robe i plaćanje depozita po izlasku iz zemlje. Bilo je nestašice kave, čokolade (koju je zamijenila šećerna tabla) i deterdženta za pranje. Tijekom nekoliko suhih ljeta, Vlada, nesposobna za uvoz električne energije, bila je prisiljena uvesti restrikcije. Zatim, 1983. i 1984. Jugoslavija je nastavila s pregovorima o kreditiranju sa 600 zapadnih banaka kao i s MMF-om. MMF je zahtijevao od Vlade Jugoslavije da nametne smanjenje plaća nerentabilnim poslovima, da ukine kontrolu cijena, da povisi kamatne stope i da devalvira dinar za 25%. Veće banke bile su potpomognute stranim kreditima i dana im je uloga da zatvaraju manje nesolventne banke koje su davale zajmove neprofitabilnim poslovima. To je bio pokušaj da se nosi s većim strukturalnim problemima jugoslavenske ekonomije – njezine financijske institucije bile su potpuno povezane s industrijom tako da su mnoga poduzeća, posebno ona s politički moćnim gazdama, mogla sama štampati novac osiguravajući si bezgranične kredite. Od Jugoslavije se očekivalo da izvede istočnoeuropsku varijantu "anti-inflacijskih" mjera provedenih u SAD-u i zapadnoj Europi. Vratimo se opet Stipi Šuvaru i njegovu govoru u sarajevskom Domu omladine 1989. – Gradilo se u ovoj zemlji previše i mnogo, bez sigurnog tržišta, napamet, na ledinama; glavno je bilo da se ugleda dimnjak i da se dobije bilo kakvo radno mjesto, a nije propadalo ništa osim sitnih pogona, sva tzv. velika industrija i privreda je spašavana, socijalizacijom gubitaka, štampanjem novca i svim oblicima fiktivnog poslovanja. […] Dakako, tu je onda i veliki vanjski dug. Kao što znate, uspjeli smo reprogramirati značajan dio naših dugova. Mnogo veći problem od njihovog vraćanja je taj što Jugoslavija nema što izvoziti na svjetsko tržište a da bi pri tom zarađivala, a ne gubila. […] Nismo još ''likvidirali'' višak agrarne radne snage klasičnog tipa, a pristigle su nove generacije koje su dobro obrazovane i neće da idu u rutinske i teške poslove po svaku cijenu, posebno za ono za što su se obrazovale – rekao je u tom govoru Šuvar." ... Pročitajte više na: https://www.vecernji.hr/premium/bankrot-jugoslavije-ekonomski-krah-1982-koji-nikad-sluzbeno-nije-bio-objavljen-958472 - www.vecernji.hr

Tema "Zivot i standard u SFRJ": @Denis Jasharevic 7 dana / referiranje na forum B92 i iznosenje osobnih podataka sa istog, te spekulacija o ubedjenjima na osnovu tih konjektura i posledicno podmetanje @Amigo 48h / navlacenje na ban, urgiranje kod Moderacije multiplikacijom istovetnih reporta namenjenih licnom obracunu, kopanju jama i miniranju potencijalnih sagovornika @I, Ja Sam Laki 24h / flejmovanje spekulacijom namenjene licnom obracunu, kopanju jama i miniranju potencijalnih sagovornika

OK idemo redom. Prvo sto bi ModTim F Vox zeleo da se razume u vezi ove teme je da se ona, s'razlogom, nalazi na PDF Drustvo, a ne na Politici. U skladu sa pokazanim nerazumevanjem njene sustine, smatramo za potrebnim da preciziramo da se ona ne zove "da li mi/nam je bilo dobro u SFRJ", "ko nas bre to zavadi" itd. niti da se ona treba baviti razlozima za raspad Jugoslavije. Dakle, pisite o vasim licnim iskustvima, podjebavajte se lepim/losim uspomenama i anekdotama, iznosite sud o kvalitetu tog zivota i drustva i uvazite da niste merodavni da drugima zabranjujete potpuno suprotna zivotna iskustva koja su dovela do oprecnog stava spram tog razdoblja. Drugo sto bi ModTim F Vox zeleo da se razume generalno je da je referiranje na forum B92 i iznosenje osobnih podataka sa istog, te spekulacija o ubedjenjima na osnovu tih konjektura i posledicno podmetanje strogo kaznjivo. Trece sto bi ModTim F Vox zeleo da se razume je da navlacenje na ban, urgiranje kod Moderacije multiplikacijom istovetnih reporta, ili flejmovanje spekulacijom odnosno sve one radnje koje nisu u svrsi razvoja diskusije, vec iskljucivo namenjene licnom obracunu, kopanju jama i miniranju potencijalnih sagovornika - nisu metodi/sredstva koje ovaj forum zeli negovati. U skladu sa gorenavedenim principima, mnogobrojni upisi su obrisani ili editovani, a sledecim pojedincima su odredjene i kaznene mere: @Denis Jasharevic 7 dana @Amigo 48h @I, Ja Sam Laki 24h

Tema je zaključana usled mnogobrojnih reporta i degradiranja svake smislene diskusije. Imamo dve ekipe, navijače koji se prepucavaju i vuku sudiju za pištaljku. Hvala na razumevanju i strpljenju.

A što ovako na kvarnjaka a posteriori vadiš iz konteksta, a ispratio si sled događaja in real time? Stondiša i Crni se nisu našli pod tlaštom nikakvog “Profesora”, Claš uskočio pa smo razmenili politesses i završili priču i sad ti ovde nešto/nekoga opet braniš na gorepomenuti način. Idi do kraja - stisni report. Ja te ovde javno optužujem za širenje dezinformacije sa namerom flejmovanja.

Denis je dobio upozorenje, no smatram da možemo da prevaziđemo ovakav stil komunikacije. Ako se sa istim nastavi biće hlađenja, no navijanje za ban je bezveze. Eto sad neko drugi njega omalovažava i koristi za prepucavanje. Da li moramo da se delimo u tabore? Može zajebancija i peckanje, do neke granice dobrog ukusa & pristojnosti - kada se ista pređe i krene ad hominem & bahaćenje ide opomena. Ako ne urodi plodom hlađenje pa ban. Nekome je SFRJ bio najlepši spomenar, nekome ne. Naučimo poštovati ta različita iskustva. Ok?

Postaješ bezobrazan.

Da smirimo malo. Ne vidim razlog da se pozivamo da detalje iz RL (pa još i pogrešne) u svrhu prepucavanja. Iskulirajte i idemo dalje.

Pa naravno da treba. No za to očito nisi voljan/sposoban. Zalepiš etiketu i ćao! (ja ne bih trebao biti tema tvojih upisa ovde) Ti na ovom PDFu nemaš neki legitimitet da daješ ocene atmosfere, jer nedovoljno učestvuješ. Koliko vidim, kolega kojem je moj post bio namenjen ne deli tvoju ocenu. Kao što ni admin nije gore video ‘školske primere’ koje smatraš umesto osobnog, posve subjektivnog dojma univerzalnim aksiomom. I još nešto. Naravno da remetiš, kao i gore što si remetio pa ukapirao da si se preračunao. No, to nije priča za ovde.

@CLakiSH Vidiš, ovakav tvoj nastup nije primeran razvoju diskusije (kao ni gore što si uvređeno skočio pa nestao). GG je izneo svoje mišljenje. Ti si razumeo šta si hteo, ali tvoj zaključak ne doprinosi da i ja tebe razumem. Ovo što ti radiš je podrivanje dobre atmosfere na temi/PDFu i hvatanje za slamku “generalizacije” i beranje trešanja “iz čistog mira”. Ako ti impliciraš da je nešto sporno u Stondišinom postu ili mom mišljenju molim te da to izneseš jasno, precizno i sa dobrom namerom. Ovako, stečem jedan posve drugačiji utisak.