Fino zapažanje.
Čini se da mafijaška subkultura ne zavisi od turbo folk muzike već je kako sam napisao u jednom od prethodnih postova subkultura izvršila aproprijaciju te vrste muzike.
Ono što je konstanta dakle, nevezano za muziku subkulture, je poštovanje izgrađeno na brzo zarađenom novcu i "nema zezanja samnom" stavu, spremne pesnice i prst na obaraču.
Zbog čega omladina optira taj vid socijalne verifikacije je glavno pitanje i tek je u maloj meri vezano za izbor muzike te iste omladine. Pomenuo sam NBA igrače koji su vitlali pištoljima, nadahnuti gangsta tekstovima hip hopa.
Ista meta, isto odstojanje, dok je muzička oblanda skroz drugačija. Vernon Maksvel i Latrel Sprivel ni ne znaju šta je turbo folk.
Dakle, nije muzika glavno tkivo te subkulture, niti je muzika vodeći element zbog koga mladi ljudi gravitiraju takvom načinu života.
Bunjište Svetlane Veličković su vašari, posela, melosi. Njena evolucija u Cecu Ražnjatović nije posledica i nadgradnja uspeha koji je postigla njena muzika već deo projekta koji je osmislio njen suprug Željko Ražnjatović. Zahvaljujući uloženim sredstvima koja su obezbedila najbolju produkciju (u SRJ naravno), muzičare (Cecin gitarista je čovek koji je završio klasičnu gitaru na Berkliju ili Džulijardu) vašarska Svetlana postaje Ceca Nacionale.
Trap jeste spiritualni naslednik jer obuhvata istu subkulturu ali postoje razlike. Dok je turbo folk integrisan kulturnom aproprijacijom trap se namenski pravi za već etabliranu subkulturu koja ima utvrđene svetonazore, pravila, stremljenja. Zbog toga trap nije ograničen na ljubavne i bonvivanske tekstove već puca direktno na najbitnije elemente subkulture - pištolj, novac, zlato, kokain, brza kola itd.