Aman bre, jebote, koji vam je to argument, kakve vas pileće kožice spopale, deci je pileća kožica odvratne teksture i izgleda, deca to ne vole, vrlo su izbirljiva na boju, izgled i nove stvari. Ovo je toliko smehotresan argument da nemam reči.
I deca ne vole slatko zato što je mleko slatko, već se rađaju sa preferencom za slatku hranu, baš zato da bi pili mleko. Nema veze sa ekspozicijom na slatko. To se ne stiče, već se sa tim rađa. Zamisli jebote takvu evolutivnu grešku da novorođenče ne voli slatko?! Jednostavno biološki, evolutivno su predodređeni da im se sviđa slatko jer to signalizira hranu bogatu kalorijama. Vremenom se ta sklonost modifikuje pod uticajem sredine, ali je uvek tu, ne gubi se.
I taj nagon/osobina/sklonost ne može da se izgubi, tačnije može, ali je potrebno da se prvo rodi dete koje inherently ne voli slatko i da kao takvo ostvari takvu selektivnu evolutivnu prednost u odnosu na ostatak populacije koja će joj omogućiti da tu osobinu u većoj meri, brže i pouzdanije prenosi na svoje potomke. Znači nikad. Ili za par miliona godina. Kad majčino mleko postane kiselo.
I onda ona ostaje uvek prisutna. A u kojoj meri će se ispoljiti zaviti od pre svega svesnih kontrolnih mehanizama. Ne postaje se gojazan zato što neko više voli slatko od nekog drugog, svi ga evolutivno volimo isto (u proseku), već zato što neki ljudi ne mogu razumom da iskontrolišu tu osobinu. U modernom društvu su svi izloženi prerađenoj hrani, svi imaju pristup čokoladama i nuteli, pa je neko debeli prasac, a neko nije. Neko može tom "nagonu" (nije to nagon, već sklonost recimo) da odoli, neko ne može. Ali da nema te sklonosti, niko ne bi imao ni potrebu da odoleva sve i da se svakodnevno kupa u najfinijoj belgijskoj čokoladi.
Nemojte da me shvatite pogrešno, ali zaista ne mogu da objašnjavam jednu takvu hard core činjenicu evolutivne biologije, da ljudi urođeno, evolutivno preferiraju slatku hranu, hranu bogatu kalorijama jer... energija, preživljavanje, prirodna selekcija. To je fakt i svako ko želi, može da se uveri u isto sa tri klika mišem. Umesto da izmišlja pileće kožice kao argument.
Da, u osnovi gojaznosti jeste ta evolutivna činjenica. Niko nikad nije rekao da je ona jedini uzrok i da samo zbog toga ljudi postaju gojazni, već da bez nje, ne bi iste ni bilo. Conditio sine qua non. I niko nije tvrdio da je gojaznost ikada bila evolutivna prednost, gojaznost je bolest modernog sveta, upravo zbog mismatcha urođenih sklonosti i sredine koja te sklonosti eksploatiše. I time se gojaznost ne opravdava, kao što ni ubica ne bi mogao ubistvo da opravda svojom evolutivno urođenom i uslovljenom agresivnošću, što je takođe činjenica.