Bogami su naslednici onda dobro prošli sa povraćajem zemlje i restitucijom :).
Još sad kad su ozbiljno skočili Bjelopavlići :).
Imam sličnu priču sa druge strane familije, takođe seoske gazde. I takođe, oduzimana zemlja ("dobrovoljno" upisivana u zadruge, odatle prosijeđena Agrokombinatu, niko te ništa nije pitao iako su "tri spomenice i jedan orden u kuću").
Troje djece takođe od krave i malo baštine fakultete završilo. I da se ne lažemo, nije im krava finansirala fakultet nego stipendije, a stanovalo se u Studenjaku, gdje se i danas stanuje.
Bilo je zaista prilike. Eto sa obije strane potpuno drugačiji bekgraundi i postojale su jednake šanse.
Kasnije, ako oćeš da budeš direktor ili neko mudo mora si se učlanit u partiju. Ako oćeš da budeš stručni inžinjer i da napušavaš direktore bez posledica može i to, jer im treba znanje.
Odoh u drugu temu, društvo je bilo sa više meritokratije nego danas. Tako mi kažu oni koji su imali karijere u oba sistema.
"Ovo demokratija? Ne sprdaj se. Nekad su nam sa odbora stalno vraćali zakone, jer su sjedali pet doktora koji su znali posao. Danas ko ima većinu može ka zakon izglasat Doživljaje mačka Toše".
Usput, na kraju vraćena zemlja, relativno blizu Podgorice, naslednici "nerezidenti" Crne Gore šokirani cijenom kvadrata. Ajde sad ih ubijedi majčin sine da će i dalje da raste i da se ne prodaje i da je meni taman da mi dio asseta bude u landu :).