quentin

Ovo je već ne znam koji proces pred BAT-om za koji je unaprijed bilo jasno da gubimo. Sad se nismo baktali ni da učestvujemo u postupku. Ne shvatam kakvo je to razmišljanje, ne platimo, a znamo da će da nas tuže i naplate sve po slovu ugovora. Još uvećano za troškove. Poslije svake ovakve šarade opada nam ugled u Evropi i igrače je teže privući u klub.

Richard Ford: The Sportswriter - Na tragu nekih Apdajkovih knjiga, recimo, samo sa manje jezičkih vatrometa, ali sa ubjedljivijom psihologijom. Robert Muzil: Kos i druge priče - Slojevito, zahtjevno, povremeno groteskno kao u nekim Kafkinim pričama. Denis Johnson: Jesus' Son - Karverov učenik, i to dosta dobar, nije iz armije epigona. Borislav Pekić: Kako upokojiti vampira - Filozofsko-politički esej koji silno želi da bude beletristika. Pekićeva erudicija nikako ne može da bude književni stil, osim možda u Zlatnom runu. Rajko Grlić: Neispričane priče - Nepretenciozno i zanimljivo, povremeno presentimentalno.

Čitava situacija sa SPC je vjerovatno vidljivi dio ledenog brijega, kad su u pitanju nekonzistentnosti, amaterizmi i aljkavosti kod primjene i poštovanje korona propisa u Srbiji. A te aljkavosti i nekonzistentnosti su najvjerovatniji razlog za činjenicu da je Srbija toliko teško pogođena ovim zlom. Znatno teže od bilo koje ex-Yu države. Pa jedna Bosna, po mnogo čemu nefunkcionalna i dezorganizovana država, bolje se drži, ima manje zaraženih, više testira, bolje kontroliše granice i sprečava jače prodore u zdravstvene ustanove i staračke domove.

Ne odnosi se samo na tebe, pošto mnogo ljudi istu stvar kaže, ali, iskreno, meni je sva ta priča o stravi i užasu sjedenja u svom stanu pretjerana, pa i neozbiljna. Nije problem i mjesec dana biti u stanu, ako to vodi željenom cilju. Sad, pitanje je da li u slučaju Srbije vodi tom cilju, ali to je već druga priča. Mimo toga, bezveze je žaliti se što ne možeš jedan vikend napolje. Ljudi su u podrumima mjesecima sjedili dok su im bombe padale na glavu.

Čekaj, je l' ja ovdje nešto ne kapiram. Imaš test sa dva moguća odgovora: pozitivan i negativan, i tačnost ti je 30%?

Čitaću i te sigurno. Kupio sam prije izvjesnog vremena Izabrana djela Vitomila Zupana u šest knjiga. Izdanje iz 1985. godine. Rashodovano iz biblioteke nekadašnjeg Republičkog centra za obrazovanje kadrova unutrašnjih poslova. Ko bi rekao da su budućim policajcima dozvoljavali da čitaju takve knjige. Mada, sudeći po kartonu, ova moja je bila izdana samo jednom.

Ima i ono kad Čehov kaže kako je stanje na Sahalinu sada mnogo bolje. Ljudožderstvo se samo povremeno javlja.

Karl Ove Knausgor: A Time to Every Purpose Under Heaven (knjiga o anđelima, ko je čitao Moju borbu sjetiće se) - vrlo neobičan roman, i tematski i strukturalno. U osnovi, bavi se vrlo spiritualnim stvarima, ali Knausgor je vrhunski pripovjedač koji savršeno gradi atmosferu i likove, opisuje prirodu. Kad esejizira o tome koliko su se ljudi udaljili od Boga pruža neki novi ugao, ali nije toliko književno uzbudljiv. Saša Ilić: Pas i kontrabas - nadao sam se da će me prijazno iznenaditi, ali zapravo vrlo predvidljiv roman. Svi boksovi su čekirani: ratni zločini, postratne traume, tranzicijsko siromaštvo, korumpiranost državnog sistema... Za svakoga ko zna bilo šta o Iliću ovo je katalog opštih mjesta. Uz to, jezički i stilski limitirano. Knjiga ima bukvalno par dobrih momenata, sve ostalo nije vrijedno pažnje. Džon Banvil: The Book of Evidence - Ispovijest ubice. Neki su knjigu poredili sa Dostojevskim i Kamijem, ali mene Banvilov pripovjedač dosta potdsjeća na Nabokovljevog Hamberta. Ovo mi je treći Banvilov roman i mogu da kažem da je u pitanju ozbiljno dobar pisac. Sad čitam onog slovenačkog anarhistu (Vitomil Zupan: Menuet za gitaru). Knjiga je odlična - partizanija bez idealizacije i ideoloških opterećenja, prošarana filozofiranjem o fenomenu rata i istorije, ali rasterećena erotskim avanturama.

Laki, čovjek je jevrejskog porijekla. Da je žešće kritikovao razapeli bi ga SPC klerofašisti. I ovakk ne znam kako će da prođe.

Jbt, sjećam se kako sam u ratu pizdio što čitav svijet normalno živi dok je kod nas sranje. Sad kad je sranje worldwide osjećaj mi nije ništa bolji.

Gradonačelnik Banjaluke objavio da se bogosluženja odvijaju, uz mjere zabrana socijalnog kontakta, za čije provođenje će biti zaduženi sveštenici. Jebena katastrofa. Tako mogu i kafane da rade, ali da gazde kažu da može samo jedan za stolom da sjedi. Ne postoji kataklizma koja balkanske političare može da izvuče iz šupka respektivnih vjerskih zajednica.

Valjda steel man. 😁

Ne znam da li je neko to već komentarisao, ali nisam siguran da duži policijski čas ima smisla. Ovako će samo ljudi koji moraju ili žele da izađu biti napolju u istom periodu. Znači, veća gužva u radnjama i na ulicama. Bolja bi bila zabrana za sve iznad 50 god, ili tako nešto.

Lu smarač, čitajte Knausgora. 😁

I u kafani da sjede ovako podijeljeni bilo bi čudno.

Slažem se, ali ne vjerujem da će Čović da pošalje ekipu u Pg za ovaj plejof uopšte. Izvući će mišljenje BIA, ili tako nešto, pokušaće da čitavu ligu ove sezone učini neregularnom, da bi onda EL izabrala učesnika iz ABA kako im se ćefne. A on se nada da bi Đordi u tom slučaju izabrao Zvezdu. Jeste ovo najcrnji scenario, ali nešto sam u pesimističnom raspoloženju trenutno.

U principu, slažem se s tobom, ali, realno, PO serija u kojoj dobijamo Budućnost i Partizan bez prednosti domaćeg terena zaliječila bi mnoge, ako ne i sve, rane. Samo što trenutno takav razvoj situacije djeluje kao SF.

Ta serija, odnosno njena najava, mogla bi da bude i kraj ABA lige.

Nešto nam se digo kuridža večeras.

Prije će Srbija ući u NATO i razmijeniti ambasadore sa Kosovom, nego što će KKCZ i KKP biti privatizovani.

U internet lagumima b92 portala može da se nađe izvještaj sa Šakotine kzš pred utakmicu. Tekst je negdje 25. po redu među košarkaškim vijestima na sajtu.

Mislim da je Braun tražio izmjenu. Palac dolje prema klupi je pokazao.

Je li potpisan samo do kraja sezone ili i za iduću?

Jbg, poliva se govnima Šakota, a ako ništa drugo možemo da mu zahvalimo bar na Panteru koji nam je već donio par pobjeda. Ne samo da ga je doveo, nego izgleda zna i da ga iskontroliše. Zna kad može da ga pusti da divlja, a kad mora da ga zakuca za klupu.

Priča plasirana preko režimskih tabloida, a kojom se opravdavao neodlazak u Pg, išla je u pravcu da će Milova vlast iskoristiti utakmicu da izazove nerede i zabrani prosrpska okupljanja. Naravno, ista država vlada i Podgoricom i Barom. Sve što su mogli da urade tada u Pg, mogu i sada u Baru, tako da je jasno da ta priča nije imala mnogo smisla. Radi se isključivo o Bokan-Čović sukobu. Nema nikakve šire slike.