quentin

To mi se čini realno. Mislim da tako i Čović razmišlja, bar u startu. E sad, ako neki igrač(i) ne budu dostupni ili ne ispune očekivanja ili ako trener ima neka insistiranja...

Ako ništa drugo, Radonja bi imao mnogo veći kredit kod navijača od bilo kog zamislivog trenera. Mogao bi da radi na miru, a šta bi bilo od igre i rezultata niko unaprijed ne može da zna.

Nema šanse da Kalina prođe na moralno-političkoj komisiji najvernijih.

Možda i jeste, potencijalno. Ali njega bi nam Miško dao možda na jednu sezonu, a to nam ne znači ništa. Od mlađeg igrača treba da se gleda da se uzme obeštećenje. Nego, je l ono Ristić nešto briljirao po Rusijama do ovo korone?

Možda to što RSB najavljuje Štimca pokazuje kako teku pregovori sa Radonjom.

A je l bi Štimac baš toliko smetao da bude treći centar u ekipi, ako bude tim baziran na domaćim igračima sastavljen sa skromnijim budžetom?

Čovjek koji se na ovaj način mačuje sa anon komentatorima na internetu sutra će dobiti ekskluzivni pristup našoj reprezentaciji o kakvom normalni novinari (negdje vjerovatno i takvi čuče) mogu samo da sanjaju.

Gledano etički, sasvim ispravan stav. S druge strane, koliko nas je spremno da prihvatimo Zvezdu koja u sportskoj Evropi znači ono što Srbija predstavlja ekonomski. A Srbija trenutno ima šesti najniži BDP u Evropi. I nema tu prostora ze neko isplivavanje, bez direktnih dotacija i sponzora kojima se naredi da daju pare, Zvezda i Partizan ne bi igrali ni FIBA Ligu šampiona.

Ne znam, Nikola Ivanović nije naravno elitni klijent za Miška, ali ne bi trebalo ni da je totalna boranija, a izgleda ga tretira baš tako. Mada boraniji vjerovatno ni rođendan ne čestita.

Evo malo a propo ove priče koliko menadžer, tj. Miško kontroliše/ne kontroliše klijenta. https://www.b92.net/sport/kosarka/vesti.php?yyyy=2020&mm=05&dd=14&nav_id=1683788

Taj FIBA arbitar je zaključio prijem dokumentacije negdje u martu 2019. To praktično znači da nikakvi dokazni materijali nisu mogli poslije toga biti prihvaćeni, a mi smo dokaz izmirenja dugovanja poslali u junu. Sasvim je moguće da je tribunal nastavio sa radom po predmetu i na kraju donio odluku samo da bi opravdao sasvim pristojne court fees koje dobija. Ne znam da li je Lesor mogao da povuče tužbu u nekom momentu ili je moralo sve do kraja da ide po automatizmu.

Ovo je već ne znam koji proces pred BAT-om za koji je unaprijed bilo jasno da gubimo. Sad se nismo baktali ni da učestvujemo u postupku. Ne shvatam kakvo je to razmišljanje, ne platimo, a znamo da će da nas tuže i naplate sve po slovu ugovora. Još uvećano za troškove. Poslije svake ovakve šarade opada nam ugled u Evropi i igrače je teže privući u klub.

Richard Ford: The Sportswriter - Na tragu nekih Apdajkovih knjiga, recimo, samo sa manje jezičkih vatrometa, ali sa ubjedljivijom psihologijom. Robert Muzil: Kos i druge priče - Slojevito, zahtjevno, povremeno groteskno kao u nekim Kafkinim pričama. Denis Johnson: Jesus' Son - Karverov učenik, i to dosta dobar, nije iz armije epigona. Borislav Pekić: Kako upokojiti vampira - Filozofsko-politički esej koji silno želi da bude beletristika. Pekićeva erudicija nikako ne može da bude književni stil, osim možda u Zlatnom runu. Rajko Grlić: Neispričane priče - Nepretenciozno i zanimljivo, povremeno presentimentalno.

Čitava situacija sa SPC je vjerovatno vidljivi dio ledenog brijega, kad su u pitanju nekonzistentnosti, amaterizmi i aljkavosti kod primjene i poštovanje korona propisa u Srbiji. A te aljkavosti i nekonzistentnosti su najvjerovatniji razlog za činjenicu da je Srbija toliko teško pogođena ovim zlom. Znatno teže od bilo koje ex-Yu države. Pa jedna Bosna, po mnogo čemu nefunkcionalna i dezorganizovana država, bolje se drži, ima manje zaraženih, više testira, bolje kontroliše granice i sprečava jače prodore u zdravstvene ustanove i staračke domove.

Ne odnosi se samo na tebe, pošto mnogo ljudi istu stvar kaže, ali, iskreno, meni je sva ta priča o stravi i užasu sjedenja u svom stanu pretjerana, pa i neozbiljna. Nije problem i mjesec dana biti u stanu, ako to vodi željenom cilju. Sad, pitanje je da li u slučaju Srbije vodi tom cilju, ali to je već druga priča. Mimo toga, bezveze je žaliti se što ne možeš jedan vikend napolje. Ljudi su u podrumima mjesecima sjedili dok su im bombe padale na glavu.

Čekaj, je l' ja ovdje nešto ne kapiram. Imaš test sa dva moguća odgovora: pozitivan i negativan, i tačnost ti je 30%?

Čitaću i te sigurno. Kupio sam prije izvjesnog vremena Izabrana djela Vitomila Zupana u šest knjiga. Izdanje iz 1985. godine. Rashodovano iz biblioteke nekadašnjeg Republičkog centra za obrazovanje kadrova unutrašnjih poslova. Ko bi rekao da su budućim policajcima dozvoljavali da čitaju takve knjige. Mada, sudeći po kartonu, ova moja je bila izdana samo jednom.

Ima i ono kad Čehov kaže kako je stanje na Sahalinu sada mnogo bolje. Ljudožderstvo se samo povremeno javlja.

Karl Ove Knausgor: A Time to Every Purpose Under Heaven (knjiga o anđelima, ko je čitao Moju borbu sjetiće se) - vrlo neobičan roman, i tematski i strukturalno. U osnovi, bavi se vrlo spiritualnim stvarima, ali Knausgor je vrhunski pripovjedač koji savršeno gradi atmosferu i likove, opisuje prirodu. Kad esejizira o tome koliko su se ljudi udaljili od Boga pruža neki novi ugao, ali nije toliko književno uzbudljiv. Saša Ilić: Pas i kontrabas - nadao sam se da će me prijazno iznenaditi, ali zapravo vrlo predvidljiv roman. Svi boksovi su čekirani: ratni zločini, postratne traume, tranzicijsko siromaštvo, korumpiranost državnog sistema... Za svakoga ko zna bilo šta o Iliću ovo je katalog opštih mjesta. Uz to, jezički i stilski limitirano. Knjiga ima bukvalno par dobrih momenata, sve ostalo nije vrijedno pažnje. Džon Banvil: The Book of Evidence - Ispovijest ubice. Neki su knjigu poredili sa Dostojevskim i Kamijem, ali mene Banvilov pripovjedač dosta potdsjeća na Nabokovljevog Hamberta. Ovo mi je treći Banvilov roman i mogu da kažem da je u pitanju ozbiljno dobar pisac. Sad čitam onog slovenačkog anarhistu (Vitomil Zupan: Menuet za gitaru). Knjiga je odlična - partizanija bez idealizacije i ideoloških opterećenja, prošarana filozofiranjem o fenomenu rata i istorije, ali rasterećena erotskim avanturama.

Laki, čovjek je jevrejskog porijekla. Da je žešće kritikovao razapeli bi ga SPC klerofašisti. I ovakk ne znam kako će da prođe.

Jbt, sjećam se kako sam u ratu pizdio što čitav svijet normalno živi dok je kod nas sranje. Sad kad je sranje worldwide osjećaj mi nije ništa bolji.

Gradonačelnik Banjaluke objavio da se bogosluženja odvijaju, uz mjere zabrana socijalnog kontakta, za čije provođenje će biti zaduženi sveštenici. Jebena katastrofa. Tako mogu i kafane da rade, ali da gazde kažu da može samo jedan za stolom da sjedi. Ne postoji kataklizma koja balkanske političare može da izvuče iz šupka respektivnih vjerskih zajednica.

Valjda steel man. 😁

Ne znam da li je neko to već komentarisao, ali nisam siguran da duži policijski čas ima smisla. Ovako će samo ljudi koji moraju ili žele da izađu biti napolju u istom periodu. Znači, veća gužva u radnjama i na ulicama. Bolja bi bila zabrana za sve iznad 50 god, ili tako nešto.