Tacno.
Naziv Vizantija potice iz XVI veka,dakle iz vremena kada Vizantija kao drzava vise nije postojala. Nastao je stoga sto je prestonica Carstva - Konstantinopolj (Carigrad kako su ga zvali Sloveni,danas Istanbul),sagradjen na mestu stare grcke naseobine Vizanta.
Sami Vizantinci nisu za sebe nikada upotrebljavali to ime: za sve vreme postojanja Carstva nazivali su sebe Romeji, sto na grckom znaci Rimljani. Vec iz te cinjenice vidi se teznja Vizantinaca da odrze drzvno-pravni kontinuitet Rimskog carstva.
Iako vizantijski carevi sebe smatraju rimskim carevima,a svoje carstvo jedinim zakonitim, Vizantija na kraju svoga postojanja nema vise nicega zajednickog sa Rimskim carstvom,osim imena i prezivelih tradicija.
Vecina istoricara danas smatra da pocetak postojanja Vizantiskog carstva treba racunati od 324.godine kada je car Konstantin naredio da se otpocne izgradnja nove prestonice na Istoku, koja je najpre nazvana Novi Rim, da bi se kasnije ustalio naziv Konstantinopolis (Konstantinov grad).
Teodosijeva podela Carstva na Istocno i Zapadno (385.godine) znacila je i definitivan raskid izmedju dva dela drzave. Tri su razloga zbog kojih istoricari posmatraju Vizantiju kao potpuno novu pojavu:
1. Centar drzave je Konstantinopolj,a ne Rim
2. Zvanicni jezik je grcki, a ne latinski
3. Hriscanstvo kao religija u Vizantiji postoji od njenog osnivanja,a u Rimu tek od njegovog kraja
Ipak,kao naslednica Rimskog carstva, Vizantija se nikada nije odrekla pretenzija za svetskom vladavinom i povracajem teritorija nekadasnjeg Zapadnog rimskog carstva. Te pretenzije su narocito dosle do izrazaja za vlade cara Justinijana (527-565), koji je uspeo da za izvesno vreme ponovo osvoji najveci deo zemalja koje su nekad bile u sastavu Zapadnog rimskog carstva. (Italija, severna Afrika, juzna Spanija). U ovim osvajackim pohodima car Justinijan se najvise oslanjao na svoje cuvene vojskovodje Velizasa i Narzesa.
No,ubrzo posle Justinijanove smrti,njegov pokusaj restauracije dozivljava slom i carstvo dospeva u nezavidan polozaj.
Vrhunac moci carstva je izmedju 610-1025.godine. Najveca pretnja carstvu dolazila je sa istoka (od Persijanaca i posle toga Arabljana) i na severu (od Avara i Slovena).
Dosta smela tvrdnja..posebno sto se apostrofira pravoslavlje kao takvo..a zapravo sve vreme postoji i deluje i crkva sa sedistem u Rimu. Dakle,nikako ne stoji tvrdnja da je pravoslavlje (ili iskljucivo ono) koje je poteklo iz Vizantije oblikovalo Evropu..
Hriscanska crkva je u Vizantijskom carstvu bila jedan od najznacajnijih cinioca,ciji su se moc i uticaj mogli meriti jedino sa carskim. U toku drzavnog razvitka Vizantije, crkva je postepeno stekla polozaj autonomnog verskog i politickog faktora i bila sa drzavom u nekoj vrsi specificnog saveza. To nikako ne znaci da u dugotrajnoj istoriji nije bilo zestokih sukoba izmedju drzavne (carske) i crkvene vlasti.
Cinjenica da se jos car Konstantin umesao u crkvene razmirice,uzevsi u odbranu pravu veru,a osudivsi jereticka ucenja, nametnula je jedno pitanje: da li je car, nesumnjivi sef drzave, i poglavar crkve? Antickom svetu je ta ideja bila strana. Rimski carevi su,doduse,nosili titulu vrhovnog svestenika (pontifex maximus),ali ni u Grckoj ni u Rimu nije postojala crkva kao institucija.
Hriscanstvo je,nasuprot,od samog nastanka izgradjivalo sopstvenu unutrasnju organizaciju,koja je pretendovala da bude autonomna u odnosu na carsku vlast.
Prema tom shvatanju,car nema pravo da se mesa u crkvena pitanja. Ali,crkva je tokom IV i V veka cesto prizivala carsku vlast u pomoc da bi suzbila jereticke pokrete. Carevi su stoga smatrali sebe i poglavarima crkve.
Tako je izgradjena ideja o tzv. cezaropapizmu,tj.sjedinjenju duhovne i svetovne vlasti u rukama cara. Cezaropapisticke teznje su karakteristika ranovizantijske epohe,a svoj vrhunac su dozivele za vlade cara Justinijana.
Teznja crkve za autonomijom je narocito dosla do izrazaja u VII veku. Kao crkveni poglavar,u Vizantiji sve veci autoritet stice carigradski episkop koji se pocinje nazivati patrijarhom. Njegove teznje za primatom nad hriscanima u Istocnom carstvu i izjednacavanjem u dostojanstvu sa rimskim papom dosle su do izrazaja jos u IV i V veku. Vremenom,povecanjem ekonomske moci crkve,carigradski patrijarh je postao najznacajnija licnost u drzavi posle cara.
Carigradski patrijarh je bio u stalnom suparnistvu sa rimskim papom oko primata u hriscanskom svetu. Mocna zastita koju su patrijarhu pruzali vizantijski carevi,u vreme kada na Zapadu nije bilo careva,jos je vise uvecavala pretenzije carigradskog patrijarha.
Borba za prestiz se ispoljavala i prilikom pokrstavanja doseljenih naroda - Germana i Slovena. Nije bilo svejedno da li ce Germani ili Sloveni primiti hriscanstvo iz Rima ili Carigrada,jer je pokrstavanje iz jednog od ova dva centra znacilo potpadanje pod politicku,versku i kulturnu sferu Rima,odnosno Carigrada.
Svi ovi dogadjaji doveli su do otvorenog suparnistva sa Rimom i do dve velike shizme (rascepa): 867. i 1054.godine, s tim sto se druga shizma smatra definitivnom. Tako su nastale Istocna (pravoslavna) i Zapadna (rimokatolicka) crkva. Doduse,u XIII i XV veku su ucinjena dva pokusaja ponovnog uspostavljanja crkvene unije,ali nisu dala rezultata:
- 1284 Lionska unija
- 1439 Firentinska unija
Ovo je dsolo kasnije,u poznoj fazi Carstva..kada najpre jacaju Turci Seldzuci,a posle njih opasniji Turci Osmanlije
Naravno..kad je sam Rim kao drzava prestao da postoji..Istocno rimsko carstvo je uspelo da se odupre varvarskim napadima iz vremena Seobe naroda i nadzivi Zapadno carstvo za gotovo hiljadu godina. Ali je zato sama Vizantija u ogromnoj meri pocivala na rimskom nasledju..to je ovde bitnije istaci..
Vizantijski feudalizam - Iako je proces feudalizacije bio zahvatio jos Rimsko carstvo,u Vizantiji je on izvesno vreme usporen,a imao je i neka svoja specificna obelezja. Taj feudalni sistem se dosta razlikovao od zapadnoevropskog,ali od XII veka mu se znatno priblizio uvodjenjem sistema pronija. Pronija (grcki pronia = briga,staranje) predstavlja feudalno zemljisno dobro,koje je na uzivanje i koriscenje od vladara dobijao slobodan covek,za licne zasluge i obicno uz obavezu vrsenja vojne sluzbe.
Drzavno uredjenje - menjalo se u toku njenog hiljadugodisnjeg postojanja,ali njegove osnovne karakteristike - carska autokratija,centralizam i birokratija - ostale su za stalno. U zvanicnoj titulaciji pojedinih funkcija upotrebljavani su rimski nazivi (na latinskom). Od VII veka ulaze u upotrebu grcki nazivi.
Na celu drzave nalazio se car koji je do VII veka nazivan latinskom titulom avgust (Augustus),a od VII veka grckim nazivima vasilevs i avtokrator ( car i samodrzac). U carevim rukama se nalazila sva vlast. Carsko dostojanstvo u Vizantiji nikada nije postalo nasledno,ali su carevi sebi uzimali savladare,obicno iz redova najblizih srodnika (najcesce su to bili njihovi maloletni sinovi),te se tako obezbedjivao kontinuitet vlasti pojedinih dinastija.
U prvim vekovima postojao je uz cara i senat,ali je on vremenom sve vise gubio svoju efektivnu funkciju,da bi se na kraju potpuno stopio sa carskim savetom.
Lokalna uprava - se do VII veka zasnivala na sistemu koji stvorili Dioklecijan i Konstantin. Drzavna teritorija je bila podeljena na prefekture,dijeceze i provincije. Car Iraklije u VIII veku pocinje uvoditi novu,tematsku,organizaciju drzave.
Pravo - razvijalo se na temeljima rimskog prava,sredjenog i objavljenog u velikoj Justinijanovoj kodifikaciji.
A Vizantija je,kao sto pokazah,'ucila' od Rimskog carstva.
Opet..ajmo nazad u stari Rim..period Republike..podela na patricije i plebejce..vazne godine:
-287.godina p.n.e. - donesen zakon kojim odluke plebejskih skupstina dobijaju zakonsku snagu bez odobrenja Senata
Potom period Carstva:
- 212.godina - proglasen edikt kojim se dodeljuje pravo i status rimskog gradjanstva svim slobodnim stanovnicima Carstva. Time je uklonjena pravna prepreka da se, bez obzira na narodnu pripadnost, svi nazivaju i osecaju Rimljanima. Civis Romanus Sum
Hocu reci:nista novo i epohalno Istocno rimsko carstvo nije ovim donelo..sve je to vec bilo vidjeno u Rimskom carstvu.
Nesporno. Ipak je Carigrad bio najveci grad ondasnjeg sveta u kojem su cvetali manufaktura,trgovina,zanati,nauka i umetnost. To je period IX- X vek. Drzava se prostirala na velikoj teritoriji od jermenskih planina do Jadrana i od Eufrata do Dunava.
Videti iznad^
Ovde se plasira..pa jedna polu-istina..jer nisi do kraja pruzio kompletan i tacan uvid ni u istorisjki dogadjaj niti u kontekst.
"Krstasi" su se pred Carigradom prvi put pojavili 1096.godine.
U krstaskim ratovima je dosla do izrazaja teznja papstva da prosiri svoj uticaj na hriscanskom istoku. Kao povod je posluzilo seldzucko osvajanje Jerusalima (gde se prema legendi nalazi Hristov grob). Papa Urban II je na saboru u Klermonu 1095.godine pozvao sve hriscane u sveti rat protiv muslimana,radi oslobadjanja Hristovog groba. Prelazeci preko vizantijske teritorije,na svom putu u svetu zemlju,krstasi su se neprijateljski odnosili prema domacem stanovnistvu,pljackajuci i otimajuci. Taj deo nije sporan.
Kako prvi krstaski pohod nije dao trajnih rezultata,preduzimani su stalno novi ratovi. Bilo ih je od 7 do 9 od XI do XIII veka (istoricari se ne slazu o tacnom broju). Kako se doslo to 1204.godine i pomenutog dogadjaja? U IV krstaskom pohodu zapadni vitezovi su odustali od svog "svetog cilja" i okrenuli se protiv hriscanske Vizantije. Kao formalni povod iskoristili su poziv vizantisjkog princa Aleksija Andjela, da njegovog oca,zbacenog cara Isaka,uz bogatu nagradu vrate na presto. Ne dvoumeci se mnogo,krstasi su 1204.zauzeli Carigrad i teritoriju Vizantije raskomadali na vise manjih drzava. Najznacajnija medju njima je bila Latinsko carstvo sa prestonicom u Carigradu. Vizantijska vlada se povukla u Malu Aziju gde je obrazovano Nikejsko carstvo koje je do 1261.vodilo borbu za ujedinjenje i restauraciju Vizantije. Te godine je zauzet Carigrad i obnovljeno je carstvo,ali sa znatno manjom teritorijom nego pre krstaskog zauzimanja.
Medjutim,ovaj dogadjaj nije sudbonosno uticao na kraj Vizantije,niti se od njega Vizantija nije "nikada oporavila". Poslednja dva veka (vladavina Paleologa) predstavljaju period stalnog slabljenja i smanjivanja drzavne teritorije,ali i ponovnog kulturnog procvata (tzv.renesansa Paleologa). Pored napada neprijatelja,slabljenju su doprineli i dugotrajni gradjanski ratovi. Vizantija je u XIV veku izgubila prevlast bas u onim delovima koji su uvek predstavljali njeno jezgro: na Balkanu i u Maloj Aziji. Vodeca sila je na Balkanu od kraja XIII veka postala Srbija. Daleko veca opasnost je dolazila iz Male Azije,gde su se pojavili Turci Osmanlije. Suzbivsi svoje rodjake Seldzuke,Osmanlije su tokom XIV veka stalno smanjivale vizantijsku teritoriju. Kraj agoniji Vizantisjkog carstva ucinio je sultan Mehmed II Osvajac zauzevsi Carigrad 1453.godine.
Dakle,ima tu pitanja oko kojih se slazemo,ali i takvih oko kojih nam se pogledi razilaze. Ponajvise bih rekao u jednom tvom shvatanju koji provejava citavim tvojim postom..kako je Vizantija nekako zasluzna za danasnji identitet Zapadne Evrope..ona jeste posebna tvorevina,ali se snazno oslanjala na tradicije Rimske republike,a posebno Rimskog carstva.
A danasnja,moderna,zapadna drustva nisu zasnovana na njihovim vrednostima,vec na vrednostima i principima koje su proklamovale velike burzoarske i gradjanske revolucije iz XVIII i XIX veka..a posebice na politickim i ekonomskim slobodama.
I Zapadno i Istocno rimsko carstvo su bile nesto drugo - carske autokratije sa tek pokojom primesom inkluzivnih institucija,i to samo u periodu Rimske republike. Zato su se oba urusila i zauvek nestala.
Mozemo nastaviti diskusiju..gde,na kojoj temi,pojma nemam..ionako se plasim da stisnem 'submit' dugme