Imam utisak da su se mnogi prezasitili košarke koju gledamo svih ovih sezona, pa iz toza proizilazi nekakva apatija ili zbog raskoraka izmedju želja (top 8, polufinale, finale, šta li već?) i realnosti( svi domaći i regionalni trofeji ) vlada ogorčenost uz pretjetani pesimizam, svakako neosnovan.
Jebemga, prosto ne dijelim vašu energiju, igrali smo skroz ok košarku cijelu sezonu, sa limitima koji su uočljivi. I ok mi je da Radonjić dovede nekoga ko mi se ne dopada, i da izgubimo dobijenu utakmicu. Uzeli smo sve što je bilo realno, u okolnostima i situaciji kada je pritisak kulminirao. I način na koji Radonjić sklapa rostere svih ovih sezona govori da će slično ili približno biti i ove sezone. Otići će glavni akteri, doći će drugi. Fizikalci će zamijeniti fizikalce, sistem će ostati isti.
Nije mi jasno šta većina vas želi i zbog čega apokaliptične pretpostavke, smrknuta lica i nepovjerenje u cijelokupan sistem?