U ovom ludilu, i potpunoj anarhiju u klubu i oko njega, nakaradnom sistemu, veoma je teško biti objektivan i razuman. Sva ova pompa oko lige šampiona podigla se na jedan veći nivo, iz utakmice u utakmicu, uvidjeli smo, ako je uopšte bilo potrebe da se uvidi tako nešto, da je ovo nova dimenzija fudbala, i da gol možemo postići samo ako nam je horoskop naklonjen. O odbrani ne bih trošio riječi. Ono što je za Milojevića dobra odbrana, citiram, za iole razumnog ljubitelja fudbala je lakrdija, hrkljuš, odsustvo taktike i potpuna nemoć.
Može i da se gleda drugačije, kao jedna velika škola. Zvezda se utopila u ulogu brucoša, i u najmanju ruku, nije se snašla.
Medjutim, šta se zapravo dešava. Razlika izmedju ove i prethodnih sezona, kada Zvezda nije igrala evropu je baš u gore navedenom horoskopu. Nit je igra bolja, nit je pomak očigledan. Niko ne uči na greškama, počevši od transfer politike do vodjena utakmica i samog pristupa.
Suma sumarum. Odbijam da poverujem da neki igrači nemaju kvalitet, lično mislim da je ova poražavajuća ideologija Milojevića, kao i disbalans u kvalitetu igrača zaslužan za to što recimo Garsija nema apsolutno prostora da istakne ni jedan svoj kvalitet.
Neko mora da preuzme odgovornost, dosta stvari je gurano ispod tepiha, i nastavlja se u istom ritmu.
Neko je rekao da Milojević treba da snosi odgovornost ako je birao pojačanja, a ako ih nije birao, takodje mora da snosi odgovornost, jer mu je tim sastavljao neko drugi.
Prosto je. Ne može se više žmuriti na odlaske Zvezdine djece, trulu transfer politiku, kao i jajarski pristup u evropskim utakmicama i derbiju.