Nema nista lose u toj emotivnosti, kada je ispravno usmjerena na naciste ili ustase, zlodjela koja su napravili treba da se pamte, osudjuju, i da nam svima sluze kao opomena kakvo zlo moze nastati iz relativno malih grupa na pocetku. Sa druge strane, nikada mi nece biti jasne takve emocije prema Nijemcima, Hrvatima ili bilo kojem drugom narodu ili naciji kao cjelini... Pogotovo prema onima koji su samo 50-tak godina prije tog zla donijeli civilizaciju i progres u moj rodni grad i ukljucili ga u Evropsku Uniju (Austrougarska) prije nego sto se tako zvala - Bosna i Sarajevo su tokom svog postojanja imali dva perioda razvoja - pod Austrougarskom, kada su se gradile i otvarale fabrike, skole, putevi, bolnice, pozorista, javni prevoz i period tokom SFRJ koji su iznijeli kadrovi koje su doveli ili razvili Austrougari (malo je fabrika u Bosni koje nisu pocivale na glavnom majstoru ili pogonskom inzenjeru Cehu, Madjaru, Austrijancu, Slovencu ili Hrvatu iz Austrougarske... I sam Emerik Blum je dijete jevrejskih doseljenika iz Madjarske)...Ostali periodi su bili cekicanje tepsija u Kujundziluku, rucno okopavanje kukuruza ili uzimanje desetine ili petine kmetu, zavisi kako se kome zalomilo... I zbog toga Nijemci (i Austrijanci i Madjari) kod mene imaju veliko postovanje - oni koji nisu bili nacisti i hortijevci...