Dobra priča
Tuga i bes (iz knjige Priče za razmišljanje)
U dalekom kraljevstvu do koga ljudi nikada ne mogu stići, ili kojim ljudi možda neprestano prolaze, a da toga nisu svesni, u čarobnom kraljevstvu u kome se neopipljive stvari materijalizuju, bilo jednom jedno prekrasno jezero.
Rukavac kristalno bistre i čiste vode, u kojem su plivale ribe svih mogućih boja i na čijoj su se površini neprestano odražavale sve nijanse zelene.
Tom čarobnom i prozirnom jezeru, sa namerom da se zajedno okupaju, približili su se Tuga i Bes. Oboje se razodenuše, i goli zakoračiše u jezero.
Pomahnitalo (jer bes je uvek takav), užurbano, i ne znajući zašto, bes se na brzinu okupa i izađe iz vode.
Ali bes je slep, ili barem stvarnost ne razaznaje jasno, pa kad je onako go i užurban izašao iz jezera, obukao je prvo na šta je naišao.
Tako se desilo da odeća koju je na sebe navukao nije bila njegova, nego je pripadala Tugi. Ogrnut tugom, bes ode.
Vrlo mirna i staložena, prema svom običaju, spremna da ostane tamo gde se nalazi, Tuga završi sa kupanjem, i bez imalo žurbe (ili bolje rečeno, bez ikakvog poimanja vremena), polako i sporo, Tuga izađe iz jezera.
Na obali je Tuga ustanovila da njene odeće više nema. Svi dobro znamo da Tuga nikako ne voli da bude ogoljena, pa je iskoristila jedino što je pronašla pored jezera - odeću koju je ostavio bes.
Govori se da od tog dana, kad susretnete slepi, okrutni, strašni i ljutiti bes, videćete da se iza lica besa u stvari krije Tuga.