Nisam jos odgledao tu seriju, ali planiram. Tu se radi o Satmarima, oni su hasidi, poreklom iz Rumunije, iz grada Satu Mare (grad je na tromedji Rumunije, Madjarske i Ukrajine). Danas skoro da i nema Jevreja tamo, a nekad su bili veoma brojni. Pored male sefardske zajednice, postojala je i velika askenska zajednica koja se kasnije podelila na hasidsku i ortodoxnu. Iz te hasidske zajednice su se razvili Satmari. Naziv grada na madjarskom je Satmarnemeti, otud i naziv Satmari. Intresantno je da Satmarima maternji jezik nije jidis vec madjarski, ali su krajem sezdesetih odlucili da predju na jidis u sklopu njihovog plana za sto vecom izolacijom. Satmari su izrazito anticionisticke orjentacije.
Sto se jezika tice. Jidis je jezik kojim govori vecina Askenaza. Tj, kojim je govorila vecina Askenaza. On je bio dominantan jezik medju askenaskim Jevrejima u prakticno svim drzavama u kojima su ziveli, osim onima koje su ulazile u sastav nekadasnje Ugarske kraljevina (medju tamosnjim Jevrejima je dominantan bio madjarski jezik) i u Velikoj Britaniji (mada se tamo radi o derivatu jidisa). Naravno u drzavama u kojima je bio dominantan jidis nije bio jedini jezik koji su Jevreji koristili. U svim drzavama postojao je deo jevrejske populacije koji je kao svoj maternji jezik koristio jezik vecinskog naroda (poljski, nemacki...) Krajem devetnaestog veka jevrejska visa klasa je pocela da koristi hebrejski jezik i u svakodnevnom govoru. To je posebno uzelo maha sa jacanjem cionistickog pokreta. Hebrejski je sve vise postajao jezik bogatih Jevreja, dok su siromasniji slojevi govorili jidis. Kada je nastao SSSR Jevreji su poceli da dobijaju sve vecu jezicku autonomiju (do Staljina). U SSSRu se forsirao jidis, a hebrejski je smatran za burzoaski i bila je sputavana njegova upotreba. Kada je osnovana Jevrejska autonomna oblast (Jevreji nikad u njoj nisu cinili znacajniji broj populacije) za jedan od sluzbenih jezika je proglasen jidis. Retko gde su ziveli iskljucivo Askenazi, skoro svuda su postojale i neke druge zajednice koje su kao maternji koristile neke druge jezike, npr u Ukrajini, Belorusiji, Litvaniji, a posebno u Rusiji. Sto se tice samog jezika nesporno je da vodi poreklo iz nemackog jezika, sad da li ce se smatrati kao dijalekt nemackog ili kao poseban jezik nastao iz nemackog manje je bitno. Postoji odredjen broj strucnjaka, ali su u velikoj manjini, koji smatraju da su zapadni i istocni dijalekt jidisa razliciti jezici. Dok je za zapadni dijalekt nesporno da je nemackog porekla, oni tvrde da se to ne moze reci za istocni dijalekt i da bez obzira na dominantnu nemacku leksiku on predstavlja judeoslovenski jezik. To nije prihvaceno stanoviste, a ja nisam dovoljno strucan da se dublje upustam u to, pa cu se drzati zvanicnog stava da se radi o germanskom/nemackom jeziku.
Kod Sefarda to nije tako jednostavno. Tesko je reci koji jezik je dominantan, cek je tesko reci ko su sefardi uopste, napraviti razliku izmedju njih i Mizrahija je cesto nemoguce. Pa pitanje u koju grupu svrstati razne i Sefardima i Mizrahijima srodne jevrejske zajednice pre svega iz bivseg SSSRa, ali i ostale koji postuju isti obred i ista religijska pravila kao i ove dve grupe. Ladino ili judeospanski danas nije jezik kojim govori vecina Sefarda/Mizrahija, da li je bio istorijski jako je tesko reci. Raznim judeoarapskim dijalektima danas govori znatno vise ljudi nego ladino jezikom. Ipak Ladino je bio rasprostranjem sirom Mediterana, a koristio se i na teritoriji Srbije, BiH (koristi se jos uvek ali veoma malo), dokle god se prostirala otomnska imperija, ipak pitanje je koliko je masovana njegova upotreba bila. Bukvalno u svakoj drzavi na Mediteranu je postojala zajednica koja govori Ladino, ali opet je pitanje koliko su te zajednice bile brojne. Pre proterivanja u Spaniji je ziveo ogroman broj Jevreja. Medjutim treba znati da oni nisu svi govorili Ladino. Spanija je u to vreme imala veliki broj dosta razlicitih jezika (ni dan danas nije stvoren jedinstven jezik koji se govori u celoj Spaniji) tako da su se i Jevreji prilagodjavali i stvarali razne jezike. Ladino je svakako bio najzastupljeniji, ali koristili su se i drugi jezici. U Francuskoj su takodje postojali posebni dijalekti koje su koristili sefardski Jevreji (Askenazi su koristili jidis) Zarfatit i Shuadit. U Italiji su postojali lokalni jevrejski jezici... Ipak u svim tim drzavama se koristio i ladino.