Jump to content

Klasika


Borko

Recommended Posts

Svedski as Joakim 'Jo' Bonije s gospodZom u svojoj dnevnoj sobi:

1606480862_1606444083_14954128.jpg

Na zidu je bolid Meklaren M5A sa BRM motorom u kome je Bonije uzeo 6. mesto u Monci 1968.

Bonije se takmicio na najvisem nivou od polovine 50-tih pa sve do smrti u udesu na 24h Lemana 1972. takmiceci se uglavnom za razne privatne ekipe. Bilo je tu nastupa i za fabricki Maserati, BRM, Porse a na kraju je osnovao i sopstveni tim. Iako nije nikada bio kalibar za svetskog sampiona ipak je nanizao lepih rezultata - pobedu na zvanicnoj VN Holandije 1959. i mnogo podijuma na F1 trkama van sampionata sto mu je donelo postovanje medju kolegama i publikom. Bio je uspesan i u takmicenjima sportskih prototipova s pobedama na Targa Floriju, Sebringu, Montleriju, Remsu, Monzuiku, Nirburgringu... Nije nikada osvojio Leman, najblize pobedi bio je 1964. kad je uzeo drugo mesto. 1970. postao je evropski sampion u kategoriji sportskih prototipova do 2.0l.

Slicno Ser Dzeki Stjuartu, Bonije je bio veliki borac za podizanje nivoa bezbednosti vozaca u bolidima i na stazama. Kada je krajem 60-tih pokrenuo privatnu ekipu koncentrisao se vise na menadzment i vozio je samo retko, birajuci trke u kojima ce se pojaviti. Jedna od tih trka bio je i Leman 1972. Na prilazu krivini Indijanapolis Bonije je krenuo u preticanje jednog amaterskog vozaca koji nije najbolje shvatio sta se dogadja i u pokusaju da se skloni s puta izazvao udes u kojem je Bonije katapultiran u vazduh preko zastitne ograde u sumu, na mestu ostavsi mrtav prilikom udara u drvo.

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

Pomenuh nedavno Bonijea i privatnu mu ekipu:

a869c8181455d0bf0466c461e9ebeb11.jpg

 

69184100c04a33bcaedd31eb2240c8fc.jpg

Na slici je Bonijeova Lola T70 Mk.IIIB GT sa Sevroletovim motorom, prethodno u vlasnistvu Dzona Sartisa s kojom se Bonije takmicio 1968. i 1969. Konkretno, ovo je slikano za vikend 14. septembra 1969. u Anderstorpu u Svedskoj gde se vozilo za Nordik Celendz kup a Bonije je zavrsio kao cetvrti.

Link to comment
Share on other sites

9a1599d78a40f4990eb26cb5403d7e25.jpg

 

1929, prva VN Monaka i cuvena ukosnica kod zeljeznicke stanice / danas Levs po sponzorima. Neverovatno koliko se ovo mesto malo promenilo za bezmalo citav vek!

Na slici vidimo Rudija Kacacolu na Mercedesu SSK na putu do trece pozicije. Pobedio je Vilijam Grover-Vilijams na Bugatiju T35B a drugi je bio Rumun koji se takmicio pod belgijskom licencom Georgi Burianu takodje na Bugatiju. Vozilo se za nagradni fond od 100.000 tadasnjih franaka, koji su donirali lokalni trgovac duvanom Antoni Nog (po kome se danas zove poslednja krivina na stazi) i princ Luj II od Monaka, a stazu je trasirao lokalni as Luj Siron. Pozivnice za ucesce je dobilo 20 vozaca iz 8 zemanja od kojih se njih dvojica nisu pojavili - Poljak Jan Bihavski je doziveo udes na putu do trke a Hans Stuk nije imao spreman bolid nakon udesa na prethodnoj trci. Tokom slobodnog treninga otpadaju i Pjetro Gersi i Rene Lami nakon udesa. Medju sesnaestoricom na startu, pored pomenutih bili su i Filip Etanselan (startovao sa pola - grid je odredjen zrebom), Rene Drajfus, Marsel Lehu, Gofredo Cender...

 



Karacola je uz Etanselana vazio za glavnog favorita mada mu zreb nije bio naklonjen jer je startovao pretposlednji, 15. Bolidi su bili rasporedjeni u redovima po tri, i na startu je poveo Lehu startujuci kao treci ispred Etanselana i Vilijamsa koji je startovao iz sredine drugog reda. Do kraja prvog kruga Vilijams je izbio u vodjstvo a Karacola se probio na sestu poziciju. Vec nakon dva kruga Karacola je bio na drugoj poziciji i krenuo je da smanjuje Vilijamsovu prednost. Marsel Lehu je izleteo u sikani nakon tunela i polomio tri od cetiri tocka na svom Bugatiju. Pesice je otisao do boksa po rezervne tockove, vratio se do bolida i sam ih montirao i nastavio trku s 11 krugova zaostatka. U trecem krugu Georgi Burianu pretice barona Filipa od Rotsilda za trece mesto, a iza njih je bio Cender. Taj se poredak na vrhu ustalio u narednim krugovima, a iza nji razvila se velika borba od 6-8 mesta gde se smenjuju Dovernj, de Sterlih i Lepori vozeci konstantno unutar jedne sekunde izmedju sebe. Lehu se vraca u trku kad su ostali bili u 13. krugu, a tu negde u isto vreme Karacola se izvrteo u ukosnici taman kad je poceo da napada Vilijamsa. De Sterlih odustaje zbog kvara, Pero dozivljava udes, pokusava da odgura bolid do boksa na opravku ali ne stize daleko, a Lehu konacno odustaje nakon kvara menjaca.

 

manaco_1929_05-ce5afecb.jpg

(grid - Etanselan je #4, Dovernj #6, Lehu #8, Rotsild #14, Vilijams #12 - sve bugatiji; ne vidi se Sandri u Maseratiju #10 u drugom redu spolja ali vidimo de Rovina u Delazu #22 direktno iza njega; iza Vilijamsa je Burianu u jos jednom Bugatiju a iza Rotsilda je Cender u Alfa Romeu)


Nakon 20 krugova u vodecem krugu su samo cetvorica, Vilijams, 10 sekundi iza njega Karacola, daljih 45 sekundi kasnije Burianu pa jos minut i 15s kasnije Rotsild. Uskoro otpada Cender zbog kvara, i on je krenuo pesice do boksa po alat da popravi bolid. Na potezu kraj marine Dore je naleteo na jednu od luckih bitvi ali srecom jedina posledica bila je pocepana guma. Sandri se zaustavlja u boksu i menja svecice na bolidu. Iako je izmedju vodeceg Vilijamsa i treceplasiranog Burianua rastojanje bilo citav minut, njih dvojica voze prakticno identicna vremena od 2:20.3s po krugu. Najbrzi na stazi je Karacola koji se ponovo priblizava Vilijamsu i u 30. krugu ga pretice za vodjstvo. Iza njih je i dalje Burianu sa minut zaostatka dok je Rotsild prestignut za citav krug. Filip Etanselan koji je startovao s pola je na 6. mestu s dva kruga zaostatka. Nakon sto je izvrsio opravke na bolidu u trku se vratio i Cender, u zaostatku veliki broj krugova.

 

U 34. krugu Vilijams napada Karacolu u sikani iza tunela ali se nemacki as vesto odbranio, no dva kruga kasnije Vilijams se ipak vraca u vodjstvo vozeci paklen tempo za dve sekunde brzi od svojih do tada najbrzih vremena no ne uspeva da napravi prednost, Karacola ga prati u stopu kao da je uzetom privezan za njega. Sandrijev Maserati je ispustio dusu u 42. krugu trke a u 47, krugu i Dovernjov Bugati.

U 49. krugu Vilijams odlazi po gorivo i prepusta vodjstvo (pit stop traje 1:30s) nakon cega pada na trecu poziciju, 25 sekundi iza Burianua. Karacola se ponovo okrece, posto je unistio gume na klizavoj podlozi po veoma toplom vremenu i u 51. krugu i on odlazi u boks po gorivo i nove zadnje gume. To je tada bila mnogo zahtevnija procedura nego danas, a usput je jos doslo i do komplikacija prilikom skidanja jednog od tockova i Karacola je u boksu izgubio citavih 4 ipo minuta, vrativsi se na stazu kao cetvrti sa krugom zaostatka. Nakon sto je i Burianu otisao po gorivo (pit stop 1:20s) Vilijams se vraca u vodjstvo. Cender konacno odustaje u 56. krugu trke.

Karacola prestize Rotsilda za trece mesto iako je i dalje krug iza Vilijamsa (3:28s zaostatka), jos je samo Burianu u istom krugu sa Vilijamsom mada i on zaostaje skoro dva minuta. u 80. krugu de Rovin dozivljava udes u sikani vrlo slican onom Lehuovom s pocetka trke i odustaje. Vilijams drzi tempo 2:20.8s, poredak se ustaljuje. Karacola pokusava da vrati krug zaostatka i stize na 2 sekunde (+1 krug) iza Vilijamsa ali ne uspeva da ga pretekne. Nakon 3:56:11.0s Vilijams prelazi liniju start-cilj po 100. put i uzima pobedu sa 1:17.0s prednosti ispred Burianua. Po propozicijama vazecim u to vreme trka je nastavljena jos 30 minuta, pa kroz cilj prolaze redom Karacola (+2:22.6s zaostatka), Rotsild (+5:33.4s), Drajfus (+14:38.0s) i Etanselan (+17:44.4s). Lepori, Dore i Rigal nisu klasifikovani jer nisu uspeli da zavrse 100 krugova u zadatom vremenu. Odustali su redom de Rovin (udes), Cender (kvar), Dovernj (svecice), Sandri (kvar), Pero (slomljen tocak), de Sterlih (kvar) i Lehu (menjac).

 

Trka je proglasena za veliki uspeh i organizovana je i narednih godina, ubrzo postavsi jedna od najprestiznijih u granpri sezoni. Od 1935. uvrstena je na kalendar evropskog sampionata, 1948. nakon Drugog svetskog rata je obnovljena, 1950. biva uvrstena u prvu sezonu svetskog sampionaa na cijem se kalendaru ustaljuje on 1955. do danas neprekidno. Za sve ove godine staza je dozivela minimalne promene (dodata sekcija oko bazena nakon nasipanja nekadasnje luke - originalna trasa staze isla je tamo gde su danas boksovi) i ostala je kao jedinstven izazov i poslednja veza moderne F1 sa nekim davno proslim vremenima...

  • Like 5
Link to comment
Share on other sites

livorno37_zpscf784129.jpg

1937, trka na stazi Montenero u Livornu za Kup grofa Cana koja se te godine bodovala za evropski sampionat kao VN Italije. Na slici vidimo Hermana Milera u Auto-Unionu Tip C #18, iza njega je Nuvolari u Skuderija Ferari Alfa Romeu 12C-36 #22 a u pozadini Ricard Siman u Mercedesu W125 #8.

Iako se VN Italije vec 13 godina tradicionalno vozila u Monci, za 1937. u zadnji cas organizatori su odlucili da se te godine Kup grofa Cana racuna kao VN Italije. Verovatno je na ovu odluku uticalo to sto je ovde godinu dana ranije Tacio Nuvolari uspeo da pobedi neprikosnovene nemacke Srebrne Strele.

Ferari je dosao u punom sastavu s cetiri bolida Alfa Romeo 12C-36 kojima je ovo bila druga godina takmicenja a kao vozaci odabrani su Nuvolari, Farina, grof Karlo Trosi i Klemente Biondeti a kao rezerva za svaki slucaj tu je bio i Antonio Brivio. Fabricki tim Alfa Korse je dosao samo s jednim bolidom, novijim 12C-37 sa nesto jacim motorom (V12, 4.5l) sa Djovanbatistom Gvidotijem za volanom. Pored njih tu su bila jos i dva privatnika u starijim Alfama 8C-35, Italijan Vito Belmondo i Svajcarac Hans Ris.

Nasuprot njima stojala je mocna nemacka armada - Auto-Union sa svojim Tipom C koji je izdominirao u evropskom sampionatu 1936 sa Rozemajerom, Hansom Stukom, Hermanom Milerom i kao iznenadjenjem Ahileom Varcijem (Varci je imao problema sa zavisnoscu od morfijuma na koji se navukao u bolnici oporavljajuci se od posledica udesa, i sad je konacno ponovo bio "cist" i spreman) uz Rudolfa Hasea kao rezervu, i Mercedes sa novim W125 ciji motori su razvijali za ono vreme neverovatnih 650KS (F1 bolidi sredinom za koga su vozili Karacola, fon Brauhic, Herman Lang, Ricard Siman i Kristijan Kauc (za poredjenje, moderna F1 je toliku snagu dostigla i prestigla tek tokom turbo-ere pocetkom 1980-tih).

U petak po kisi najbrzi je bio Nuvolari ali u subotu su stvari dosle na svoje pa je pol poziciju lagano uzeo Karacola ispred Varcija i Rozemajera. Nuvolari je kao najbolji medju Alfama bio tek sedmi.

 

f37ee1a383516874e9fa558ea69d8e0d.jpg

(Nuvolari s mehanicarima Ferarija i svojom Alfom pred start)

Poredak na startu (grid u redovima po tri):

Karacola - Varci - Rozemajer
Lang - Stuk - f.Brauhic
Nuvolari - Siman - Trosi

Miler - Gvidoti - Farina

Biondeti - Kauc - Belmondo

Hans Ris nije startovao.

Start trke je odlagan dvaput, prvo zbog Nuvolarijevih tifoza koji su provalili na grid, a taman kad se to resilo jedan od gledalaca je pao s drveta i povredio se pa se cekalo da ga preveze hitna pomoc. Kad je trka konacno krenula poveo je Karacola s pola a za njim su isli Lang, Rozemajer, f.Brauhic, Varci i Nuvolari. "Leteci Mantovanac" ubrzo pretice zemljaka u Auto-Unionu uz ogromno odusevljenje publike a u cetvrtom krugu Lang prolazi Karacolu za vodjstvo. Njih dvojica pocinju da prave prednost i odmicu ostalima. Nakon desetak krugova Nuvolari gubi tempo, Varci ga prestize i vraca petu poziciju. Razvija se velika borba za sesto mesto tokom koje se u poretku smenjuju Miler, Siman i Nuvolari (slika s pocetka).

 

144170a3f898027d01d9e9171be941a1.jpg

(Guidoti u novoj fabrickoj Alfi)

 

Na celu se razvila bespostedna borba izmedju Langa i Karacole uprkos besnom gestikuliranju Nojbauera iz boksa koji je trazio od svojih vozaca da uspore i drze poredak no oni ga ignorisu i iz kruga u krug obaraju rekord staze. Lang je zbog toga ubrzo morao u boks jer je unistio gume pa je Karacola preuzeo vodjstvo. Ubrzo i ostali idu po gorivo, Nuvolari prepusta svoj bolid Farini koji je ranije odustao zbog kvara. Simanu se gasi bolid tokom pitstopa i dok ga je restartovao izgubio je nekoliko pozicija. Guidoti u fabrickoj Alfi odustaje zbog kvara.

U 36. krugu odustaje i fon Brauhic zbog kvara a Lang ponovo sustize Karacolu. Ocigledno brzi, Lang bezuspesno pokusava da prestigne timskog kolegu koji ga brutalno blokira (njih dvojica su se medjusobno voleli otprilike kao Sena i Prost u Meklarenu onomad). Na kraju kroz cilj prolaze zajedno sa samo 0,4s rastojanja.

 

28125_1172873.jpg

(Karacola #2 ispred Langa #6)

 

Karacola je pobedio ispred Langa a daleko iza njih sa skoro dva ipo minuta zaostatka kroz cilj prolazi Rozemajer, poslednji u krugu s vodecima.

 

Nakon problema u boksu Siman je inspirisanom voznjom uspeo da u velikoj borbi savlada Milera i Varcija za cetvrto mesto. Varci je na kraju trke bio toliko iscrpljen da su ga morali izneti iz bolida. Farina je u Nuvolarijevom boidu zavrsio kao sedmi i najbolji medju crvenima, iza njega je bio Trosi pa Rudolf Hase koji je preuzeo Stukov bolid i na kraju s pet krugova zaostatka privatnik Belmondo.

Odustali su zbog kvarova Kauc, Biondeti, fon Brauhic, Guidoti i Farina sa svojim originalnim bolidom.

 

Najbrzi krug trke pisao se Karacoli i Langu s identicnih 3:11.2s.

Odmah nakon trke Hans Stuk je dobio otkaz, u Auto-Unionu su bili nezadovoljni njegovim nezainteresovanim stavom gde bi cesto u nekom momentu trke samo usporio bez razloga ili odustao u potpuno ispravnom bolidu (kao sto je uradio i sada). No, pod pritiskom nacisticke vlade Stuk je vracen u tim vec pocetkom naredne godine propustivsi samo jednu trku.

 

Ovo je bila poslednja trka koja se bodovala za evropski sampionat te godine u kojem su Mercedesi izdominirali pobedivsi na svim trkama osim prve za VN Belgije (uzeo Hase u Auto-Unionu). Karacola je krunisan kao sampion ispred Brauhica, Langa i Kauca - sva cetvorica vozaci Mercedesa. "Veliki" granpri bolidi su vozili jos dve trke van sampionata, Masarikov kup na Brnu u Cehoslovackoj (Karacola) i VN Doningtona u V. Britaniji (Rozemajer).

  • Like 1
  • Thanks 2
Link to comment
Share on other sites

1957Nurb.jpg

 

Grid za VN Nemacke 1957 na Nirburgringu. Na polu Fandjo u Maseratiju 250F #1 (najdalji od nas sa zutim nosom bolida), do njega Hotorn u Ferariju 801 #8 (plavi nos), pa Bera u Maseratiju #2 i Kolins u Ferariju #7 (zeleni nos); drugi red Bruks u Vonvolu 254 #11, u sredini Hari Sel u Maseratiju #3 i do njega Mos u Vonvolu #10; treci red Muso u Ferariju #6 s belim nosom, do njega Luis-Evans u Vonvolu #12, Masten Gregori u Skuderija Centro-Sud Maseratiju #16 i timski mu kolega Hans Herman u Maseratiju #17; Iza njih Edgar Bart u F2 Porseu RS550 #21, Skarlati u Maseratiju #4 i Roj Salvadori u F2 Kuperu T43; sledeci red Maljoli u F2 Porseu #20, Brus Halford u svom privatnom Maseratiju #15 i Brajan Nejlor u svom privatnom F2 Kuperu #28; iza njih vidimo jos nos Dzek Brabamovog Rob Voker F2 Kupera #24 a na trci su nastupili jos i Horas Guld u Maseratiju, de Bofor u F2 Porseu, Pako Godia u Maseratiju, Toni Mars, Pol Ingland i Dik Gibson svi u F2 Kuperima.

 

race-start-1957-German-GP.jpg

 

Kao sto se da videti iz spiska startera, organizatori su odlucili da trku otvore i za F2 bolide da bi povecali brojnost ucesnika. Primetivsi pre trke da su Ferarijevci natankovali do cepa i uzeli najtvrdje gume planirajuci da izvezu bez pitstopa, Fandjo je od svojih mehanicara trazio samo pola rezervoara i najmekse gume. Nametnuvsi paklen tempo od starta Fandjo u boks odlazi u 13. krugu (od 22) u momentu kad je bio 30 sekundi ispred Hotorna i Kolinsa. No, kako to obicno biva tada su stvari posle naopako - mehanicarima je ispao sraf za ladnji levi tocak i otkotrljao se pod bolid i dok su ga pronasli izgubljeno je dragoceno vreme - Fandjo se na stazu vratio treci s 48 sekundi zaostatka za drugoplasiranim Kolinsom. Ono sto se tada desilo uslo je u legendu i predstavlja jednu od najboljih voznji u istoriji auto-sporta.

f1-german-gp-1957-juan-manuel-.jpg
(Maestro)

U svom prvom krugu iz boksa Fandjo je Kolinsu skinuo 15,5 sekundi, u sledecem krugu 8,5 - u 10 narednih krugova obarao je rekord staze 9 puta i na pocetku 21. kruga prestize Kolinsa za drugo mesto. Pred kraj istog kruga sustize i Hotorna i prelazi ga u jednoj S-krivini s dva tocka na travi. Hotorn se nije dao, napadao je Fandja svim silama i u tri maha tokom poslednjeg kruga umalo vratio vodjstvo ali na kraju je Maestro ipak trijumfovao s 3 sekunde prednosti. Neposredno nakon trke Fandjo je izjavio - "nikad u zivotu nisam vozio ovako brzo i ne verujem da cu ikada ponovo!"

Mnogo godina kasnije u svojim memoarima prisecajuci se ove trke Fandjo je napisao kako je tog dana konacno otkljucao sve tajne Nirburgringa, da je uspeo da ga osvoji i izveze idealan krug goneci sebe da u svaku krivinu ulazi sa 100% bez obaziranja na oprez i sta bi moglo da se desi ako se desi sto ne treba. Do kraja zivota je smatrao ovo za svoju najbolju voznju i najvecu pobedu.

fangio-maserati-nurburgring-1957-german-
(Prolazak kroz cilj i odusevljenje u publici)

Fandjo je ovom pobedom i matematicki obezbedio titulu sampiona s dve preostale trke; ovo mu je bila cetvrta pobeda od 5 trka na kojima je ucestvovao (preskocio je Indi 500, odustao na VN V. Britanije) u brutalno dominantnoj sezoni. Do kraja godine uzeo je dva druga mesta iza Mosa koji je jedini te godine uzimao pobede pored Fandja (ako ne brojimo Indi na kome regularni F1 vozaci nisu ucestvovali). Ovo je Fandju bila 24. i poslednja pobeda u karijeri, u to vreme rekordna - pretekao ga tek Dzeki Stjuart u Monaku 1973. - i on jos uvek drzi rekord za najveci procenat pobeda na trkama za svetski sampionat s 46%.

Naredne sezone Fandjo je startovao samo dva puta u privatnom Maseratiju - kod kuce na VN Argentine bio je cetvrti uzevsi pol i najbrzi krug, i na VN Francuske gde je takodje zavrsio kao cetvrti nakon sto se kvalifikovao na osmo mesto. U medjuvremenu testirao je tokom Meseca Maja na Indijanapolisu ali je odustao od kvalifikacija. Tada vec s punih 47 godina odlucio je da se penzionise i vise se nije aktivno trkao.

 

  • Like 5
Link to comment
Share on other sites

9 hours ago, Radoye said:

.................

Grid za VN Nemacke 1957 na Nirburgringu.

.................

 

Odlican post, Radoje! :thumbsup:

 

Ta trka je stvarno legendarna, a njen opis je deo koji sam najcesce iznova citao u Fangiovoj autobiografiji Moj zivot sa 300 km/h. Cesto se u literaturi sama trka pominje pod nazivom Fangio's Greatest Drive.

 

PAFntxQ.jpg

 

Ovde je skracen snimak originalnog prenosa, dodatno zanimljiv zbog uzbudjenog glasa komentatora koji je tek kad je i Behra u drugom Maseratiju stao po gorivo i gume shvatio da je to bio plan i taktika a ne nepredvidjeni pit-stop:

 

 

Edited by zoran59
Link to comment
Share on other sites

Jbt bas sam sad video, tuga. Covek je za zivota zaboravio vise F1 trka nego sto ih je kompletan danasnji grid u zbiru ukupno sastavio, gledao je uzivo jos Nuvolarija na Doningtonu '38. 😞

 

Kazu da je uvek komentarisao trke stojeci jer od uzbudjenja nije mogao da sedi. Legendarna je njegova saradnja s Dzemsom Hantom ciji mu je neprofesionalizam jako smetao ali su imali neverovatnu hemiju i sjajno su se dopunjavali na poslu. Njegove ispale prilikom uzbudjenih komentara su poput onih Mladena Delica u ex-Yu ("ljudi da li je ovo moguce") usle u britanski sleng. Mari Voker je bio veci od zivota, covek institucija, i ovo je nenadoknadiv gubitak za istoriju auto-sporta.

Sada je velika nebeska trka na kojoj voze Karacola, Fandjo, Klark, Hil, Lauda, Vilnev, Sena i ostali znani i neznani heroji konacno dobila dostojan komentar...

JP%20MW.jpg

 

 

  • Thanks 1
Link to comment
Share on other sites

1970.jpg

 

24h Dejtone 1970 - 'Sepi' Sifert u #1 Porseu 917K br. sasije 014 i Mario Andreti u #28 Ferariju 512S br. sasije 1026 u borbi za poziciju.

 

Pobednici trke su bili Sifertove timske kolege u #2, posada Rodrigez / Kinunen / Redman; Sifert je sa Redmanom (vozio je oba bolida) zavrsio kao drugi a Andreti s Mercariom i Iksom je bio treci.

Link to comment
Share on other sites

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...