Jump to content

S grada na selo: pitfalls, tips and tricks


sreta-steta

Recommended Posts

Mislio sam i ranije da pokrenem ovu temu, mislim da bi mnogima bila zanimljiva, ne samo kao stivo uz pauzu za rucak, vec kao nesto iz cega moze da se nauci. Vec izvesno vreme osecam neki... umor, mada nisam siguran da je to pravi opis mog stanja. Vrlo cesto imam osecaj da me stvari oko mene nekako guse... nije to vezano samo za materijalno vec ceo ritam koji vidim da mi ne odgovara, ali za koji nemam nacin da ga prekinem ili makar usmerim tamo gde ja zelim. To je pocev od svakodnevnih stvari koje su privezi/dovezi sa treninga, skole, kupovine poklona... istovremeno juri sa sastanka na sastanak, cimaj se sa osiguranjem za kasko, plati racune, kupi zeni cigare. Pa se nadovezuju i neke porodicne i ostale kompleksnosti koje verujem da u manjoj ili vecoj meri imamo svi u svojim zivotima. Istovremeno meni je posao takav da putujem jako puno, sto na prvi pogled izgleda interesantno, ali je posle 10godina kofera u predsoblju pocelo da uzima svoj danak. Mislio sam da ce korona to srediti ali je ona donela neku svoju teskobu, pa je sada i mozda gore. 

Tako da, sve u svemu to je prava rec: teskoba. I ja vec par godina osecam bas jaku potrebu da pobegnem od nje, tj da se izmestim. 

Cale, tj moji sa te strane (jer keva je bila iz Bga) su iz okoline Pozege, nesto sto se zove Dragacevo. Mi kao klinci, smo leta provodili tamo vise pod prisilom nego svojevoljno, ali moje neko inicijalno povezivanje sa prirodom je iz tog perioda. Caleta sam svao seljak sa privremenim boravkom u Beogradu, sto je on i dokazao: par nedelja po penziji je zapalio na selo. Bitno je i objasniti gde je otisao... on je dobar deo svog zivota posvetio gradjenju necega sto sam ja zvao Skadar na bojani: kuca na tri sprata sa osnovom od oko 120kvm. Recimo samo: u to vreme se tako radilo. Kuca je bila dobrim delom zavrsena, ali uz gomilu nekih kompromisa koji su nama sto smo ceo zivot proveli sa parnim grejanjem nezamislivi. Bukvalno. Oko kuce koja je na vrhu brda je vocnjak i celo neko imanje od jedno 1.5ha. 

Mene je zivot odneo na drugu stranu, caleta sam posecivao leti po nekoliko dana, vise onako da se ne kaze da nisam bio. I izgledao je kao covek koji je nasao svoju ravnotezu... ceo zivot je meni  bio prilicno nerazumljiv ali tamo i u to vreme je bio, jednostavno - srecan. Uglavnom od kada je on umro - 2011, tamo se nije islo sem mozda nekoliko puta od strane keve. 

Da se vratimo na present time (ili skoro pa present)... kraj 2019, pre korone meni je ideja o odlasku na selo pocela da bude vrlo privlacna. Nekako sam poceo da mislim da je resenje svih mojih problema izmestanje iz Beograda i prelazak na nesto potpuno drugacije. Imao sam nekoliko uslova: 

- Ne sme da bude previse blizu. Ne trazim vikendicu jer nemam potrebu da budem povezan sa Beogradom na bilo koji nacin. Posao mogu da radim sa drveta, svi neki "benefiti" grada su mi sve manje bitni, zdravstvo je lose pa je lose... 

- Ne sme da bude previse daleko. Ukoliko je 4h voznje iz Beograda, ceo proces inicijacije mene u seljaka ce biti mnogo dugacak. 

- Ljudi sto manje to bolje. Ne bih da idem da se druzim, cak sta vise, a pogotovo necu da imam susede. 

- Necu da idem na selo da radim. Ja taj odlazak vidim vise kao penziju light. Dakle necu da sadim maline, aroniju, pravim magareci sir... Ukratko, ne zanima me da zaradim, prvenstveno sto znam sebe. Taj drive da nesto "napravis" ume da bude opterecujuci. Dakle hocu hobi, necu posao. 

- Hocu da budem sto nezavisniji od sveta. Ako je moguce da imam svoju vodu, drva, mesto gde mogu da sadim nesto sto cu jesti... necu da idem u maxi. 

 

Za vreme lockdowna, proveli smo par nedelja na Mokroj gori i ja sam pomislio da je to idealno. Cak sam i krenuo da obilazim neke napustene kuce, kada mi je sinulo da je par brda preko imam vrlo slicnu stvar. Otisao sam do kuce prvi put posle X godina... i pa recimo da sam doziveo blagi sok. Tu je bilo ljudi, bilo je cak i dece. Sada je celo selo spalo na 5 kuca u kojima neko zivi a sve ostalo je bilo prazno. Put do kuce nije postojao... trava koja je nikla je bila visine coveka, morali smo bukvalno da prokrcimo put do tamo s tim da su kola ostala nekih 300m dalje. Ta zaravan gde je kuca ima jos dve kuce: jedna je stara oko 150 godina gde su svi od moga prezimena rodjeni a druga je mladja ali ja je i kao klinac pamtim da su bile kokosinjci. Obe su bile jako propale. Do same kuce je bilo skoro pa nemoguce doci... mislim da je drvece bilo kao Enti. Unutra nista nije bilo pomereno tih 10ak godina, miris je bio potpuno isti... Novine iz 2010 i gomila ilustrovanih politika. Ali sa terase se videlo pola Srbije. 

Potok je i dalje prolazio kroz imanje, cak je bio dosta veseliji nego sto ga pamtim: barem nesto dobro od tolikog odseljavanja. A da probam ja da napravim to sto hocu od svoje kuce? 

 

Ovo je vec predug tekst. Postovacu ovo pa cu nastaviti malo kasnije.  

  • Like 13
Link to comment
Share on other sites

Hm, i meni se mota ta misao po glavi: imam kucu i nesto imanja na toplickoj strani Jastrepca, taman za sljivik i omanje krdo prasica i jagnjica.:s_d:

Vodu imam - bunar dobro kaptiran, jos da krsteni internet zazivi tamo i odrobijam ovo malo sto mi je ostalo do penzije - ode Kronos u full seljak mod.

Hanuma bi me odrobijala da procita ove moje planove.

:classic_biggrin:

  • Like 3
Link to comment
Share on other sites

Ja čim odem u penziju idem na selo. Ja sam umereni pecaroš a to selo je raj za pecaroše. Jedino što ja jesam vezan za radno mesto pa dok se to ne promen ili ne odem u penziju od toga nema ništa.

 

Što se tiče sadnje ja ti preporučujem da sadiš. Ne u smislu njive nego onako malo poveću baštu. Moja keva koja je 40 godina provela u NS i totalno se odučila od sela sada jedva čeka da ode na vikendicu da vidi svoju baštu 20m X 20m na kojoj ona sadi. Ta bašta ju je povezala do te mere sa kućom u koju inače nije volela da ide duže od vikenda. Jedino sadi tako da u što dužem vremenu nešto dozreva pa da češće imaš neke obaveze. Inače život na selu postane kopija života u gradu, pogotovo ako imaš internet i kablovsku tamo.

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

Dobar topic, svidja mi se. Prvo sam mislila da mi je bolje mesto na Drustvu, ali ustvari je dobro ovde, pored Psiho kauca 😀. Doduse, ja nemam cime da mu pridonesem, jer nikada nisam imala ni baku na selu, a kamoli nekakav blizi kontakt s njim. Ali razumem potrebu da se povremeno skloni iz svakodnevice, kao i da se ima neki plan za ono vreme kad cemo imati vise vremena za sebe, znaci obicno u penziji, a za neke i pre toga. 

Iako na prvi pogled nema velike slicnosti, mislim i da nije velika razlika izmedju onog kad zapadnjaci kupuju kuce i stanove u Spaniji, cisto da znaju da postoji neko mesto na kojem im je prijatno i koje ih ceka, kad se jednom nadju u prilici da se posvete sebi i sopstvenom zivotu.

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

1 hour ago, vilhelmina said:

Dobar topic, svidja mi se. Prvo sam mislila da mi je bolje mesto na Drustvu, ali ustvari je dobro ovde, pored Psiho kauca 😀. Doduse, ja nemam cime da mu pridonesem, jer nikada nisam imala ni baku na selu, a kamoli nekakav blizi kontakt s njim. Ali razumem potrebu da se povremeno skloni iz svakodnevice, kao i da se ima neki plan za ono vreme kad cemo imati vise vremena za sebe, znaci obicno u penziji, a za neke i pre toga. 

Iako na prvi pogled nema velike slicnosti, mislim i da nije velika razlika izmedju onog kad zapadnjaci kupuju kuce i stanove u Spaniji, cisto da znaju da postoji neko mesto na kojem im je prijatno i koje ih ceka, kad se jednom nadju u prilici da se posvete sebi i sopstvenom zivotu.

Kupices ti nesto na Ohridu.:classic_biggrin:

Link to comment
Share on other sites

23 minutes ago, Kronostime said:

Kupices ti nesto na Ohridu.:classic_biggrin:

 

Kasnis, ja imam stan u Ohridu 😜. Do sada je to bilo moje ”selo”, na koje sam rado odlazila i gde me ni zbog cega nije bolela glava. Pandemija je malo promenila tu sliku, tako da je sad na prodaju. 

Pa eto, ako si zainteresovan ili znas nekog ko jeste, javi na PM. I da ne trolujemo vise coveku seosku temu 😀.

Link to comment
Share on other sites

27 minutes ago, vilhelmina said:

 

Kasnis, ja imam stan u Ohridu 😜. Do sada je to bilo moje ”selo”, na koje sam rado odlazila i gde me ni zbog cega nije bolela glava. Pandemija je malo promenila tu sliku, tako da je sad na prodaju. 

Pa eto, ako si zainteresovan ili znas nekog ko jeste, javi na PM. I da ne trolujemo vise coveku seosku temu 😀.

Imam i ja hacijendu u Vevcanima - ke se vidime dole.:classic_biggrin:

Link to comment
Share on other sites

Poznajem ljude koji su sa sela, potom su živeli u gradu, pa su se vratili na selo. Ne poznajem nikog ko je ceo život proveo u gradu, pa se preselio na selo. Razlog je jednostavan, loša infrastruktura. U mom selu u okolini Šapca ne postoji vodovod i kanalizacija, a putevi su loši. Struja nestane čim počne malo jače da duva vetar. Prekjuče je tokom oluje nestala struja u 15h i došla je tek u 23h. Jad i beda.

Link to comment
Share on other sites

Da nastavim...

Sa zelje na planiranje sam presao pocetkom proslog leta. Prva ideja mi je bila da uradim sve i napravim mesto gde mogu da odem da zivim. Dakle, renoviranje cele kuce, napraviti put do iste, garaza, letnjikovac gde moze da se boravi napolju, renoviranje te stare kuce i sredjivanje terena okolo (ovo je bilo neophodno jer je cela kuca napravljena na padini, pa je malo nezgodno). Imao sam jos jednu zelju koja je meni bila na vrhu liste prioriteta a to je jezero. U podnozju te padine protice potok... nije velik ali kada padne kisa ume ozbiljno da podivlja. Nekada davno je on prolazio kroz imanje i tu je stajala vodenica za cije potrebe je bila napravljena akumulacija. To je bilo napusteno decenijama i kada sam ja bio mali, bila je samo rupa koja je obrasla kupinama. U kuci mi je cilj bio da budem sto nezavisniji sto ukljucuje vodu i grejanje. Voda mi je resena tako sto je cale napravio vodovod od izvora tog potoka plus postoji prikljucak na neku gradsku vodu. Unutra je trebalo uraditi apsolutno sve posto je cale stedeo na stvarima koje su normalne u XXI veku. 

Kada sam pokazao poznaniku koji mi je renovirao stan u BG svojevremeno i zatrazio ponudu, pa... recimo da sam ostao zaprepascen: cela stvar je kostala otprilike duplo koliko sam ja mislio da zelim da platim. Prva stvar je bila da trazim druge ponude. Dobio sam jos tri koje su bile jos skuplje od prve :). Posto nemam nacina da ja licno se ganjam sa majstorima, onda sam poceo da razmisljam da li je moja ideja uopste ispravna? Mislim... neke stvari su jednostavno MUST: nemam put do kuce, to moram da napravim. Stolarija mora da se menja kako okrenes. Kupatila moraju da se rade pa moraju... Drugi deo su stvari koje sam ja zacrtao da moraju jer bez njih mi ceo poduhvat gubi smisao. Onda da idemo drugim redom: da li mora sve odjednom? I tu sam shvatio da ja pokusavam da napravim isto sto je i moj otac uradio: kucu od 400kvm u kojoj bas i nemas ideju ko ce da je napuni. Dakle, da ipak ja sredim ono sto mislim da je potrebno sada a za ostalo kada budem video kakva je "potraznja". I tu smo se dogovorili da sredim srednji sprat, napravim put, letnjikovac i jezero. Pa tu mozemo da boravimo nas 5 vrlo udobno, moze da se smesti na par noci jos 2-3 ali za sve ostalo cu videti kako bude islo. 

Ceo poduhvat je poceo na jesen gde je put bio mnogo velika stavka. Kada gledam slike pre i posle, transformacija je neverovatna. I to uredjivanje terena oko kuce je napravilo neverovatnu promenu: odjednom se pola Srbije vidi kao na dlanu. Dakle, posto mi je ideja da ukoliko neko zeli slicnu stvar da uradi, ima neku ideju kako da pocne, ovo su moji neki saveti:

- Vidite da se povezete s ljudima na lokalu. Mnogo je lakse naci zidara u lokalu  nego dovlaciti istog iz BG, NS. To ima i side effects: kada se povezes, dobio si i prijatelje, ali o tome u trecem delu. 

- Cela stvar ce kostati vise nego sto mislite. Jednostavno, priroda nije okruzenje koje je skroz kontrolisano od strane coveka. Tu iskacu stvari koje su zaista bile neocekivane. Primera radi, kada sam vec napravio put, potok se izlio 3 puta pa je sve trebalo popravljati. Sada moram da trazim odrzivije resenje, koje ce opet iziskivati novce. 

- Dobro isplanirajte sta hocete da dobijete i koliko brzo. Ja da sam nastavio onako kako sam inicijalno zamislio, siguran sam da bih sada pisao post o tome kako NE TREBA ulagati pare u selo. Kljuc je bio sto sam podelio na to sta moram sada a sta moze i kasnije. 

 

I 15.06 jezero je napunjeno vodom, namestaj stigao i kuhinja namestena. 24.06 prijemni za srednju. 25.06 ja u selu. 

  • Like 8
  • Love 1
Link to comment
Share on other sites

Evo otvorilo se sat ipo slobodno, pa da dovrsim pricu. Kazem, 25.06 ja sa srednjom cerkom u selu. U gepeku pas, od hrane poneo sam ono sto sam mislio da mi treba za par dana: 3kg brasna, paket jaja, nesto sira i rezanci - dovoljno za makar 10 jela ako imas maste. Struje nema, tj ima ali fali jedna faza. Bila je oluja neki dan ranije i od tada ne radi. U praksi znaci da ne radi frizider, bojler, ves masina. Prva dobra odluka: kupio sam sporet koji ima plin. Stize struja posle nekog vremena, pa smo mogli i da umesimo hleb i da spremimo veceru. 

Uvece sedimo u letnjikovcu i prvi sudar deteta sa prirodom - mrak: tu se nista ne vidi oko nas, kao da si u dzaku nekom. I tisina koja vlada je potpuno neverovatna - sem zrikavaca, zaba i slicno, ne cuje se apsolutno nista. Razlika u odnosu na grad gde stalno nesto zuji je za nepoverovati. Vec prvi dan spavam 8h, sto je ogromna razlika kada se poredi u odnosu na Beogradskih 4-5h dnevno. Cerka posle pocetnog gundjanja pocinje da uziva u sporosti sela, posto nema pristup elektronskim uredjajima, nalazi gomilu nekih stvari da radi. 

Posle par dana dolazi i najstarija i ideja im je da zarade pare tako sto ce brati maline. Obe su uzele i napravile racunicu 30 dana x 3000 = mi smo bogate. Kako ih je samo bilo smesno gledati: glupan i tupan na selu. Prvi dan se bude i odlaze da beru oko 10h. Vracaju se u 14h kao da su prepesacile Saharu. Sutradan - ustaju u 7, pa pauza u 11, pa nastavak u 17 do 21. Learning by doing. Krenule su u sorcevima, zavrsile u trenerkama. Lakse trpis vrucinu nego koprive. 

Ja sam proveo te tri nedelje kao i u BGD: zevam u kompjuter po 10h, ali sve mi je nekako lakse. Nekako ti se usadi neki mir.... svu histeriju na poslu lakse trpim uz svo to zelenilo oko mene. Inace sam resio da imam svoju verziju Unter den linden pa sam uz put posadio jedno desetak lipa. Sve su se primile, videcemo kako ce to da ide. Inace nema gluplje zivotinje od ovce... posto je imanje relativno veliko, dogovorio sam se sa komsijama da pustaju ovce da pasu jer u suprotnom pojesce me trava. Da ne bi prilazile kuci, tu sam podigao neku privremenu ogradu koju sam zamislio da traje ovu sezonu, pa cu da menjam kada stignem. I iz nekog razloga, one su se podelile, pocele da se dozivaju i na kraju krenule da probijaju tu ogradu iako je bilo 10 laksih nacina da se spoje. Oko kuce i na tolikom imanju uvek ima nesto da se radi... pitanje je samo sta covek hoce i koliko. 

Pominjao sam jezero... nisam imao jasan plan sta ce mi, sem da bude lepo. Iskopali smo rupu, stavio filc + foliju i pustio deo potoka da napuni. Super izgleda, medjutim voda nije onako plava vec zelena jer taj potok donese i sitan mulj. Za sada se deca kupaju tu, ali za neko vreme moracu da smislim sta ja hocu od tog jezera. Pricao sam da cu da vidim koliko ljudi zele da dolaze pa sta cu dalje da radim. Za sada dolaze cesto: za tri nedelje, tri grupe gostiju i tri rostilja :). I svi bi da ostanu makar nekoliko dana. 

Posto sam poneo malo hrane, a i ideja mi je bila da kupujem lokalno, krenuo sam da trazim po selu gde moze i sta moze da se kupi. E to je ogromna razlika: jaja, sir, paradajz, krastavac, to je potpuno drugacije. Jaja su tru puta  zuca, paradajz ima neki drugaciji ukus a sir nema veze sa onim sto kupujemo u Maksiju. Ovo je potpuno druga prica! U radnju sam otisao samo po jogurt i neko voce (da, iako je kraj skroz malinarski, nema voca na prodaju, pogotovo sa ovom cenom :)). Medjutim, sa tom mojom potragom po selu dobio sam i goste. To je vise iz neke radoznalosti da se vidi ko je to napravio, a i sad bi da vide Gvozdenovog sina i otkud on nazad. Ali sve u svemu tamo vlada jako velika usamljenost... price koje ti ljudi pricaju su... pa recimo da bi lakse razumeo marsovca. Svi su jako zauzeti, dan pocinje rano i zavrsava se kasno. Pare imaju potpuno drugo znacenje nego u gradu. Svi vole da popiju, mada sam to i ocekivao pa u kuci imam max 4 piva i 0 rakije. Gosti ti se ne najave, nego se samo dodje i tu mora da se pravi neki balans. Ipak sam ja otisao da bih manje imao kontakta sa ljudima, ali sa druge strane ljudi su tamo drugacije povezani. Na primer, mislim da su svi medjusobno posvadjani. Ali bila je neka oluja, drvo se srusilo jednom komsiji na put, svi su se pojavili da se to ukloni. Ista oluja, ja silazim do potoka da uklonim nanos da sledeca oluja ne izazove izlivanje, zatekao sam komsinicu kako sklanja taj nanos (zena ima 70 godina, radi kao masina). Ne treba njoj taj put, ne smeta joj taj nanos, nego eto videla, pa da pomogne iako niko nije pitao nista. 

Eto vratio sam se na vikend u BG, idem nazad za par dana samo da vidim da izvadim najmladjoj pasos. Sta dalje... nisam siguran. Za ovu godinu, hocu da posadim jos jedno drvo u dvoristu i da vidim za vocnjak iznad kuce kako da ga osvezim: imam preko 50 stabala sljiva, ali slabo radjaju. Hocu da se bavim malo time. Za sledecu godinu, imacu neku bastu gde cu da sadim to sto mi treba. Ali za dalje vec su pocele ideje da mi se javljaju.... Ono sto nisam siguran je kako tamo izgleda jesen/zima. Za sada se ne vidim nesto previse, ali jos cu morati o tome da razmislim. 

Sta imam ovde od saveta:

- Neke stvari koje uzimamo for granted u gradu, tamo ne vaze: dva nestanka struje, jedan vode. To je tamo normalno. 

- Jedna stvar je imati kucu za letnji odmor, druga za ostanak preko cele godine. 

- Socijalni zivot na selu ne postoji. Ovo ne znam da li je dobro ili lose (bar iz moje perspektive) ali je cinjenica.

  • Like 6
Link to comment
Share on other sites

Samo da dodam za infrastrukturu: u mom slucaju autoput je dosta pomogao, umesto 3h sada mi treba oko 2h vrata do vrata. Samo selo imaasfalt do jednog momenta, posle toga je tucanik. Najbliza radnja je 10min voznje, ako treba vise radnji to je oko 30min. Ovde je dosla gradska voda, kanalizacije naravno nema. Za struju sam napisao a net je OK preko donglea. Autobus kao prevozno sredstvo nije opcija, car go mislim da postoji ali nisam se interesovao. Bioskopi, pozorista ili bilo kakvi kulturni sadrzaji mislim da ne postoje u radijusu 30-40km. Tako da, da... infrastruktura je losa, sto meni licno nije mana prvenstveno jer nisam imao nikakva ocekivanja. Sa infrastrukturom dolaze ljudi, sa ljudima dolazi svinjac, a to je upravo ono sto sam hteo da izbegnem. 

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

Treba iskoristiti najbolje od sela i od grada.

 

Ja sam sa sela, imam već urađenu i potpuno opremljenu kuću, baštu, vode koliko želim, struje nestane jednom u 3 godine, lijep put do kuće koji cijelim putem ima rasvjetu, uz to imam privatnost jer je kuća malo izdvojena od ostalih u selu - i ne pada mi na pamet vratiti se za stalno na selo.

 

Ali zato nekih 30-40 vikenda + 15-20 dana u komadu godišnje, tj. cca 20% vremena na selu mi je potrebno da neki unutarnji balans.

 

Paradajz sa sela ima manji postotak vode i kemijske prihrane, mesnati je i ukusniji.

Jaja nose kokoške koje se kreću i ne pucaju steroidima pa su ukusnija.

 

O mesu i siru i ne treba ni pričati.

 

Tebi je možda zanimljivo jer imaš ideje i projekt, ali kad se to ostvari doći će do zasićenja.

 

Ovo ne pričam napamet već iz iskustva jer sam i ja imao projekt, proveo na selu nekoliko mjeseci, sredio sve. 

 

Bilo je lijepo ali nakon odrađenih 80% planova sam se zasitio, ovo ostalo odradio eto tako, da zavrsim.

 

Sada sam na spomenutom režim, 2-3 mjeseca na svom imanju godišnje, dosta za promjenu i punjenje baterija.

 

Iako i dalje penziju zamisljam na selu, ali daleko je do toga.

 

 

Link to comment
Share on other sites

  • 4 months later...
  • 5 months later...
On 7/19/2021 at 10:56 AM, sreta-steta said:

Samo da dodam za infrastrukturu: u mom slucaju autoput je dosta pomogao, umesto 3h sada mi treba oko 2h vrata do vrata. Samo selo imaasfalt do jednog momenta, posle toga je tucanik. Najbliza radnja je 10min voznje, ako treba vise radnji to je oko 30min. Ovde je dosla gradska voda, kanalizacije naravno nema. Za struju sam napisao a net je OK preko donglea. Autobus kao prevozno sredstvo nije opcija, car go mislim da postoji ali nisam se interesovao. Bioskopi, pozorista ili bilo kakvi kulturni sadrzaji mislim da ne postoje u radijusu 30-40km. Tako da, da... infrastruktura je losa, sto meni licno nije mana prvenstveno jer nisam imao nikakva ocekivanja. Sa infrastrukturom dolaze ljudi, sa ljudima dolazi svinjac, a to je upravo ono sto sam hteo da izbegnem. 

Kolega kako si, kako život na selu?

Link to comment
Share on other sites

Evo spremam se sutra na produzeni vikend do ponedeljka - valja kositi travu! Bilo je dogadjaja od proslog jula... prvo je krov skroz propustio pa sam dobio potok na srednjem spratu svaki put kada padne malo jaca kisa. Promenili smo to i 12k EUR kasnije sve je OK. Bio sam zimi na jedan vikend.... pisao sam da mi je cilj da zasadim neko drvo, pa zasadio sam ih 10. Blizu jezerceta potok malo seta i pravi ne bas baru ali ni daleko od toga. Tu sam posadio 10ak topola i breza. U dvoristu jedina stvar koja mi se ne svidja je sto ima dosta prostora i leti tu bas ume da upece. Tu sam posadio jos 4 hrasta i sve se primilo za sada. Basta je takodje WIP - zasadio sam sve sto sam hteo, sve je niklo i sada treba to nekako doterati do tanjira :). 

Dolaze ljudi... svako ko je dosao je ostao na vikend, drugar me je pitao da dodje preko leta na par nedelja, deci je ok a najmladjoj super da dodje. Dakle sve je i preko ocekivanja. 

Inace pre par nedelja je bila proslava seoska jer su postavili bandere pa sad ima struje stalno (bile su neke stare drvene pa je nestajala faza svako malo). Bilo je jako zanimljivo, cak sam poceo i da nesto sredjujem po selu sa lokalcima...  

Sta nije po planu proslo? Prvo vocnjak... jednostavno su trazili previse para da se to oreze i sredi pa sam odlozio za ovu jesen verovatno. Dakle sada imam burice a nemam sljive za rakiju :). To cu verovatno ove jeseni regulisati. Drugo to jezerce... posto ima vezu sa potokom, tu dolazi neki nanos pa stvarno izgleda kao bara, dosle su zabe, komarci. Tako da ne verujem da ce deca juriti da se kupaju. Moracu to da razmislim sta zapravo hocu da uradim: to treba da izgleda drugacije ako hocu da jednostavno bude lepo. 

To je to za sada... kazem, samo razmisljam cele nedelje kada cu da idem tamo, kada sam tamo - nirvana potpuna. Rekao bih za sada ispunjena ocekivanja 100%

  • Like 4
  • Thanks 1
Link to comment
Share on other sites

A zašto sam neorežeš?

Nije nikakva filozofija, imaš na YT instrukcije.

To jezero/bara je jako bitna za ekosistem, doduše ne znam otkud ti komarci u zapadnoj Srbiji , to je gamad koja nema baš veliku ulogu u ekosistemu.

Imaš li nešto od živine? 🙂

ja planiram isto što i ti, samo na Tari, pa me baš zanima kako tebi ide.

Da, problem jeste infrastruktura i što lekara nema, a i ono što ima, nije najsrećnije pa se sve šalje za UE i BG.

Hrvati su taj problem rešili da jedan maštovit način...Svi meštani daju neki kintu i onda lekari imaju top plate u zabitima.

Drago mi je da ti sve ide od ruke što bi se reklo:)

uvek sam željan da čujem ovakva iskustva!

Link to comment
Share on other sites

  • 2 weeks later...
  • 3 months later...

Selo naravno :D. Mislim da sam proveo od proleca mozda... mesec  - mesec ipo ovde. Leto je bilo dosta toplo, ali je moglo da se spava. Struja i voda su nestajali nekoliko puta... obe stvari su problem, ali voda je neresiv. Kostalo me je jednom preranog povratka. 

Elem, to koliko posla ima na selu nije normalno, cak iako si "seoski turista" poput mene. Cim padne kisa, trava podivlja. Kosio sam jednom (pisao sam negde to je 1.5ha uglavnom pod kosinama) i to je opasan sport. Sada trazim nekoga da mi okosi jos jednom i da budem miran do sledeceg proleca. Mislim da cu morati da naspem zemlju u dvoristu... ta zemlja koja je sada tu je kao stena koja je jaako fino okrunjena, zute neke boje. Uhvati se tu trava, ali ne izgleda bas najlepse. Onda cu tu da zasadim neko rastinje i mislim da uredim za sledecu godinu da izgleda kako treba. Projekat broj dva je stara kuca... mislim da nema tu puno vremena, moram da uradim nesto jer ce se srusiti a to sem sto ne bih voleo, napravilo bi mi dodatan posao. I treci projekat a po prioritietu prvi je vocnjak. Evo upravo sam otisao i sebi nabrao dorucak :). Prvo treba orezati sljive, onda treba nesto od toga i pocupati i zasaditi nove. A ono sto mi se mota po glavi je da zasadim i na donjoj strani jos jedno 40-50 stabala. Ali za tacan plan imam vremena: racunam da pecem rakiju za 3 nedelje. Jezero je promasaj... ustvari po boji tesko da moze da se nazove jezerom. Potok je naneo mulj, naselile su se zabe koje jos malo pa ce biti kao krokodili, Mozda lepo izgleda, ali nije ono sto sam hteo... mada iz ove perspektive ko zna sta sam hteo :D. Od biljki sto sam zasadio primile su se dve lipe, obe jelke, 3/4 hrasta, 4/6 breza i 4/4 topole koje rastu kao lude. 

Inace dosta ljudi mi dolazi, s te strane nisam pogresio. Maltene svaki vikend letos je neko u prolazu bio, ostao na konaku...  

 

To je to za sada... voleo bih da okacim neku sliku, ali ovaj forum bas gnjavi (eno tamo na temi o rakiji nisam uspeo). Mislim da sam pogodio sa ovim, jedino sto sam podcenio svoj posao. Njega jednostavno ima toliko da se tesko nosim odakle god da pogledas. Ali bar ovde spavam: sinoc nisam mogao da sacekam drugo poluvreme 🙂

  • Like 4
Link to comment
Share on other sites

1 hour ago, sreta-steta said:

Selo naravno :D. Mislim da sam proveo od proleca mozda... mesec  - mesec ipo ovde. Leto je bilo dosta toplo, ali je moglo da se spava. Struja i voda su nestajali nekoliko puta... obe stvari su problem, ali voda je neresiv. Kostalo me je jednom preranog povratka. 

Elem, to koliko posla ima na selu nije normalno, cak iako si "seoski turista" poput mene. Cim padne kisa, trava podivlja. Kosio sam jednom (pisao sam negde to je 1.5ha uglavnom pod kosinama) i to je opasan sport. Sada trazim nekoga da mi okosi jos jednom i da budem miran do sledeceg proleca. Mislim da cu morati da naspem zemlju u dvoristu... ta zemlja koja je sada tu je kao stena koja je jaako fino okrunjena, zute neke boje. Uhvati se tu trava, ali ne izgleda bas najlepse. Onda cu tu da zasadim neko rastinje i mislim da uredim za sledecu godinu da izgleda kako treba. Projekat broj dva je stara kuca... mislim da nema tu puno vremena, moram da uradim nesto jer ce se srusiti a to sem sto ne bih voleo, napravilo bi mi dodatan posao. I treci projekat a po prioritietu prvi je vocnjak. Evo upravo sam otisao i sebi nabrao dorucak :). Prvo treba orezati sljive, onda treba nesto od toga i pocupati i zasaditi nove. A ono sto mi se mota po glavi je da zasadim i na donjoj strani jos jedno 40-50 stabala. Ali za tacan plan imam vremena: racunam da pecem rakiju za 3 nedelje. Jezero je promasaj... ustvari po boji tesko da moze da se nazove jezerom. Potok je naneo mulj, naselile su se zabe koje jos malo pa ce biti kao krokodili, Mozda lepo izgleda, ali nije ono sto sam hteo... mada iz ove perspektive ko zna sta sam hteo :D. Od biljki sto sam zasadio primile su se dve lipe, obe jelke, 3/4 hrasta, 4/6 breza i 4/4 topole koje rastu kao lude. 

Inace dosta ljudi mi dolazi, s te strane nisam pogresio. Maltene svaki vikend letos je neko u prolazu bio, ostao na konaku...  

 

To je to za sada... voleo bih da okacim neku sliku, ali ovaj forum bas gnjavi (eno tamo na temi o rakiji nisam uspeo). Mislim da sam pogodio sa ovim, jedino sto sam podcenio svoj posao. Njega jednostavno ima toliko da se tesko nosim odakle god da pogledas. Ali bar ovde spavam: sinoc nisam mogao da sacekam drugo poluvreme 🙂

WjjmDMh.jpg

:classic_biggrin:

  • Thanks 1
  • Ha-ha 2
Link to comment
Share on other sites

Poceo sam da idem i vikendom (polako se pretvaram u svog caleta). Kada su majstori odlazili trazio sam im da skinu kamen sa krova stare kuce jer mi je ideja bila da ga cuvam za renoviranje. Oni su ga u maniru stoke samo razbacali po dvoristu i to je pocelo da bude problem... prvo nije moglo da se kosi oko toga, pa je izgledalo celo dvoriste dosta neuredno i drugo kamen na zemlji koji kisne... pa sta znam, ne ocekujem da ce trajati. I napravimo akciju drugar i ja, odemo kupimo kolica i preteramo jedno 150kvm kamena. Koliko sam se samo umorio! I razmisljam bas o ovome sto je Memedovic skoro rekao i nekako... sta znam.... ja konkretno radim puno... radna nedelja mi je na ~60-70h konstantno. Ali od tog posla ja se ne osecam zdravo umorno. Volim ja svoj posao, ali vecinu tog radnog dana provodim radeci stvari da bi mi sutra bilo lakse. I onda se na kraju takve nedelje ja osecam iscrpljeno, ne umorno jer sam nesto napravio. E kad se bavis tangible radom, to je drugacije. To zadovoljstvo koje sam osetio kada sam pocistio dvoriste je... priceless. (mozda je ovo sve preterivanje jer je taj posao meni zapravo zadovoljstvo, ali definitivno se tako osecam). 

Za dve nedelje ce valjda i to pecenje rakije a posle idemo da radimo jedno po jedno dok ne prestane vegetacija a onda vocnjak. 

Elem, shvatio sam redosled prioriteta - makar za dvoriste. Posto mi je sredjivanje te kuce jedna od stvari koje moram da uradim, hocu prvo nju da renoviram. Napravio bih pod od fasadne cigle, sa strane ostavio kako jeste i moram ceo krov iz pocetka. Tu je glavni zajeb: to je neki plavicasti kamen iz okoline Ivanjice, ja blage veze nemam kako bih to uradio. Tj kamen naci jos i nekako, ali majstor koji bi to pravio - veze nemam. Onda cu da dobijem objekat u kome cu da drzim kazan i sve vezano za rakiju. E tek kada to uradim mogu da krenem da sredjujem dvoriste: staze, trava, rastinje... plus necu imati zmijarnik 10m od objekta u kome se spava. 

Ovom topicu definitivno fale slike polako...  

  • Like 3
Link to comment
Share on other sites

Kamenu ne fali ništa da stoji na zemlji i na kiši, ja imam neke koji stoje ok 50 godina i to peščanik, taj koji se koristi za krovove je, mislim, još otporniji. Nikako da smislim neku namenu kamenu, stoji mi bez nekog reda po dvorištu, izigrava postolje za saksije.

Ja sam ciglom popočao terasu, iako nije neki vrhunac praktičnosti, nije baš zgodno za održavanje a nisam hteo da ga hoblujem, tako se valjda kaže i za ciglu, meni se sviđa, to sam želeo to sam dobio. Šteta je što nisam imao dovoljno "švapske cige" pa sam koristio samo standardnu.

 

Terasa-cigla.jpg

 

Ovo je slika pre fugovanja, posle je između cigala došao malter.

Edited by Div
Link to comment
Share on other sites

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...