Višednevna disharmonična simfonija misli i mišljenja, antagonizam ,bijes i neutemeljenost kritike kao i nedosljednost hvalospjeva čine ovaj krtlog omiljenom deponijomom mediokriteta. Naime, unaprijed skrećem pažnju da moje pisanje nije poruga niti aludiranje, a najmanje kolektivna lobotomija, za koju ,priznaću, nisam kadar. Priznaću i da je inicijalna kapisla za ovaj višeredni monolog bila sinoćnja utakmica i njen ishod kao takav, kao i vaše opservacije na istu, par dana prije i ovo vrijeme ,poslije nje.
Slobodnom interpretacijom pisanja, učinila mi se racionalnim saglasnost oko očekivanja, podstaknuta povredama i osakaćenim rosterom, bojaznost oko ishoda same utakmice kao i ranije implementiran stav i vox populi da nam sastav čine evrokup igrači, prijevremeno penzionisani matorci i propale investicije.
Apropo svega , Hauard i Moneke dokazuju svoju klasu, ne bi bilo zgoreg napomenuti, na krilima vaše intuicije. Valjalo bi reći, uz dobru odbranu i teške šuteve, priznaćete.
Ne bi li bilo pošteno reći da je višeputa etiketirani evrokup plej plesao sjajno, da se matorcima vratila hrskavica u nogu, Mitrović pogodio trojku ( dobro, za zle jezike - Dženkins dvojka ) ,nova akvizicija nadmašila realna očekivanja, više puta prežaljeni Davidovac probacio loptu kroz obruč ( tri put prešao granicu poena), itd.
Možda realnost nikad nije briga na koju smo se obazirali , ali pošteno govoreći, za sve objektivno taložene kritike koje su se gomilale prethodnih mečeva - u ovome, nije bilo mjesta. Medjutim, kako obično biva , dolaze promašena bacanja Mitrovića i Rokasa, nepokupljeni skokovi , koji su jelte , do ove utakmice bili forte i ostale anomalije ,koje sasvim slučajno isplivaju poslije poraza od jednog koša razlike sa vidno desetkovanim rosterom.
Ostaje naknadna pamet - pronaći alibi za sopstvene frustracije, izbaciti fekalije po onome ko se prethodno cjelivao, onda kad ste umjesto besane Baskonija noći imali pijanu Fenerbahce noć.
Zaista jesmo navijači rezultata i robovi ranije ukorijenjenog mentaliteta, rekao bih iracionalni istomišljenici čija se logika prije svega naslanja na sopstvenu frustraciju , nego na realan aspekt sporta- da jedan mora biti pobijedjen a drugi pobijednik.
Sport ne bi bio sport da u svojoj okrutnosti ponekad ne zamijeni uloge , čineći do juče frustriranog ,sutra hiper-uzbudjenim. Ono što im je zajedničko biće neracionalno rasudjivanje, sklonost fatalizmu, objektivno zanemarivanje ranije postavljenih - sopstvenih činjenica i polu-stav kao takav ,koji se na kraju plasira kao mišljenje