Da se ne zaboravi

[Ne sam Safete]

'Da se ne zaboravi' 

Stjepan Filipovic

27.01.1916. - 22.05.1942. 

Edited May 22, 2019 by Ne sam Safete

[...]

Dan ubijene mladosti: Bili su najljepše obučena djeca te noći, kao da su znali da odlaze zauvijek

Medicinska sestra Mejrema Ramadanović bila je dežurna u prijemnoj ambulanti tuzlanske bolnice tog kobnog 25.maja 1995. godine, piše novinska agencija Patria.   -Nosili smo ih u dekama, na nosilima, u čaršafima, a poslije i na rukama. Uznosili ih uz stepenice u šok sobu, u operacionu salu, hodnici su bili preplavljeni njihovom krvlju. Stigli su ubrzo u pomoć i kolege od kuće. Bilo je bitno izdržati, biti jak, jači od naših ljudskih mogućnosti, da damo sve od sebe, da spasimo što više života. Teško je gledati oko sebe desetine izmasakrirane djece koja pružaju ruke i mole za pomoć. Pomozite… nemojte mene, ja se osjećam dobro, pomozite mom drugu, on je teže ranjen… spasite život mojoj djevojci. I u tom momentu su bili puni života, nesebični, željni kao i mi da ih što više preživi. Kada su svi živi bili zbrinuti i u sigurnim rukama hirurga i sestara, trebalo je obaviti još jedan težak i bolan posao. U holu su ležala beživotna tijela dječaka i djevojčica, kojima sam željela ali nisam mogla pomoći.

 

Djevojka plave kose imala je nogu na prsima. Bila je tako lijepa, kao i sve druge djevojčice i dječaci. Bili su najljepše obučena djeca te noći, kao da su znali da odlaze zauvijek. Tolika ljepota i mladost slila se te noći u miris spaljenog mesa, ostale su zapisane riječi medicinske sestre Mejreme Ramadanović. Tuzlanska Kapija. Maj, 25., ratna 1995. godina. Večer, 20.55 sati. Stotine mladića i djevojaka prolaze, sjede, gledaju se zaljubljeno… Prasak. Trenutak tišine. A onda jauci, vapaji za pomoć i smrt. Sedamdeset i jedna duša u samo jednom trenutku je napustila tijelo, 150 ranjenih. Prosjek starosti žrtava 24 godine. Za ovaj zločin odgovarao je samo Novak Đukić. Sud BiH ga je osudio na 20 godina zatvora, ali je naprasno, otišao u Beograd na liječenje. Među ostalima učesnicima ovog masakra spominju se: pukovnik Momčilo Arsić, Boro Maksić, Miroslav Ostojić, Nedeljko Pejčić i Golub Panić te niži oficiri Đorđe Petković, Duško Popović i Mladen Mihajlović.No, nikada protiv njih nije podignuta optužnica, Sirene u 20.55 sati  U Tuzli će danas biti održano komemorativno obilježavanje posvećeno sjećanju na žrtve tragedije na Kapiji i sjećanju na sve civilne žrtve rata. U skladu sa navedenom Odlukom, komemorativno obilježavanje vršit će se odavanjem pošte i polaganjem vijenaca, ili na drugi primjeren način. U 11 sati bit će položeni vijenci i cvijeće na Slanoj Banji, u 12 sati održat će se komemoracija i polaganje vijenaca i cvijća na Kapiji. U 20.55 sati oglasit će se sirene.

 

[Amigo]

BRADINA - Služenjem liturgije u obnovljenoj Crkvi Vaznesenja Gospodnjeg u Bradini kod Konjica počelo je obilježavanje 27 godina od zločina koji su nad Srbima u ovom selu počinile združene muslimanske i hrvatske snage.

 

U Bradini je 25. maja 1992. godine na najbrutalniji način ubijeno 48 srpskih civila, a preostali su odvedeni u logore ili protjerani, njihova pokretna imovina je opljačkana, a kuće i Crkva Vaznesenja Gospodnjeg zapaljeni i srušeni.

U logorima su život izgubila još 22 stanovnika Bradine, dok se za pet još uvijek traga.

 

Među 48 ubijenih Srba u Bradini najviše je članova iz porodice Kuljanin, a stradali su i Vujičići, Mrkajići, Žuže, Kureši, Gligorevići, Koprivice, Draganići i Živaci.

Prije rata u Bradini je bilo 280 srpskih kuća sa oko 1.200 stanovnika, a nakon rata ovdje živi samo dvoje Srba.

 

Za zločine u Bradini pravosuđe BiH do sada nije nikoga osudilo, a 8. maja počelo je suđenje dvanaestorici pripadnika takozvane Armije BiH i HVO-a za zločine nad Srbima u ovom selu i na području opštine Konjic.

 

Edited May 26, 2019 by Bilo je to vrijeme ruza

[Perkos2]

24.06.1999 u Pristini je kidnapovan od strane uqk  doktor Andrija Tomanovic nacelink hirurgije. Još se traga za njegovim posmrtnim ostacima

[Kinik]

...

 

https://en.wikipedia.org/wiki/Srebrenica_massacre

 

>> ... The Srebrenica massacre, also known as the Srebrenica genocide^[7] (Bosnian: Masakr u Srebrenici; Genocid u Srebrenici), was the July 1995 massacre^[8] of more than 8,000^[1][9] Bosniaks, mainly men and boys, in and around the town of Srebrenica during the Bosnian War.

     The killings were perpetrated by units of the Bosnian Serb Army of Republika Srpska (VRS) under the command of Ratko Mladić. The Scorpions, a paramilitary unit from Serbia, who had been part of the Serbian Interior Ministry until 1991, also participated in the massacre.^[6][10] In April 1993 the United Nations (UN) had declared the besieged enclave of Srebrenica—in the Drina Valley of northeastern Bosnia—a "safe area" under UN protection. However, the UN failed to both demilitarise the Army of the Republic of Bosnia and Herzegovina (ARBiH) within Srebrenica and force the withdrawal of the VRS surrounding Srebrenica.^[11]UNPROFOR's 370^[12] Dutchbat soldiers in Srebrenica did not prevent the town's capture by the VRS—nor the subsequent massacre.^{[13][14][15][16]}

     In 2004, in a unanimous ruling on the case of Prosecutor v. Krstić, the Appeals Chamber of the International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia (ICTY), located in The Hague, ruled that the massacre of the enclave's male inhabitants constituted genocide, a crime under international law.^[17] The ruling was also upheld by the International Court of Justice (ICJ) in 2007.^[18] The forcible transfer and abuse, of between 25,000 and 30,000 Bosniak women, children and elderly which accompanied the massacre was found to constitute genocide, when accompanied with the killings and separation of the men.^[19][20]

     In 2005, Kofi Annan, then Secretary-General of the United Nations described the mass murder as the worst crime on European soil since the Second World War,^[2]and in a message to the tenth anniversary commemoration of the massacre, he wrote that, while blame lay "first and foremost with those who planned and carried out the massacre and those who assisted and harboured them", the UN had "made serious errors of judgement, rooted in a philosophy of impartiality", describing Srebrenica as a tragedy that would haunt the history of the UN forever.^[2]

     In 2006, in the Bosnian Genocide case held before the International Court of Justice, Serbia and Montenegro was cleared of direct responsibility for, or complicity in, the massacre, but was found responsible for not doing enough to prevent the genocide and not prosecuting those responsible, in breach of the Genocide Convention. The Preliminary List of People Missing or Killed in Srebrenica compiled by the Bosnian Federal Commission of Missing Persons contains 8,373 names.^[1] As of July 2012, 6,838 genocide victims have been identified through DNA analysis of body parts recovered from mass graves;^[21] as of July 2013, 6,066 victims have been buried at the Memorial Centre of Potočari.^[22]

     In April 2013, Serbian President Tomislav Nikolić officially apologised for the massacre, although he stopped short of calling it genocide.^[23] In 2013 and 2014, the Netherlands was found liable in its own supreme court and in the Hague district court of failing in its duty to prevent more than 300 of the deaths.^{[24][25][26][27][28]}

     On 8 July 2015, Russia, at the request of the Republika Srpska and Serbia, vetoed a UN resolution condemning the Srebrenica massacre as genocide. Serbia called the resolution "anti-Serb", while European and U.S. governments affirmed that the crimes were genocide.^[29][30] On 9 July 2015, both the European Parliament (EP) and the U.S. Congress adopted resolutions reaffirming the description of the crime as genocide.^[31][32]

    On 22 November 2017, Ratko Mladić was convicted of various crimes at the United Nations' tribunal, including genocide for his role at Srebrenica. He was sentenced to life imprisonment.^[33] The judgement is currently under appeal.^[34]    ... <<

 

...

[Ne sam Safete]

'Što te nema"- Cirih, 8372 fildžana sa kafom.

Mislim da je slican performans organizovan i u Veneciji. 

[Perkos2]

https://www.radiokontaktplus.org/vesti/godisnjica-od-zlocina-u-orahovcu/20635

 

Iako su sa otmičarima pregovarali i međunarodni predstavnici niko od njih još nije optužen a kamoli osuđen za ovaj zločin.  

[Sen]

10 hours ago, perkos said:

https://www.radiokontaktplus.org/vesti/godisnjica-od-zlocina-u-orahovcu/20635

 

Iako su sa otmičarima pregovarali i međunarodni predstavnici niko od njih još nije optužen a kamoli osuđen za ovaj zločin.  

Of Orahovac's pre-war 5,200 Serb inhabitants, as of 2012 only 500 remain. In late 1998, Albanian extremists killed over 60 Serbs from the Serb villages in the area. The Zočište Monastery was destroyed on 13–14 September 1999. All of Zočište's 300 Serbs that lived there in June 1999 have left the village and their property seized by Albanians. Today, only three Serbian Orthodox monks remain, at the monastery. The return of 200 Serbs to 44 renovated houses in Zočište was stopped by the local Albanians some years ago.[7] In Retimlje, Serbs' houses and lands are illegally used by Albanians, if not destroyed.

https://en.wikipedia.org/wiki/Attack_on_Orahovac

[Perkos2]

pre 20 godina

 

https://www.vreme.com/arhiva_html/447/1.html

[Doorn]

24.07.1949.godine

Alija Sirotanovic sa svojih osam komorata, za 8 sati rada iskopao 152 tone uglja (253 kolica), prebacio normu za 215% i srusio dotadasnji rekord Stahanova za 50 tona.

 

[...]

22 minutes ago, Doorn said:

24.07.1949.godine

Alija Sirotanovic sa svojih osam komorata, za 8 sati rada iskopao 152 tone uglja (253 kolica), prebacio normu za 215% i srusio dotadasnji rekord Stahanova za 50 tona.

 

 

Ovo nije Alija Sirotanovic, nego Arif Heralic, radnik zeljezare i lik sa novcanice od 10 dinara.

 

https://en.wikipedia.org/wiki/Arif_Heralić

Edited July 24, 2019 by Honey Badger

[freethrow]

Alija je bio na 10000 ili tako nešto ako se ne varam?

[Doorn]

Jbg na googleu mi izletio Arif dok sam trazio Aliju.

 

Evo Alije i novcanice 

 

[Ozu]

2 hours ago, Doorn said:

24.07.1949.godine

Alija Sirotanovic sa svojih osam komorata, za 8 sati rada iskopao 152 tone uglja (253 kolica), prebacio normu za 215% i srusio dotadasnji rekord Stahanova za 50 tona.

 

 

Svaka mu cast. Jos kad bi to ikakve koristi za covecanstvo imalo sem za propagadnu jedne komunjarske satrapije

[Mama_mia]

Zoran Djindjic

1. avgust 1952. - /

[freethrow]

B92: Štrbac: Još popisujem žrtve Oluje; Najgora je mržnja mladih Hrvata prema Srbima http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2019&mm=08&dd=04&nav_id=1573608

[Yoyogi]

Na daanasnji dan 1945. je bacena atomska bomba na Hiroshimu. Jedna od retkih zgrada koja je delimicno prezivela je ova nekadasnja Privredna komora. Danas je to "Atomic Bomb Dome".

 

 

Pre bombe

 

 

Posle bombe

 

 

Eksplodirala je na 600m visine, nije se zarila u zemlju

 

 

Od 350 hiljada stanovnika poginulo je 140,000 (ukljucujuci i prezivele koji su od ranjavanja i opekotina umrli do kraja 1945.)

Kada sam prvi put cuo u osnovnij skoli, mislio sam da je velika kao podmornica. Nije, ovo je sve, imala je 64kg uranijuma.

 

 

Sve je moralo ispocetka da se gradi pa nema uskih ulica. Mnogo lep grad. Na zavoju reke se vidi Dome

 

 

Uz Fukuoku, Hiroshima je najpozeljniji grad za zivot u Japanu. Dovoljno veliki da ima sve i dovoljno kompaktan.

 

 

[Kinik]

...

 

https://www.dw.com/sr/spomen-ploča-u-omarskoj-pod-video-nadzorom/a-49918855?maca=ser-TB_ser_b92_2013-9945-xml-mrss

 

>> ... GODIŠNJICA
Spomen-ploča u Omarskoj pod video nadzorom

 

Bivši logoraši i članovi porodica ubijenih obeležavaju 27. godišnjicu zatvaranja logora Omarska. Kroz logor je prošlo nekoliko hiljada civila nesrpske nacionalnosti. Više od 400 ljudi je ubijeno. 

 

„Prvo sam bio u Keratermu, ovdje sam bio dva i po mjeseca. 21. avgusta smo prebačeni na Manjaču. Ovdje je narod patio i ja sa njima. Dolazim tek drugi put, nemam snage. Sipali su vodu sa šamponom na ulazu u restoran i gledali kako padamo, imali smo 30 sekundi da uđemo, uzmemo hranu i izađemo. Ako smo znali da je neka grupa u smjeni koja muči, nismo ni išli da jedemo", kaže Redžep Duračak iz Kozarca. On jedan od preživelih i drugi put je na prostoru nekadašnjeg logora.

Pre 27 godina počelo je raspuštanje logora Omarska, nedaleko od Prijedora: Većina ljudi su na današnji dan bili prebačeni na Manjaču i Trnopolje. Deo logoraša logora Omarska je ubijen na Korićanskim stijenama i na Hrastovoj glavici, a desetine logoraša je preminulo od zadobijenih rana.

 

Danas ovaj prostor ničim ne podseća da se radi o nekadašnjem logoru: mestu kroz koje je pre 27 godina prošlo nekoliko hiljada civila i na kojem ubijeno više od 400 ljudi. Za nekima se i danas traga.

 

Neka je sklanja ko hoće
Predsednik Regionalnog saveza logoraša, Mirsad Duratović, koji je imao 17 godina kada je doveden u logor Omarska, kaže da će spomen ploča koju postave na „Bijelu kuću", ostati na tom mestu - za razliku od prethodnih godina.

„Omarska je svakog šestog avgusta memorijalni centar na jedan dan. Spomen ploča će biti postavljena i ostati. Nećemo je nosati više, neka je sklanja ko god hoće, ali to će dovoljno reći i o njima. Sve je pod video nadzorom pa ćemo vidjeti ko će je skloniti".

 

Godinama unazad ima pokušaja da se postigne dogovor oko spomen obeležja na ovom mestu, ali gradske vlasti i kompanija u čijem vlasništvu ovaj prostor, Mittal, ne pronalaze rešenje. Gradske vlasti Prijedora su ranije nudile predlog da se izgradi spomen obeležje za žrtve svih nacionalnosti sa područja prijedorske regije, ali predstavnici logoraških udruženja na to nisu pristali.

 

Mora se postići dogovor 
Jasmin Mešković, predsednik Saveza logoraša Bosne i Hercegovine, kaže da uz poruku koja se šalje danas -  da se ne ponovi, da se ne zaboravi - treba raditi na dogovoru kako bi se napravio memorijalni centar.

„Nevladin sektor na razne načine pokušava dogovoriti memorijalizaciju, makar privremeno. Vlasti na lokalnom nivou, RS, BiH moraju pronaći načina kako bi definisala realizacija ove problematike, da se ne uskraćuje pravo svima koji žele, da obilježe spomen-obilježjem stradanje svog naroda".

 

Memorijalizacija ratnih događaja ne znači mnogo Edinu Deniću iz Kozarca, koji je sa ocem bio u logoru Omarska. Nakon što je odveden u Trnopolje, otac mu je ubijen.

 

„Da se ne zaboravi. Dolazim svake godine, stresem se svaki put, sve opet proživljavam. Imao sam 22 godine tada. Otac je ubijen kada sam prebačen u Trnopolje. Maltretirani smo, udarani. I sada dok hodam ovuda, sve mi prolazi kroz glavu. Samo da nam se opet ne ponovi".

 

Nezadovoljstvo presudama
Logor Omarska otvoren je 26. maja 1992. godine, a zatvoren nepuna tri meseca kasnije. Do sada je za zločine na području Prijedora izrečeno 59 pravosnažnih presuda.

 

„Žalosno je što imamo ovako malo presuda ali je još žalosnije što imamo ovakvu vlast, gradsku i entitetsku, koja veliča ratne zločince, negira sudske presude, vrijeđa žrtve, što se sve može definisati kao završna faza sprovođenja onog što je počelo 1992. godine. Normalno bi bilo da dozvole podizanje spomenika ubijenoj djeci Prijedora, što nije slučaj, što dovoljno govori o vlasti koja se ideološki i politički identifikuje sa onima koji su počinili zločine", kaže potpredsednik Republike Srpske, Ramiz Salkić, koji je prisustvovao obeležavanju godišnjice zatvaranja logora Omarska. ... <<

 

...

[Darth Bane]

https://www.alo.rs/kosovsko-pitanje/srdana-su-vezali-za-drvo-izvadili-mu-oko-pa-mu-isekli-usi-nos-i-penis-a-onda-su-uzeli-kuku-za-meso/245319/vest?utm_source=b92.net&utm_medium=Midas&utm_campaign=b92Midas

 

Jeli moguce da se ovakvo zverstvo zaista dogodilo???!?!!?

[Perkos2]

Pre 16 godina na danasnji dan u napadu na srpsku omladinu koja se kupala na reci Bistrici u Goraždevcu(Metohija) ubijena su dva dečaka a 5 ih je ranjeno. Počinioci nisu otkriveni a Euleks je pre neku godinu zatvori slučaj i više i vodi istragu kao ni KPS. Jednostavno kao da se nista nije dogodilo.

 

Spoiler

 

 

Kosovo Serb Teenagers’ Killings Commemorated | Balkan Insight

A memorial service to commemorate Ivan Jovovic and Pantelija Dakic, the teenagers who were shot dead while they were swimming in the River Bistrica on August 13, 2003, was held at the local church in Gorazdevac on Thursday.

Families of the dead teenagers expressed bitterness that the killers have never been found.

“Panto was 13 years old, and it’s been 12 years and the criminals have not been found. And not just Panto’s killer, but the killers of 1,300 Serbs in the last war,” said Pantelija’s father Milisav Dakic.

As well as relatives and friends, representatives of the Serbian government and Kosovo Serb officials attended the service and once again urged the Pristina authorities to prosecute those responsible.

Zeljko Jovic, the deputy director of the Serbian government’s office for Kosovo, said that 12 years ago, those responsible were the ones who organised the killings and fired the gunshots. But today, he said, “the guilt lies with those who do nothing or do everything not to find and punish the executioners”.

“We will be patient and we will insist on talking [about the killings] in the coming years, we will not forget and we will insist that the justice is done,” Jovic added.

The relatives said they gave police the names of the alleged killers, but EU’s rule-of-law mission in Kosovo, EULEX, which was investigating the incident, closed the case in 2010, saying it did not have enough evidence to prosecute anyone.

The gunshots, which wounded four other youngsters, are suspected to have come from the nearby Albanian village of Zahac.

According to police, right after the shooting, about 100 houses were searched and over 75 people questioned, but despite the offer of a large reward for information, the killers were not found, and EULEX said that it had no choice but to shut down the case.

EULEX has however promised to reopen it if fresh leads emerge. BIRN did not receive an immediate response to its request for an update from the EU mission.

The killings of the teenagers were also marked in Belgrade on Thursday. An association representing families whose relatives were killed in Kosovo held a protest during which they read out a letter addressed EULEX and the UN mission in Kosovo, UNMIK, as well as to Serbian officials and institutions, asking them to make more efforts to find the killers.

“The instigators, organisers and perpetrators of this, as well as of other mass and individual crimes against Kosovo Serbs and non-Albanians, have never received well-deserved punishment,” the letter said.

“Once again we ask ourselves how is it possible that human lives, and especially children’s lives, are worth that little, or worth nothing at all,” it added.

Following the Kosovo conflict in the late 1990s, the majority of Serbs fled Gorazdevac, a Serb enclave near the town of Pec/Peja in western Kosovo.

Last month, there were a series of violent incidents in the area that left the remaining Serbs feeling uneasy.

These included two shooting incidents in Gorazdevac which saw police officers and a car with Belgrade licence plates fired upon.

There were also attempts to desecrate local monuments, including one dedicated to the teenage Serb boys who were killed in 2003 and one commemorating NATO bombing victims.

Graffiti reading “Revenge” was also daubed in Albanian on the wall of a building close to the local church and cemetery.

Kosovo Prime Minister Isa Mustafa said that Serbs who returned to Kosovo after the war should be allowed to live in peace.

“We condemn every attack on the Serbian citizens of Kosovo,” Mustafa said.

 

Edited August 14, 2019 by GlennGould
Dodatak spoilera

[GlennGould]

Nisam bio upoznat sa konkretnim slucajem, pa sam dodao ono sto sam o istom nasao. Ako dozvolis.

Takodje, ako si upoznat malo vise od googleta, koji su razlozi za odbijanje stavljanja komemorativne ploce kraj reke gde se zlocin dogodio? Citam da su porodice bile izricito protiv - nigde razlog.

Spoiler

Media had previously reported that the Serbian government office for Kosovo announced that one of its representatives would attend the event and that a memorial plaque would be unveiled at the spot where the attack happened.

But Milos Dimitrijevic, the senior Serb official in Gorazdevac, said that the idea of installing the plaque by the riverside was abandoned because the victims’ families were against it.

Hvala.

Edited August 14, 2019 by GlennGould

[Perkos2]

Nemam neke informacije sa terena vec isto što saznam iz medija. 

[GlennGould]

Nastavak diskusije na temi o Kosovu. 

Edited August 15, 2019 by GlennGould

[berti]

Pre 78 godina, u noći između 14. i 15. avgusta, uoči katoličkog praznika Velike Gospe, ustaše su u logorima Slana na ostrvu Pagu i Jadovno na Velebitu, izvršile masovnu likvidaciju preostalih logoraša, usmrtivši više od 2.000 osoba.

Edited August 15, 2019 by GlennGould
Nepotrebni bold

[ZnajJova]