Iskra
Kada kosu stavi iza ušiju
pretvori se u djevojčicu
svoje tajne poklanja,
zamuckuje,
nekako izroni iz očiju
njene ruke grle kao šal,
a tanki prsti bodu me pod rebra
sporo rasti mala vrbo
dug je put,
a ovaj svijet te čeka
treba nam tako malo
skoro ništa
jedan kremen
i jedna iskra
da tama ode
zauvijek iz sna,
a čudovišta padaju
iskrenost je rizik
na vlastiti račun
ti ćes čitav život plaćati
i nikad nećeš shvatiti
od koga te čuvaju
duge cijevi i žice.
svih devet krugova
putuju sa nama,
nekoga zlo uzbuđuje.
sporo rasti mala vrbo,
ovaj svijet
čeka već dugo
na tebe
treba nam tako malo
skoro ništa
jedan kremen
i jedna iskra
da tama ode
zauvijek iz sna,
a čudovista padaju
čovjek je velik točno toliko,
koliko je ono što traži veliko...
treba nam tako malo
skoro ništa
jedan kremen
i jedna iskra
da tama ode
zauvijek iz sna,
a čudovišta padaju
kada stanu mašine,
strojevi
nestaju zemlje,
nestaju gradovi,
ti otvori svoje oči tad
i čudovišta
padaju...