Francuska poljoprivreda je konstantno u potpuno otvorenoj tržišnoj utakmici, i to ne samo sa ostatkom EU (gdje sa jedne strane imaš globalne poljoprivredne gigante, tipa Holandije, Italije, Španije, pa i Njemačke i Danske, a sa druge strane velike zemlje sa komparativno niskim cijenama proizvodnje, kao što su Poljska i Rumunija), nego i sa afričkim, karipskim i pacifičkim državama, za koje je EU tržište odavno otvoreno pod ugovorima iz Lommea i Kotonua (što recimo omogućuje Maroku da 51% svog poljoprivrednog izvoza usmjeri u Francusku.