Ovo je i moj zaključak. Ni jedno ni drugo nije ni potpuno istinito, ni potpuno neistinito.
Problem je u krajnje površnom pristupu političara, medija i javnog mnjenja u Evropi. Pretjerivanja bilo u pogledu snage ili u pogledu slabosti rusije in fine služe ruskim interesima potpuno podjednako. Ponavljanje floskule rusidebili je dovelo do totalno kriminalne pripreme ukrajinske ljetnje ofanzive prošle godine i koštalo Ukrajince hiljade života. Sa druge strane, sad su u Evropi mnogi - koji nisu na ovoj listi ruskih agenata - već u fazonu da se konstatuje da su rusi prejaki i da se sa njima mora pregovarati, pa ako treba i na štetu Ukrajine. Odvratna kratkovidost, intelektualna lenjost i kukavičluk.
Isto tako su postupali i u prethodnih 5-6 godina po pitanju Trumpa, došao ludak na vlast, nekoliko godina evropskim liderima gurao nos u kaku, usralo ih da zbog kovida izgubi izbore 2020. i umjesto da se spreme za mogućnost ponovnog izbora istog ili sličnog siledžije na mjesto predsjednika SAD, likovi i likinje koji upravljaju čitavim državama i ekonomijama teškim hiljade milijardi su četiri godine između prošlih i ovih izbora suštinski proveli sa glavom u pijesku, ponavljajući sebi ma neće valjda opet. Bukvalno su zaslužili i putina i Trumpa, jedino što me jebe je što tu utjehu sjutra neću moći da mažem na 'leb nakon što evropska (u svakom slučaju francuska) ekonomija i javne finansije i zvanično čabriraju kad nam dnevna doza ošine carine na ovo malo proizvoda sa kojima smo još globalno relevantni (u suštini moda, luksuz i putnički avioni).