Dragan

U ruSSiji ce se nesto promeniti tek kada u Moskvi i Petersburgu pocne nesto da se desava (zato ih zli gnom cuva i od mobilizacije i od ekonomskih posledica - za sada). Ovi moji kukavicki oportunisti me sve vise nerviraju (barem ovi sa desnog krila SVP - najaca partija, ali na srecu sistem je takav da ne vladaju sami). Hladni Selenski, dirnuti parlament - i gotovo odsutni SVP Svjetska politika na trenutak je bila u dvorani Nacionalnog vijeća: govor Selenskog trajao je sedam minuta. Njegov nastup bio je trezven i tvrd. Dojmovi iz Federalne palače.

Teska zagonetka.

Pa zar to nije sustina kapitalizma i slobodnog trzista ? 😁

Promijenio je svijet, ako ne i na bolje Silvio Berlusconi je u svim svojim političkim godinama brinuo prije svega o jednome: o samom sebi, utro je put mnogim populistima, demagozima i zaludjivacima. O smrti čovjeka koji je zaveo milijune. Silvio Berlusconi je svojedobno rekao da je svatko tko ne glasa za njega "coglione". Kreten. Tako se zapravo i ne govori, pogotovo ne kad si na vlasti. Ali volio je tako govoriti. Jednom drugom prilikom, Berlusconi je savjetovao zaposlenicima sicilijanskog Fiata koji su bili stavljeni na skraćeno radno vrijeme i bili su zbog toga očajni, da bi trebali uzeti drugi posao u neformalnoj ekonomiji: "in nero", zaobilazeći poreznu upravu. Onda je to u redu. Dakle, premijer je poticao varanje države, nepoštivanje zakona i pravila, te tjeranje malih ljudi na lukavstvo – i smijanje u kamere. Zaveo je milijune Ostaje taj smijeh, kao slika koja ga preživljava. A Talijani se pitaju je li se smijao suučesnički s njima ili se na kraju smijao njima. U svakom slučaju, mnogi milijuni dali su mu se zavesti, nekoliko puta. Količina botoksa koju mu je Berlusconi ubrizgao u lice konačno je iskrivila njegov smijeh u smrznutu grimasu. Smijao se i kad je smijeh bio neumjesan. Berlusconi je preminuo u Milanu u 86. godini. U svjetsku povijest ušao je kao svojevrsni nacrt, kao iskošeni politički avangardist, kao preteča mnogih populista i demagoga, prevrtljivaca i nadriliječnika koji govore kako je on govorio, koji lažu kao što je on lagao. Njegovu je priču kao predložak koristio i Donald Trump. Berlusconiju se nikad nije sviđala usporedba, uvijek se smatrao boljim, kompleksnijim i pametnijim od debila koji je dospio u Bijelu kuću. Ali uspon građevinskih divova i TV ljudi Berlusconija i Trumpa bio je nevjerojatno sličan. A također i njihove metode. Berlusconi je rođen u Milanu 29. rujna 1936. kao najstariji sin bankovnog službenika i domaćice. Otac mu je bio opunomoćenik u Banci Rasini koja je kasnije financirala njegove prve poduzetničke korake. Silvio Berlusconi je išao u srednju školu kod salezijanaca, potom je studirao pravo, a njegov diplomski rad bavio se ugovornim pitanjima u oglašavanju. Da bi zaradio na studiju, nastupao je na kruzerima po Mediteranu, kao pjevač i voditelj. Sjedio je za klavirom i uglavnom pjevao francuske šansone – ljetni posao kao škola za talente. Smrdjelo je na mafiju A onda je Berlusconi postao građevinski poduzetnik, izgradio je cijele stambene i poslovne četvrti na periferiji Milana: Milano 2 za 10.000 stanovnika, Milano 3 za 15.000, Il Girasole. Bili su to samostalni stambeni kompleksi, poput onih koji su postojali u Americi. Nikad nije bilo sasvim jasno odakle mu sav novac za svoje gigantske projekte. Smrdjelo je na mafiju, na pranje novca, godinama istraživano pravosuđe. Jedan od Berlusconijevih najbližih ljudi od povjerenja osuđen je mnogo kasnije na dugogodišnju robiju zbog pripadnosti Cosa Nostri, sicilijanskoj mafiji. Velika naselja iz epruvete na periferiji bila su Berlusconijev svijet, planiran i kontroliran do posljednjeg detalja. Puštao ga je i sa svojom vlastitom televizijskom stanicom: Telemilano se putem kabela mogao primati samo u Milano 2 i Milano 3. Kad se u Italiji pojavila i privatna televizija, Berlusconi je već bio spreman. Telemilano je postao Canale 5. Početkom 1980-ih kupio je Italia 1 i Rete 4. Sada je bio kralj privatne televizije, monopolist, postojao je samo on. U politici je Berlusconi mogao računati na pomoć svog prijatelja i kuma Bettina Craxija. Bio je Milanac poput sebe, šef ekonomski liberalne Partito Socialista Italiano i premijer zemlje u odlučujućim godinama. Neke velike tužbe protiv Berlusconija prvenstveno su se odnosile na to razdoblje: navodno je podmitio Craxija i njegovu stranku kako bi mu odgovarajućim zakonima pomogli u njegovoj nadmoći u svijetu medija. Suci koji su morali odlučivati u sporu oko preuzimanja velike izdavačke kuće navodno su podmitili od Berlusconija. Godine 1993. politička struktura koja mu je bila naklonjena s treskom se raspala. Prva Republika, eksplodirala je pod korupcijskim skandalima u Tangentopoliju. Moćna Democrazia Cristiana, koja je gotovo neprekidno vladala Italijom od Drugog svjetskog rata, potonula je u nemilost. Craxi je pobjegao u tunisko ljetovalište Hammamet i više se nije vratio. Na političkoj sceni komunisti su ostali na ljevici, a fašisti na desnici. Sredina je ležala ugar, siroče preko noći. Vakuum vlasti ponudio je jedinstvenu priliku za politički start-up. Berlusconi je iskoristio ovu priliku, ali iz čiste nužde. Njegov zaštitnik u Rimu, Bettino Craxi, je otišao. Posao mu je patio od užasnih dugova. I pravosuđe je istraživalo nekoliko slučajeva porezne prijevare, računovodstvene prijevare, mita i nezakonitog financiranja stranaka. Fedele Confalonieri, prijatelj iz djetinjstva i menadžer u njegovom holdingu, jednom je rekao: "Da Berlusconi tada nije otišao u politiku, završio bi ispod mosta ili u zatvoru - zbog mafije." Očajnički mu je trebala nova zaštita, a izbor u parlament nudio mu je mogućnost imuniteta. Tako je Silvio Berlusconi osnovao stranku koju je nazvao po uzviku nogometnog okupljanja: Forza Italia, Naprijed Italija. Bio je to dobar spoj, bio je vlasnik AC Milana od 1986. Pod njegovim vodstvom klub je bio uspješan kao i uvijek, a sada osvaja i europske naslove. Svaki Talijan znao je Berlusconija, uvijek nasmijanog "Presidentea" Milana, multimilijardera koji je helikopterom sletio na stadion kako bi predstavio momčad. Bio je to šou kakav nikad prije. Govorilo se tada i da Berlusconi privatno ima toliko novca da ne treba krasti kao svi ostali. Povjerenje u politiku i državu, koje u Italiji nikad nije bilo jako izraženo, bilo je na novom dnu. A mafija je ubijala suce, policajce, novinare, postavljala bombe i izazivala državu. Bilo je to teško vrijeme. I tako se pojavio milanski poduzetnik koji je obećao da će od Italije napraviti ono što je već učinio kao poduzetnik. Italija bi postala javno poduzeće, učinkovito i moderno, a on bi bio njegov direktor. Izvršitelj, nakon mnogih govornika. Netko tko govori jednostavnim jezikom nakon svih bahatosti stare, drvene politike. Inače, Donald Trump je jednom rekao da je pomno proučavao Berlusconijev uspon. Forza Italia je pobijedila na nacionalnim izborima 1994., samo nekoliko mjeseci nakon osnivanja stranke. S više od osam milijuna glasova, 21 posto, niotkuda je postala najveća stranka u zemlji. I Berlusconi je prvi put postao premijer. Naravno, već tada se znalo da postoji velika opasnost da Berlusconi svoje privatne medije iskoristi za sebe te da može preuzeti i vođenje državnog RAI-ja. Pa da pomiješa svoje privatne interese s javnim i da bi zbog toga mogla stradati demokracija. Znalo se i da se Berlusconijevo carstvo sastojalo od mnogih tvrtki sa sjedištem u dalekim zemljama egzotičnih imena. Neupravljiva struktura. Nekako je sve to bilo jako dvojbeno i puno preveliko. Ali Italija je patila od egzistencijalne praznine, ometena dekadencijom politike. Berlusconi je brzo prekinuo izolaciju fašista, udružio se s Legom i najavio "liberalnu revoluciju" - svih stvari. Prva vlada nije dugo trajala, a krajem godine je već bila gotova. Pritisak pravosuđa je rastao, ali Berlusconi je ostao u politici, uključujući i šefa oporbe. Nije imao drugog izbora, trebao mu je imunitet. I pronašao je zadovoljstvo u moći. Svojim je televizijskim postajama "kolonizirao umove Talijana", napisao je jednom Corriere della Sera. Novim talk-showovima, s potpunom personifikacijom politike, potpuno je preorao političku kulturu zemlje. Društveni mediji u to vrijeme nisu postojali. Ono što Trump radi s Twitterom, Berlusconi je s mnogo više truda napravio s vlastitim postajama. I nitko u ovom cirkusu nije bio nesramežljiviji kao ličnost od zabavljača Berlusconija. Osim televizijskih kanala i nogometnog kluba, posjedovao je i novine, časopise, izdavača knjiga, banku i osiguravajuće društvo. I milijarde. U najboljim godinama njegovo privatno bogatstvo iznosilo je više od 16 milijardi eura. Na izborima je pobijedio tri puta Sažeti slogani Forza Italia osmišljeni su u Berlusconijevoj reklamnoj agenciji Publitalia. “Meno tasse per tutti”, manje poreza za sve – to je bila najučinkovitija izreka svih godina. Stalno ponavljajuće obećanje na velikim plakatima na svim cestama u zemlji, šest sa tri metra, koje osobno plaća gazda. Upalilo je gotovo svaki put, tri puta je dobio izbore - 1994., 2001., 2008. Kao šef vlade, Silvio Berlusconi uvijek je razočarao . Bio je dobar samo kao kampanjac, kao maser za mase. Ne postoji velika reforma koje bi Talijani pamtili, pa ni zgrada koja bi mogla biti simbol njegove vladavine. Kaže se da je dobro reagirao nakon potresa u L'Aquili 2009. i brzo osigurao privremeni dom za beskućnike. Dakle, to je to, njegova ostavština? A inače? Državni dug brzo je rastao čak i pod njegovim navodno liberalnim režimom. No birokracija je ostala ista, a država nije postala ni malo modernija pod izvršnim direktorom Berlusconijem. Silviju Berlusconiju nije nedostajalo vremena. Bio je premijer zemlje dulje nego itko prije ili poslije njega od Drugog svjetskog rata. Ispunio je samo crne prognoze, jer se najviše brinuo o sebi. Amnestije za porezne i građevinske grešnike, kojima je mamio, nisu donijele nikome više od njega samog. Pogotovo u drugom mandatu, od 2001. do 2006., pokušao je upotrijebio svu svoju moć i pod zlouporabom svoje uvijek pokorne parlamentarne većine kako bi savio pravni sustav na takav način da mu tužitelji ne mogu nauditi. Najpoznatiji primjer: Lex Berlusconi, kako su mediji nazvali zakon, četiri najviša dužnosnika republike trebala bi biti nedodirljiva tijekom svog mandata, potpuno imuna, pa i on kao premijer. Ustavni sud odbacio je zakon navodeći da je groteskno skrojen za jednu osobu, a to je on sam. Trikovi odvjetnika Njegovi osobni odvjetnici također su bili u parlamentu i posvetili su mnogo energije izmjeni tehničkih procedura na način da njihovom klijentu daju prednost u njegovim suđenjima. Kad god je pritisak pravosuđa jačao i suđenja bila hitna, Berlusconi je uvijek dočaravao opasnost od "građanskog rata" i tako mobilizirao svoje pristaše. On i narod. Povezan izravno preko svoja tri TV kanala, 24 sata dnevno, to je bio njegov trik. Polarizirala je zemlju da ju je gotovo rasparčala. Opet, paralele s Trumpom su zastrašujuće. Zahvaljujući trikovima njegovih odvjetnika mnogi su postupci otišli u zastaru. A Berlusconi je ponovno došao na vlast 2008. Tri godine, bile su to prve godine financijske i gospodarske krize, kada se proizvođač mogao dokazati. “Ghe pensi mi”, Berlusconi je uvijek volio govoriti na lombardijskom dijalektu, ja ću se za to pobrinuti. Sve za gazdu, sve za mene. Ali opet je neslavno podbacio. Italija je bila na rubu bankrota. A o čemu su pričali u Italiji? O «Ruby rubacuori», Ruby, kradljivici srca. Tako se zvala mlada marokanska prostitutka za koju se pričalo da je sudjelovala u seks zabavama u Berlusconijevoj vili San Martino u Arcoreu. To je također bilo relevantno prema kaznenom zakonu, Ruby je bila maloljetna. Državno odvjetništvo sada istražuje i za pomaganje i poticanje na prostituciju. I sam Berlusconi govorio je o "elegantnim večerama".

Feb 27, 2022 Kamil Galeev Zašto će Rusija izgubiti ovaj rat?

Ovde imas jednu mapu (plavo je trenutno napredovanje) - Interactive Map Nije neko veliko napredovanje, vec je jos uvek faza ispitivanja i trazenja najslabije karike u odbrambenom lancu, ali kada jednom krene, nadam se da ce stici barem do linije Tokmak - Chernivka - Bilmak - Rozivka - Volnovakha. To bi bilo oko 50 km, a onda ostaje jos 60-70 km do mora, sto ce na jesen biti lakse.

Ceo tekst koji si napisao mi se veoma svidja. 👍 Pravna jednakost je ustanovljena nakon prelaska iz feudalizma u kapitalizam, jer je radna snaga koja je bila potrebna morala biti "slobodna" (barem od vezanosti za jedno mesto). Posto vidim da se razumes u tematiku, kako bi objasnio tu "ekonomsku slobodu" za koju je desnica u svetlu nejednakih pocetnih uslova u ekonomskom takmicenju ? Pri tome ne mislim na razlicite sposobnosti ljudi, vec na cinjenicu da neki vec u startu imaju najcesce nasledjeni kapital, ili barem mogucnost za vrhunsko obrazovanje, koje ih stavlja u povlasceni polozaj. Opet slicno pitanje, o tezi koju si odlicno uocio - ne samo da pocetni uslovi (kapital) nisu ravnopravni, vec je sama drzava (ne racunajuci diktatorske sisteme) ne samo bitan nosioc moci, vec i arbitar koji bas kroz zakone, institucije... stvara odredjene uslove koji mogu biti odlucujuci za povecavanje i ocuvanje vec stecene moci odredjene grupe ljudi. Onda nije ni cudo da se levica bori za "rasparcavanje" te moci. Banalna jednacina - imam veliki, nasledjeni, kapital koji iskoristim da kupim direktno, ili indirektno (putem "demokratije"; braca Koch) politicare, koji onda donesu zakone koji idu u prilog mome biznisu, uz to uticem na smanjenje poreza za mene i putem kupljenih medija (Murdock) stvorim javno mnjenje da je to najbolja stvar za celo drustvo. Na kraju drzava sa svojom realnom moci (vojska, policija), zakoni, stoje iza mog licnog bogacenja. Jedan covek moze imati 100 milijardi samo ako su neki drugi radili za njega. Ti drugi su mogli raditi samo tako sto je prethodno bila obezbedjena izvesna infrastruktura - obrazovanje, medicinska briga, putevi... Privatna svojina (svetinja) pak kaze - naci cu nacin (legalni) da ne platim nikakav porez, sto znaci zadrzacu sav profit, sagradicu sebi privatni aerodrom, a nekakve rupe na putevima obliznjeg grada, beskucnici, propale skole i siromasni me uopste ne interesuju - svako ima pravnu i ekonomsku slobodu da postane milijarder. Eventualno, optimiracu svoj imidz i poresku prijavu altruistickim davanjem izvesnih mrvica sa svog stola. Koliko zdravo moze biti drustvo u celini, ako se primenjuje samo ova sema ? U tom smislu zahtevi levice (👿 buuuhhhaaa) za distribucijom moci i bogatstva su itekako neophodni i korisni. Naravno i za levicu se moze izneti slicna analiza. Teoretski je tako kako si napisao, prakticno izvesne multinacionalne kompanije (i pored kartelskih zakona) uspevaju da centralizuju ekonomsku moc u svojim rukama, cime vrse ogroman uticaj na politicare, pa cak i na same drzave (cesto naravno zakulisno i indirektno). Primetna je i odredjena radikalizacija i polarizacija mnogih drustava, udaljavanje od centra, povecanje sukoba na relaciji levih-desnih (koje cini mi se bas desni potenciraju), porast autoritarnih tendencija... sto je nazalost bas u suprotnosti sa razumnim, ali ipak preoptimisticnim vidjenjem koje si gore naveo.

@Brian Setzer Slucajno se i ja bavim jogom i iz moga ugla to sto on transformise jeste dovoljno da dobije mec, ali se jasno vidi da u tim trenutcima nije sav svoj. Ta metoda - udaracu u jastuk i izbaciti bes, pa ce on nestati, nije se pokazala kao dobra na duze staze. U svakom slucaju nije ni pedagoski dobro za decu koja to gledaju i koja ce pokusati na isti nacin da "transformisu" u skoli, ili na ulici. PS Radi se samo o drugacijim kriterijima koje imamo i ako je Djokovicu dobro sa njegovim emocijama i meni je.

Da se razumemo - niti sam ista ocekivao od njega, niti cu ikada ocekivati, posebno ne da "vaspitava srpski narod". Samo pokusavam da generalizujuci (a u svakoj generalizaciji ima i izvesne pogreske), razotkrijem njegov uticaj na ljude, kako pozitivan tako i negativan. Jedan veliki deo je svakako u tim ljudima, koji su pod njegovim uticajem, a drugi deo lezi u njegovoj licnosti. Kada kazem prosecan Srbin, ne zelim da omalovazim njegov izuzetan sportski uspeh, vec da ukazem da se prakticno nije uzdigao (niti je morao naravno) iznad prosecne srbske dnevne politike i mentaliteta. Ono sto je gledajuci njega samo jedna mala karakterna slabost (ako uopste, u ocima sledbenika) je za Srbiju, umnozeno milionima puta, prava katastrofa (cuveni jebeni srpski inat, ljutnja, osvetnistvo, opstesvetska nadmocnost, uloga zrtve, nebesnistvo, uzvisena pravoslavnost i neupitna moralna nadmocnost tradicionalnih srpskih vrednosti, ukljucivo guslarstvo i branjenje vekovnih ognjista, politikanstvo upareno za preteranim nacionalizmom ...). Novak Đoković će biti budući duhovni vođa čovečanstva Gledano individualno, on je na dobrom putu ispunjenja i usavrsavanja - razvio je snaznu volju, imao bezbroj iskustava razne vrste, posebno socijalnih, koja ce svakako doprineti zrelosti, duhovit je na onaj nas nacin i otvoren da uci. Izvesni nedostaci nalaze se pre svega u emotivnoj i misaonoj sferi (emotivnoj - transformacija i kontrola negativnih emocija; misaonoj - tesko za objasniti, jer se ne radi ni o formalnoj obrazovanosti, niti o tome da je glup). Hteo sam postaviti jedan njegov kratki video, u kome govori o zivotnim prioritetima i fokusu, koji je moglo bi se reci mudar i koristan, ali ga nisam mogao naci. PS Nisam puno pratio, ali onako na prvu - u odnosu na tatu mu, napravio je ogroman karakterni pomak.

U sustini ova rasprava oko Djokovica se vrti oko iste stvari oko koje se vrti rasprava o odnosu Srbije i Zapada. Djokovic/Srbija bi da imaju standard, ucestvuju u takmicenju/ekonomiji Zapada, sa zeljom da ih svi vole i prihvate kao elitu, iako u "dusi" razbaruseni seljaci i kabadahije i to je ono sto mi se kod Djokovica od pocetka nije svidjalo. Imao je sansu da, buduci svojim teniskim umecem izvanredan, otvori za sebe i svoje navijace a tako posredno i za Srbiju vrata ka civilizaciji, ali buduci ogranicen svojim licnim, porodicnim, nacionalnim predubedjenjima i karakterom, "odabrao" (pitanje je koliko je on uopste mogao to svesno birati) je ostati deo svoga stada, sto mu je stado rado uzelo za veliko postignuce. Poput onih sto podrzavaju ruSSiju, a udobno zive na Zapadu, tako i on podrzava (direktno i indirektno) srbijanstvo iz Monaka. Da parafraziram njegove navijace, koji su za Federera govorili "dobar igrac, nula od coveka", za njega se moze reci - fantastican teniser, prosecan Srbin.

Kako god bilo, ovaj rat koji je ruSSija nicim izazvana zapocela, doneo je samo smrt i razararanje na obe strane, a posebno za Ukrajinu. Sve zbog jednog zlog gnoma na izdisaju i njegovih mafijaskih pajtasa. Ako ima kosmicke pravde trebale bi Z-veri narednih 100 godina da plate troduplo sve te stete, infrastrukturne i ekoloske (na zalost ljudske zrtve nije moguce nadoknaditi).

Nije promena pola, ali je interesantno - umesto da gledaju uzroke i traze resenje, pokusava se kozmeticki popraviti stanje. I nije u vezi sa woke. Brazil will offer free aesthetic operations to minors to stop bullying Brazil will finance operations of plastic surgery minors to combat bullying. The program has been launched in the state of Mato Grosso do Sul and includes even chest operations. The Brazilian country is the second in the world in which more plastic surgeries are performed. In 2019 alone, Brazil conducted over 1.1 million procedures and had 8,039 plastic surgeons – the highest per capita worldwide. The measure has generated much debate. Many believe that it is dangerous for children to be encouraged to “go under the knife” to combat bullying. “Having that from the age of five you can have an aesthetic operation to avoid possible bullying is a real savage that will later have consequences for sure in the future,” says the child psychologist. Maria Jesus Alava.

Razumem tvoje ogorcenje, ali eto - ima i gorih. Postoje razne liste i ove procene se menjaju svake godine (ne tako dramaticno) i svakako nije moguce 100% objektivno fiksiranje jedne pozicije,ali ipak prilicno dobro odslikava stvarnu situaciju. Ovde su iznete neke mape i kriterijumi procenjivanja. Mapped: The State of Democracy Around the World Mene interesuje koliko je za vas tacna ova moja tvrdnja, da su najveca dostignuca demokratije ono sto implicitno zapravo zelimo i sto nas na neki nacin odvaja od okoline (konkretno srpske), koja eventualno zeli standard koje te demokratske drzave imaju, ali ne i njihove vrednosti (koje su jedan od bitnih faktora, ako ne postizanja, ali bar ocuvanja tog standarda), jer se navodno te vrednosti razlikuju od "tradicionalnih" srpskih, ruskih, turskih... koje su bolje (sto je teska budalastina kada se vidi kakve stvarne vrednosti vaze u na pr. ruskom drustvu).

Salu na stranu, mozda je ono sto nam je najvise zajednicko izvesni pogled, ceznja i teznja ka jednom dobro uredjenom pravednijem svetu. Svetu u kome profit i kapital nisu vazniji od ljudskosti. Najbolje sto sada konkretno imamo u tom pravcu je demokratsko uredjenje ("najbolje od svih najlosijih sistema" po Cercilu). Iako to izgleda podrazumevajuce, izgleda da su demokratije sirom sveta pod pritiskom i u krizi. Uvek iznova izvesni oblici autoritarnog, pa cak i diktatorskog sistema, nalaze nacina da se afirmisu. Cesto golom silom, ali ponekad i koriscenjem naizgled demokratskim mehanizmima i populizmom. Da bi demokratija mogla da funkcionise potreban je pre svega politicki svestan i aktivan demos, a to nije bas nesto sto se cesto srece - iako skoro svi kukaju kako politicari na vlasti nisu dobri, veoma cesto se gradjani daju zavesti da biraju te slatkorecive, kule (beogradske) i gradove obecavajuce populiste, koji za sve imaju lako i jednostavno resenje, samo ako za uzvrat dobiju sto vise moci. Pa cak i u drzavama Zapada, interes i ucesce u demokratskim procesima opada (cak i u CH, koja po meni ima skoro savrseni oblik direktne demokratije, sa mnogim mogucnostima gradjana na oblikovanje drustvene stvarnosti). Bitne odrednice demokratije su: - podela vlasti na zakonodavnu, izvrsnu i sudsku i njihovu nezavisnost - slobodni izbori i smenjivost vlasti - sloboda medija i sloboda govora - zastita manjina - nezavisna centralna banka - odvojenost drzave i crkvi Ono sto treba naglasiti je da nije svaka demokratija ista. List by country Lista 2 I na jednoj i na drugoj listi je Norveska u samom vrhu i prvih 24 drzava se smatraju da imaju punu demokratiju. USA, koja se cesto uzima kao svetionik demokratije, je tu tek na 30. mestu kao nepotpuna demokratija, a Srbija na 68. mestu (Hrvatska 59.). Ovo je zapravo sve samo uvod, iz koga sledi zakljucak, da nam je jedna od bitnih zajednickih odrednica i pored svih individualnih razlika, da zapravo zelimo ziveti u jednom potpuno funkcionalnom demokratskom drustvu (ovde naravno nisu uracunate neke druge preference - klima, standard, mentalitet, ili neka licna sklonost na osnovu neke specificne potrebe). I nekim cudom, vecina ljudi u Srbiji, Madjarskoj, Rusiji, Belorusiji, Turskoj... to ne zeli (ili samo deklarativno zeli). I upravo iz te dve suprotnosti, dolazi do jedne manje-vise jake egzistencijalne neugodnosti, jer se ono zeljeno ne moze ziveti u datom okruzenju (Srbiji), ili tek virtelno na forumu poput ovog, ili cak odvojenoscu od tog kolektiva i zivotom u inostranstvu.

Jedna dobra vest (ovu ideju sam imao vec pre 30 godina). Spain passes law allowing women to take paid menstrual leave — first in Europe

Interesantno je koliko upisao o trans, LGB... i kako je woke stilizovan kao najveci svetski problem, a nijedne reakcije na ovu statistiku koju sam gore naveo (ili nisam primetio). Child accidentally kills another child with father's gun (1.6.2023.) A child accidentally shot and killed another child in River Grove, Illinois, on Wednesday, according to police. The gun used in the incident belonged to the father of the deceased child, police said. River Grove police said the child was severely injured and later succumbed to their injury. Both children lived in the same household. There have been at least 122 accidental shootings by children in the U.S. this year, as of May 16, according to Everytown for Gun Safety. Fifty-three of those have been fatal. The total number of accidental shootings -- 0.9 per day -- is down slightly from last year, when there were 0.97 per day, according to data from Everytown.

Tacno. U onom drugom testu postoji ta opcija (u sredini). Interesantno je ovo sto je Jezebel primetila o drzavi koja bi po opredeljenjima bila nasa. Zaista, sta je to sto nam je vecini ovde zajednicko, posebno u odnosu na vecinu Srblja ?

Nasao sam jos jedan slican test, sa nesto drugacijim pitanjima (36). Rezultat je slican - 47,2% Links, 41,7% Liberalist. Political Coordinates Test Dodatna objasnjenja.

Dovoljno je bilo videti 1 minut i shvatiti kakve kolosalne bedastoce slede. Ustedeh si truda i zivotnog vremena.

2. Primarna funkcija škole trebala bi biti osposobljavanje buduće generacije vještinama za pronalaženje posla. Sa jedne strane, svakako je vazno osposobiti mlade da mogu obavljati neki posao, ali ja sam srecan da smo u Jugoslaviji imali mogucnost dobiti dosta dobro siroko obrazovanje, a moglo bi se reci i imali slobodu izgraditi karakter mimo utilaristickih zahteva trzista. Ovde u Svajcarskoj je prvi deo dosta dobro resen, jer je postignuta ravnoteza izmedju procenta visokoobrazovanih i onih koji u skladu sa svojim sposobnostima i sklonostima odlaze u "majstore" raznih vrsta. Na taj nacin skoro svi mogu naci posao, "majstori", iako bez fakulteta su trazeni, cenjeni i dobro placeni, a osim toga postoji uvek i mogucnost doskolovavanja, koji mnogi koriste, cak i u poznom dobu. Davno sam citao da u jednoj drugoj (skandinavskoj?) drzavi jako puno mladih ide na studije, te nakon toga ne mogu naci posao, a nedostaje "majstora", pa se desava da neki dr.prof. vozi taksi, ili sedi kuci besposlen. Ono sto nije dobro je drugi deo - nedostatak opsteg obrazovanja i jedan suzeno-prakticni pogled na svet (ne u toj meri kao u USA, ali ipak prilicno). Ovde se naravno opet radi o suprotnosti "korist za coveka" vs "korist za proizvodnju" i razlicitog vidjenja sta je u kojoj meri za coveka vazno. Jedno drugo ne iskljucuje, ali ipak ponekad se postavlja pitanje zivi li covek da bi radio, ili radi da bi ziveo (ne samo na individualnoj osnovi vec kao drustveni postulat i zahtev).

Jako dobra primedba koja ne vazi samo za ovaj test, vec i za pitanje na koji nacin i zasto, svako od nas "tumaci" ovaj svet. U ovome se ne slazem sa tobom, ali posto smo to vec imali na USA, jasno je da se nikada necemo ni sloziti. To je samo jos jedna verzija Trickle-down economics kojom se ni Regan, ni Bush nisu proslavili. Funkcionise samo za one na vrhu, a ostali (ako uopste) dobiju samo po koju mrvicu. Posebno je pogubno za one "nevidljive" u tom lancu globalizma - decu koja rade u drzavama treceg sveta, zene koje 14 sati siju jeftine majice, koje razmazeni zapadnjaci nakon jedne upotrebe bacaju ... kao i za ekologiju mnogih drzava. Na srecu, pod uticajem woke komunista, nauke i pritiska javnog mnjenja, onih koji jos imaju zrno osecaja morala, sve vise dolazi do regulacije (ili barem pokusaja) tog kaubojskog kapitalizma, uvodjenjem mera zastite radnika i ekoloskih zahteva, te barem izvesnog, iako licemernog (zbog straha od gubljenja imidza) pokazivanja truda za odgovornijim delovanjem velikih firmi.