Amigo

Ne bih se bas slozio, prvo topla voda ne znaci nista drugo nego da imas bojler, sto nije neki narociti standard. Cak u poslednjoj zgradi sto sam stanovao prije rata nismo ni imali bojlere nego smo toplu vodu dobijali direktno iz kotlane. Drugo te masine se i dan danas prodaju, a front load se pojavio prije desetak godina, uglavnom uvoz iz Koreje LG i Samsung. Ja naravno imam jednu takvu i grejac radi samo do 60 stepeni, tako da nema nista od odkuvavanja bijelog vesa. Nije losa, potrosnja vode je mnogo manja od top lodera. Jednostavno je ta tehnologija inferiornija i nije mi jasno zasto. Objasnjenje da je topla voda u svakoj kuci je samo izgovor. Vidio sam nedavno da se mogu kupiti i masine koje preu ves, pa ga poslije sushe, sto sam vidio vec prije desetak godina kada sam posjecivao stari kraj. Americka prednost je da smo mi sushili vesh na striku i radijatorima, a oni su imali suhilice. Tu su bolji od nas Balkanaca

Ja sam imao taj telefon tamo negdje 1989/90, sa dugmicima umjesto okretanja brojeva, i kada sam stigao na ovaj kontinet prije 25 godina, nisam nigdje vidio taj telefon, jer tada je vec odavno pocela era kucnih bezicnih telefona. U Americi postoje takodje i paradoksi, npr njihove masine za ves/rublje su kao i srednjeg vijeka, otvaraju sa odozgo, odoka stavis detedzent preko vesa , nemaju grijace, bijeli ves je gotovo nemoguce oprati, sve su se nase zene razocarale u njih, ali imaju ogroman kapacitet, da ne grijesim dusu

Slovenci su bili prvaci Jugoslavije u robi siroke potrosnje odlicnog kvaliteta. Npr obuca i odjeca, Planika, Rasica, Toper jakne. Gorenje bijela tehnika, televizori. Takodje je Lesnina pravila odlican namjestaj. Namjestaj je generalno bio dobar u SFRJ sa dosta proizvodjaca i sirokim izborom. Cuvena su bila NIK odijela i kaputi iz Zagreba. Konfekcija je bila siroko rasprostranjena i izvozila masovno, tako da reci da je to bio los kvalitet jednostavno ne stoji. Vec se sa slike vide da je to uradjeno kako treba. Moracu da uslikam jednu moju kosulju tamo negdje iz druge polovine osamdesetih, mozda ima cak i 35 godina, Yumco, niti jedno dugme nije otpalo, materijal prvoklasan. Srbija i Hrvatska su prozivodile dosta prehrambenih proizvoda, po meni jako dobrih, za Gavrilovic svako zna, gotova jela 29.Novembar, odes na more i podgrijes ih na suncu. Moja republika je bila vise orijentisana na tesku industriju, sirovine, koje su opet trebali i proivodjaci finalnih proizvoda, pa nisu ih pravili od vazduha, generalno tu smo ga pusili, ali i tu je bilo vrhunskih proizvoda, jedan od tih je i Energoinvestov dalekovod specificnog oblika. Gradjevinci su bili cudo, kakve sve gradjevinske poduhvate su radili. Jako je glupo sada da neko kaze, ja sam jedva cekao da to propadne, onako parazitska izjava, dok su ljudi radili i stvarali bez obzira na ideologiju. Da su svi mislili tako crkli bi od gladi ovi koji pametuju i koji su uredno primali sve, od plate do zimnice i ljetovanja na moru. Mogao je svako da zapali sirom Evrope i svijeta, nikome nije branjeno da ode, izvaditi pasos je bilo lakse nego sada. Sad jos da sacekamo da se som upeca

Perkos, ti si ipak jedan od objektivnih, ali i onih koji poznaju Kosovo bolje od 99% forumasa, tako da bez tebe se nema sta posebno pametno procitati, osim trola, koji se vidim pojacava, tako da te molim da nastavis da pises, istine radi.

Odakle ti samo tolika destruktivna zelja da uporno upropastavas svaku temu i zatrpavas je sa bezbroj postova u kojim ponavljas jedno te isto. Ne interesuje te nesto, produzi dalje, otvaraj svoje teme itd.

SIMPO - Vranje U mojoj Kanadi nema ni blizu ovakvog namjestaja.

Evo nesto cak iz nekadasnje Istocne Njemacke, izuzetna muzika (Kinik ne javljaj se slucajno)

Dečko Koji Obećava „Dečko koji obećava” je jugoslovenski film snimljen 1981. godine. Režirao ga je Miloš Miša Radivojević, a scenario je napisao Nebojša Pajkić. Pajkićevo obožavanje novog holivudskog filma i opusa reditelja Nikolasa Reja učinilo je da „Dečko koji obećava” postane jedan od stožera srpskog žanrovskog filma osamdesetih. U Rejevom filmu glumio je Džems Din. Zanimljivo je da se glavni junak u filmu „Dečko koji obećava” zove Slobodan Milošević, kao što se zvao i budući predsednik Srbije i Jugoslavije koji je u to doba bio na početku karijere, a da je film snimljen iste godine kada umire predsednik Jugoslavije Tito. Ulogu Slobodana „buntovnika bez razloga”, pobunjenika protiv titoističkog sistema maestralno je odigrao Aleksandar Berček. Bizarna slučajnost sa izborom imena glavnog junaka u ostvarenju Miše Radivojevića pretvorila se kasnije u realnosti u svojevrsnu zonu sumraka raspadajuće Jugoslavije. U filmu se pored ostalih pojavljuju Idoli, Koja i VD koji su tada sa Milanom Mladenovićem činili sastav Šarlo Akrobata. Koja je radio muziku za ovaj film. Ostali glumci: Dara Džokić, Rade Marković, Bata Živojinović, Dušica Žegarac, Éva Darlan... (izvor Rockomotiva) https://www.rockomotiva.com/magazin/filmovi-i-foto/decko-koji-obecava-ceo-film-1981/ Film je stvarno odlican i preporucujem.

Ispred kuce u kojoj je zivio Frederik Banting, covek koji je otkrio inzulin.

Neki dan se malo naoblacilo

@Kolbasdaj nam neku fotku bastice.

Iz mog dvorista.

Paradajz je dobro krenui medjutim unurta ne moze da pocrveni kompletno, ostaje mali dio uz peteljku svijetao

Ovako su se nekada pravile lagane stvari...

Dokle ce Kinik da obesmisljava teme i da se bezbroj puta javlja pisuci jedno te isto. Tema Proizvodnja u SFRJ je skolski primjer.

Moderacijo

Mozda da preformulisemo, Subar je dobar automobili, ali nije dugotrajan bez velikog ulaganja, za razliku od Toyote koja moze dugo da traje sa minimalnim ulaganjem. Japan je relativno mala zemlja, sa fantasticnim javnim prevozom, tako da se ne vozi koliko se vozi u Sjevernoj Americi gdje je sve daleko i javni prevoz je katastrofa, moze se reci da ga skoro nema. Vozovi su starinski, sve je lose povezano, i jako skupo. Brzi vozovi su samo pusta zelja, ako je i zelja, jer ljudi nisu na to navikli i to vecina uopste ne zeli. Znaci kao prevozno sredstvo ostaje samo automobil, koji treba da je pouzdan i dugotrajan, tako da tu Subaru nije bas najbolji izbor. To je sve tako dok je auto pod garancijom sto je prosjecno recimo 3 godine. Poslije toga sve placas iz svog dzepa. Ja nemam toliko para da svake 3 godine kupujem novo vozilo, tako da obicno kupujem ono sto ljudi vrate sa lizinga, 3-4 godine staro. Za nove automobile srednje klase kao sto je npr Subaru Outback, mjesecna rata kredita na 5 godina je negdje izmedju 700 i 800 dolara zavisno od opcija, sto je za mene mnogo.

Niko te ne tjera da bilo sta hvalis, ovo je tema u kojoj vrijedi spomenuti da su uprkos komunizmu i jednom losem drustvenom uredjenu, sto niko ne spori, postojali inzinjeri, tehnicari, majstori, radnici koji su se trudili da nesto proizvode. Njihov rad je obiljezio nase zivote. Nemoj molim te da odgovaras kako te to ne interesuje, ni nas ne zanima sta tebe ne interesuje. Posto te niko ne tjera da bilo sta hvalis, preskoci ovu temu lagano i prestani da besomucno trolujes ponavljajuci jedno te isto. Sve sto si imao rekao si vec vise puta, znamo sta mislis, popusti nas Siroko ti forumsko polje, skupljanje salveta, razmenjivanje recepata, slike gradova, Rusija (te carsave svakako niko ne cita), Kosovo, nema sta nema. Lijep pozdrav.

Svaki put kada vidim nik Pletilja me podsjeti na onu Lazinu Medju javom i medj snom Srce moje samohrano, ko te dozva u moj dom? neumorna pletisanko, što pletivo pleteš tanko među javom i med snom. Srce moje, srce ludo, sta ti misliš s pletivom? k'o pletilja ona stara, dan što plete, noć opara, među javom i med snom. Srce moje, srce kivno, ubio te živi grom! što se ne daš meni živu razabrati u pletivu među javom i med snom!